Piše: Midhat Dedić – normala.ba
Irfan Ljubijankić je ubijen u noći sa 27. na 28. maj 1995. godine, tačnije u jutarnjim satima 28. maja, kada su helikopter u kojem je bio na putu iz Bihaća prema Zagrebu raketom oborili pripadnici Vojske Republike Srpske Krajine (VRSK) u mjestu Kremen blizini Slunja.
GODIŠNJICA UBISTVA IRFANA LJUBIJANKIĆA : Sramota duga 24 godine, Ovo Što Zovemo Državom nikada nije pokrenulo istragu o ubistvu svog ministra vanjskih poslova i njegovih suradnika!
Država je organizirana društvena zajednica ujedinjena pod zajedničkim političkim sustavom.
Država je skup „suhih“ insititucija koje rade svoj posao.
One mogu u svom radu biti dosadne, profesionalno hladne, bez emocija ,čak i neprivlačne.
Ona je dužna da štiti svoje građane, kao i rad svojih institucija parlamenata, sudske i izvršne vlasti.
I ličnosti koje obnašaju te funkcije.
Država BiH, ili Ovo Što Zovemo Državom, nije položilo test svoje državotvornosti na primjeru ubistva svog prvog (ratnog) ministra inostranih poslova i njegovih bliskih suradnika!
Pune 24 godine.
Je li Država , možda preko svojih tada ratnih, mafijaških posrednika u Krajini „uzela učešće“ u ubistvu svog ministra i njegovih suradnika?
Ako jeste, ko su Oni?
Zašto se Uporno Šuti?
Dvadeset četiri godine je prošlo, a da nije pokrenuta nikakva istraga!
Da li je moguće da je Država preko „svojih ljudi“ Majstor Smrti dr. Irfana Ljubijankića, dr. Mensura Šabulića, dr. Izeta Muhamedagića i majora Fadila Pekića !?
Ova je Šutnja zastrašujuća a Crimen Odgovornih za 24 godine Nečinjenja je paradoksalan.
Tužilaštvo BiH navodno „nešto radi“
Irfan Ljubijankić je ubijen u noći sa 27. na 28. maj 1995. godine, tačnije u jutarnjim satima 28. maja, kada su helikopter u kojem je bio na putu iz Bihaća prema Zagrebu raketom oborili pripadnici Vojske Republike Srpske Krajine (VRSK) u mjestu Kremen blizini Slunja.
U helikopteru koja je poletio u 2.10 sati bili su ministar vanjskih poslova BiH Irfan Ljubijankić i njegovi pratitelji.
Tim helikopterom iz Zagreba je dopremljena vojna oprema i sanitetski materijal.
Prije nego što je ponovno uzletio iz bihaćke enklave, članovi posade, dva ukrajinska pilota i njihov bosanski kolega Mirsad Dupanović, “referirali” su da je letjelica u dolasku pogođena u repni dio sa dva zrna iz pješačkog naoružanja, ali bez većih oštećenja.
Helikopter je ubrzo srušen, kaže zvanična srpska verzija.
Bh verzija nikada nije istražena.
Iz redovnog operativnog izvještaja Glavnog štaba srpske vojske tzv. Republike srpske krajine, od 29. maja 1995. godine i Informacije 39. korpusa, od 31. maja vidi se da su ovo mučko ubistvo izvršile posade raketne jedinice 44. raketne brigade 39. kordunskog korpusa, raketnim sistemom KUB.
Uz Ljubijankića ubijeni su njegovi saputnici Izet Muhamedagić, zamjenik državnog ministra pravde, Mensur Šabulić, savjetnik u Ambasadi BiH u Zagrebu, Fadil Pekić, pripadnik MUP-a BiH i Ljubijankićev pratilac, kao i članovi posade Mirsad Dupanović, Mihail Maksumenko Grigorijevič, kao i pilot Dudajev, inače Ukrajinac, za kojeg se također smatra da je poginuo, mada njegovo tijelo nikada nije pronađeno.
