Istina o Varešu – 3: Izdaja i egzodus Hrvata

Nakon prvoga i drugoga dijela, završavamo s dijelovima iskaza Ante Pejčinovića, kojeg je ostavio u vidu dokumenta naslovljenog sa ‘ISTINA O VAREŠU’ napisanog 18. ožujka 1994. Tematiziraju se misteriozne okolnosti pada Vareša te izdajnici hrvatskog naroda predvođeni čelnicima Hrvatske i Herceg-Bosne.

‘(…) Zatim se događaji odvijaju velikom brzinom. Razgovor sa muslimanima obavili su Emil Harak i Pavao Vidović u petak u danu, prije mog dolaska. Dogovorili su se sa II korpusom da se problem Vareša rješava na najvišem stupnju, tj. između glavnog stožera HVO i glavnog stožera Armije BiH.

Nakon toga na Vareš počinje sveopći muslimanski napad od strane II i III korpusa. Padaju sela Duboštica, Tribija, Borovica, Vijaka, Oćevija. Narod se dramatično evakuira. Svi se slijevaju u Vareš. Vojska je dezorijentirana. Krešo [Krešimir Božić, koji je nakon Pejčinovićeva uklanjanja preuzeo apsolutnu komandu u pogledu civilne i vojne vlasti u Varešu, op.ur.] uopće ne vlada situacijom. Ne mogu da se konsolidiraju ni odsudne crte obrane. U noći 2.11.1993. izdaje se zapovjed o evakuaciji civila iz Vareša. U cijeloj toj gužvi i kaosu, specijalci iz Kiseljaka pljačkaju Hrvate koji pokušavaju svojim osobnim automobilima izaći iz grada, oduzimaju im auta i imovinu koju su ponijeli u njima. Situacija je više nego dramatična. Vojska pali hotel Ponikvu gdje je bio njihov štab, vojna policija pali silos sa robnim rezervama. Izvlači se nešto hrane, a najviše alkohol i cigarete. Ima dosta pijanih, čuo sam da se i zapovjednik Božić napio. Rajić je naravno i Kiseljaku, umjesto njega tu je Mario Bradara, zapovjednik brigade Ban Jelačić, a tu su i legendarne „Maturice“ koje kao hijene nastoje za sebe prigrabiti što više ratnog plijena. Za mene osobno to je bila najteža spoznaja. Nisam mogao vjerovati da se to dešava nama Hrvatima Vareša koji smo pomagali i muslimanskim i srpskim i hrvatskim izbjeglicama. Svi oni su nesmetano prevezli svoju imovinu preko Vareša. Samo Kakanjci kroz Vareš su provukli 350 svojih osobnih automobila za koja su dobili čak i gorivo. A sada njihovi sinovi zajedno s Kiseljačanima bezdušno pljačkaju pošteni hrvatski narod Vareša. Zar je moguće da je toliko zlo zavladalo Hrvatima. Bojim se budućnosti koju ti razbojnici stvaraju u ime hrvatskog naroda, to je za sve nas veliko prokletstvo i kazna. Ali u svemu tome Hrvati Vareša postadoše najveći stradalnici. (…)

 

Ujutro 3.11. grad je bio sablasno pust. Skoro svi civili su ga već napustili. Oko 11 sati ja posljednji napuštam grad. Dolazim na Alijino korito gdje zatičem Zvonku i nas dvojica u njegovom autu odlazimo do Brezika gdje je bio izmješten štab HVO. Deset minuta nakon toga dolaze pred kuću na Alijinom koritu pripadnici „Maturica“ i opkoljavaju je. (…)
U noći između 3. i 4. 11. 1993. neko je među vojskom pronio zapovjed o povlačenju prema srpskom prostoru. Još nikada se nije saznalo tko je to učinio. Vojska, dezorjentirana i napaćena, zaustavljena je na srpskoj granici. (…)

 

U tom periodu sam poslao g. Bobanu izvješće o trenutačnoj situaciji na slobodnom dijelu teritorije općine Vareš, te o krajnje kritičnom položaju pripadnika brigade HVO i preostalih civila. U tom izvještaju sam istaknuo da je moje duboko uvjerenje da je slijed vojničkih poteza od 22.10.1993. ne samo pogrešan nego i misteriozan, a što je najtragičnije i poguban za sve vareške Hrvate. (…)

 

U cijeloj ovoj situaciji u kojoj sam se našao, osjećam se strahovito izigran i zloupotrijebljen. Svoj posao sam u svojoj četverogodišnjoj karijeri radio časno i pošteno, a na kraju sam doživio da me neki kvazihrvati za to optužuju i sude. Apsurdno je recimo da vojni sud pokreće protiv mene krivični postupak [zbog krivičnog djela 120/2 i dr. KZ/to je djelo političke i privredne suradnje s neprijateljem, op.ur.] po nalogu Ivice Rajića pod čijim je rukovođenjem odigran zločin u Stupnom Dolu i pod čijim je rukovođenjem odigran zločin u Stupnom Dolu i pod čijim patronatom su se dešavale i dešavaju se i dalje pljačke i ubojstva. Rajić je nakon akcije u Stupnom Dolu promoviran u čin pukovnika a zatim fiktivno zbog svjetske javnosti smijenjen. Umjesto njega došao je Viktor Andrić, faktički isti čovjek, samo pod drugim imenom. On i dalje nesmetano radi svoj posao diktatora u Kiseljaku.