Ubistvo bh. delegacije ostalo je do danas nerazjašnjeno.
Uprkos brojnim indicijama, država BiH i njene institucije, nikada nisu pokrenule ozbiljnu istragu u vezi sa ovim slučajem. Tačnije, nisu pokrenule NIKAKVU ISTRAGU. Takvo što nije moguće nitiujednoj NORMALNOJ DEMOKRATSKOJ DRŽAVI.
BiH ima svoje Tužilaštvo koje se godinama bruka dajući iste odgovore.
Notorni Boris Grubešić, portparol Tužilaštva BiH, godinama na pitanja novinara odgovara isto.
-U Tužilaštvu BiH postoji predmet koji se odnosi na obaranje helikoptera u maju 1995. godine, na području Slunja u Republici Hrvatskoj i pogibiju delegacije u kojoj je bio Irfan Ljubijankić, tadašnji ministar vanjskih poslova RBiH. S obzirom da je isti događaj istraživalo i pravosuđe Hrvatske, Tužilaštvo BiH je u proteklih nekoliko godina uputilo niz dopisa prema agencijama za provođenje zakona u BiH, sa ciljem prikupljanja svih dokumenata i dokaza o navedenom događaju. S obzirom da smo u više navrata tražili, a da nam još nije dostavljena određena vojna arhiva, u više navrata smo pisali urgencije, tražeći navedenu dokumentaciju. Nakon što prikupi svu potrebnu dokumentaciju, postupajući tužitelj donijet će tužiteljsku odluku u navedenom predmetu-jednom prilikom ovako je odgovorio Grubešić. Obratite pažnju na dio Grubešićevog odgovora u kome se kaže „ u proteklih nekoliko godina“, pa „niz dopisa“, te „ nakon što prikupi svu potrebnu dokumentaciju“.
Iz njega se iščitava ne samo Nemoć, Ignorancija i Nerad nego i Besramno Ponižavanje i žrtava i njihovih porodica.
U normalnim državama Ovakav Predmet bi bio Prioritet Prioriteta.
Zamislite, reda radi, da je na sličan način stradao ministar inostranih poslova SAD-a, Njemačke, Švedske, Francuske…
Digla bi se Država na Sve Četiri Noge!
Usadila bi se na Glavu da riješi Slučaj.
Jedna Makedonija godinama je marljivo istraživala pogibiju svog predsjednika na tlu BiH.
U BiH se ubistvo ministra inostranih poslova dr. Irfana Ljubijankića i njegovih suradnika već godinama svodi samo na već opskurno slikavanje krajiških političkih vagabunda tipa Huseina Rošića i sličnih pred spomenikom kod Slunja . Čim se primakne 28.maj peglaju se košulje, oblače lister odijela, navlače talijanske cipele kupljene preko vikenda u Milanu. Radi se piling lica. Treba biti Fin i Zgodan pred Mrtvim Ministrom i Njegovim Drugovima. I pred silnim kamerama.
Mafijaško licemjerje Države
Licemjerje oko borbe Lažnih Titana politike ko će biti u delegaciji na polaganju cvijeća Ludačko je .
Ravno je Etičkom Smetljarniku.
Ili Političkoj Septičkoj Jami.
Predstavnici Države koja Nije Provela Istragu o ubistvu svog ratnog ministra pune 24 godine kao po prljavom mafijaškom kodeksu dolaze da izraze Lažnu Sućut članovima porodica Žrtava koje su prije toga Pobili!
Da ne pominjemo bestidnu činjenicu da godinama nema nitijednog funkcionera ni političara federalnog nivoa povodom obilježavanja pogibije dr. Ljubijankića i njegovih suradnika.
O nivou Države da i ne govorimo.
Sram Države ovdje je potpuno eliminiran.
Irfan Ljubijankić bio je i predsjednik Glavnog odbora SDA tog vremena.
Zar ni po toj liniji niko iz Sarajeva ne želi potrošiti dan u Krajini i odati počast ubijenim herojima!?
Mi upiremo oči u Krajinu i mi vjerujemo u Krajinu.Kažu mi, Krajina je dva puta bacana na koljena, jednom ‘50-te godine ,a drugi put za vrijeme”Agrokomerca”. Treći put neće biti bačena na koljena!
Ove riječi izgovorio je rahmetli Alija Izetbegović 3.juna 1990. godine u Bihaću kada je dr. Irfan Ljubijankić izabran za predsjednika SDA Bihać.
Alija je strahovito volio i cijenio dr. Irfana Ljubijankića.
I vjerovao mu.
To su današnji stranački “vitezovi” degutanto i potpuno bacili u zaborav.
Ni iz Ministarstva inostranih poslova BiH niko se ne nikada pojavljuje.
To je to.
Vlada potpuna vrednosna hibernacija bošnjačke elite u slučaju ubistva dr. Ljubijankića.
Njima su ljudi vrijedni tek toliko dok su živi.
Porodice žrtava izgubile su svaku nadu da će krivci ikada biti kažnjeni.
Država 24 godine nedjelovanjem negira čak i svoju Sramotu.
Misteriju hrane brojne Neistražene Činjenice
Za rušenje helikoptera kod Slunja odlikovani su pripadnici VRSK. Postoje i snimci na kojima Mile Mrkšić, haški osuđenik na 20 godina zatvora zbog zločina u Vukovaru, čita imena odlikovanih za “uspješno rušenje neprijateljske letjelice”. Na spisku se nalazi 14 imena, odnosno pripadnika VRSK, koji su odlikovani za rušenje letjelice mjesec dana ranije. Iako Mrkšić na snimku ne precizira o kojoj letjelici se radi, sa sigurnošću se može kazati da su ovih 14 pripadnika VRSK odlikovani upravo zbog rušenja helikoptera u kojem je bio ministar vanjskih poslova RBiH.
Zbog nikada provedene istrage rodile su se razne priče koje u sebi sadrže i elemente misterije. Vojno i poliitčko stanje u „bihaćkom džepu“ bilo je izuzetno napeto i sa mnogo problema zbog čega je dr. Ljubijankić i došao u Bihać. Malo ko fatalistički kaže da je to „stvar sudbine“. Jer na puno pitanja nije odgovoreno. Srpski vojnici koji su srušili helikopter nikada nisu ispitani, oni su samo nagrađeni. Pilot Dudajev nikada nije pronađen.
Sumnju da dr. Ljubijankić i suradnici nisu poginuli u raketnom napadu nego da su, moguće, pobijeni na zemlji, prva je javno kazala Minka Ljubijankić, supruga rahmetli ministra.
-Po video snimcima i krvavoj rani u predjelu prsa, ne mogu da povjerujem da je poginuo u helikopterskom letu- izjavljivala je Ljubijankić.
Dr. Reuf Ljubijankić, brat ubijenog ministra inostranih poslova, vidio je bratovo mrtvo tijelo nekoliko dana nakon što su posmrtni ostaci stigli u Bihać.I on se nije mogao oteti sličnom utisku, jer na tijelu rahmetli Ljubijankića nije bilo vidljivih povreda i lomova.
Obdukcija i ekshumacija
Obdukcija tijela dr. Irfana Ljubijankića, dr. Mensura Šabulića, Izeta Mehmedagića i Fadila Pekića nikada nije izvršena iako je postojala naredba. Tadašnji patolog bihaćke bolnice dr. Samira Mešić izjavila je autoru ovog teksta da se ne sjeća da li je radila obdukciju tijela rahmetli Irfana Ljubijankića!?