 

Kao član stranke HDZ i njen predsjednik u Varešu, dakle legalno izabrani predstavnik hrvatskog naroda, ne mogu se nikako složiti s politikom koja se kreira u Hercegovini odnosno u Zagrebu. Optužujem hrvatsku politiku na najvišoj razini za izdaju hrvatskih interesa u Srednjoj Bosni, posebno u mom Varešu. Sada su mnoge stvari jasnije i oko pada Travnika i Kaknja. Sve je rađeno po smišljenom scenariju.

 

vares1

 

Optužujem ih za neviđen egzodus Hrvata Vareša, za njihove patnje i stradanja i pitam: „Eto sve ste učinili da nas otjerate s naših stoljetnih ognjišta, koji ste nam to prostor dodijelili za naš budući život?“

 

Optužujem ih za masakr u Stupnom Dolu i tražim da se akteri tog zločina izvedu pred sud pravde, a sa poštenog hrvatskog naroda Vareša da se skine ljaga pred svjetskom javnošću.

 

Krivi su i za smrt Zvonke Dužnovića i ostalih nevidih ljudi. Zvonku posebno spominjem. Bio je dopredsjednik HDZ općine Vareš i moj suradnik od prvog dana, dobar Hrvat i pošten čovjek. Za vrijeme rata obnašao je dužnost načelnika sigurnosti. U Kiseljaku su proveli istragu protiv njega i pustili ga da se brani sa slobode. Svaki dan išao je na crtu obrane, a bio je smješten sa ženom, majkom starom 86 godina i sestrom u školi sa ostalim izbjeglicama. Jedne veče došli su pripadnici HVO iz Kaknja, izveli ga iz škole i zvjerski ga ubili. Hrvatska javnost mora saznati i osuditi ovaj zločin a njegovi vinovnici moraju biti kažnjeni.

 

Pozivam hrvatsku i svjetsku javnost da pomogne napaćenom narodu Vareša koji u Kiseljaku provodi najteže dane u svojoj povijesti. Tražim da se oformi komisija koja će ih obići i konstatirati činjenično stanje. Oni tamo nemaju nikakvih prava kao ljudska bića, svakodnevno su izloženi maltretiranju pa čak i ubijanju od povampirenih vojnika. Nedavno mi jedna gospođa koja je zbog bolesti evakuirana iz Kiseljaka ree: „S toliko ljubavi smo i ja i moj muž prihvatili HDZ i HVO. Živjeli smo za to. Ali poslije svega što smo doživjeli, ovo poniženje prije svega, ovu pljačku i maltretiranje, dosta nam je za cijeli život. Iz Kiseljaka ne želim više ni bocu mineralne vode, a u toj državi koju oni prave ja ne želim da živim.“

 

Cijenim da je politika Hercegovaca od prvoga dana bila na neki način protiv interesa nas koji smo živjeli gore na tim prostorima. (…)

 

A nakon svega što se desilo u Varešu, predsjednik HZ HB Mate Boban na Zastupničkom domu u Livnu kaže: Mi smo Vareš u svakom dogovoru sa muslimanskom stranom svrstavali u koncept muslimanske države i to namjerno, želeći da Hrvati Vareša budu spona sa muslimanima u srednjoj Bosni.

 

(…) Nakon svega, nažalost moram da kažem, a vi Varešaci to već i znate. Svi skupa smo izigrani i izdani od onih kojima smo vjerovali. Preko naših leđa oni su prelamali svoje više interese. (…)

 

Ovo je bila moja kraća ispovijest o događanjima u Varešu koja će sigurno imati negativne povijesne posljedice za hrvatstvo srednje Bosne. Kritički sam se osvrnuo na ponašanja naših sunarodnjaka iz Kiseljaka i Kaknja. Ona me kao Hrvata neizmjerno bole. O ponašanju muslimana i njihove vojske, o zvjerstvima s njihove strane kojih je također bilo u napadu na općinu Vareš, neka sud daje netko drugi. Ja sam želio prvo pomesti prljavštine ispred naših vrata.’

 

Anto Pejčinović, 18.3.1994.

 

| Prometej.ba | travanj 2013.

~ KRAJ ~

Istina o Varešu | 1 | Praljak je unaprijed predao Vareš

Istina o Varešu | 2 | Problemi s Kakanjcima i HVO Kiseljak. Zločin u Stupnom Dolu

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close