Prije pet godina potpredsjednik Federacije BiH Mirsad Kebo uputio je prijedlog Glavnom tužiocu BiH, a koji se odnosi na ekshumaciju tela ubijenog ministra spoljnih poslova RBiH Irfana Ljubijankića.Kebo je dobio usmenu suglasnost porodice rahmetli Ljubijankića za ekshumaciju kako bi se utvrdilo na koji način je ubijen. Nije poznato šta je uradio tadašnji glavni tužilac sa Kebinom prijedlogom.Po svemu sudeći-ništa.
Posljednji dolazak u rodni Bihać dva dana prije ubistva dr. Irfana Ljubijankića motiviran je konstituirajućom sjednicom Skupštine USK na kojoj je on svojim prisustvom i autoritetom pomogao da funkciju prvog predsjednika Unsko-sanskog kantona dobije Mirsad Veladžić.Poznato je da je Peti korpus Armije Republike Bosne i Hercegovine tokom rata dobio donaciju iz Saudijske Arabije koja je isključivo bila namijenjena borcima. Borci taj novac nikada nisu dobili.
Dr. Ljubijankić je trebao u Sarajevo proslijediti značajne dokumente o raznim zloupotrebama tokom rata,a prije svega o ogromnom švercu u kome je učestovalo mnogo i danas živih lica.
–On se nasekirao puno zbog jednog čovjeka…ne bih ga sad imenovala. Kad je donio taj novac , on mu je rekao da treba pod hitno novac odnijeti u Korpus i da se dadne borcima.Međutim, jednom prilikom, kasnije je pitao tog je li novac predat. On je rekao da nije.Irfan je, kažu, došao blijed kao zid u Ministarstvo i napravio dreku gdje je taj novac. To su bili silni novci- izjavila je Minka Ljubijankić u dokumentarnom filmu o smrti supruga i njegovih suradnika.
Ibrahim Dizdarić, ratni suradnik Irfana Ljubijankića u istom filmu je kazao:
-Imao je torbu! Ja sam živi svjedok da je imao torbu i da vam kažem:Imao je torbu sa starim novčanicama „dojče“ markama.Da budem precizan do kraja, nije mi rekao koliko je, ali pretpostavljam da se radilo o pet miliona maraka.
I general Atif Dudaković je 2012. godine potvrdio je da je postojao novac koji je stigao za odbranu bihaćkog kraja ,ali da ne zna koja je tačno količina. Torbe sa novcem su stavljene u helikopter da se novac promijeni. On je pretpostavio da se novac prilikom pada helikoptera rasuo.
Veladžić: Da li se zbog njega nasekirao Ljubijankić?
Mirsad Veladžić, prvi predsjednik USK, izjavljivao je svašta, pa i to kako su razne verzije ubistva dr. Ljubijankića i trojice njegovih bliskih suradnika najviše stvar mašte ljudi.
Zašto kao prvi čovjek Kantona i Siva Eminencija svih dešavanja nije istrajao na istrazi?!
Ma kakav god njen epilog bio, prekinuo bi ovo mučno, 23 godišnje Prokletstvo Nečinjenja.
Kome je smetao dr.Mensur Šabulić?
Noć prije pogibije, nakon prve sjednice Skupštine USK, dr. Ljubijankić prisustvovao je zatvorenom sastanku na kojem je zabilježena žučnija rasprava.
Upravo su neki SDA-ovci zahtijevali uklanjanje odanih i bliskih kadrova Irfanu Ljubijankiću, prije svega dr.Mensura Šabulića, koji će zajedno s Ljubijankićem poginuti za svega nekoliko sati!
Kome je i zašto smetao dr. Mensur Šabulić, direktor Regionalne bolnice Bihać koji je po zadatku prebačen u Zagreb u Ambasadu BiH?
Veliki broj ratnih svjedoka, a najreferentniji je svakako prvi komandant Petog korpusa general Ramiz Dreković izjavio je kako su zasluge dr. Šabulića u logističkom radu za opstanak Korpusa i naroda bihaćkog džepa nemjerljive.
Smail Kličić, bivši sekretar Skupštine USK u jednoj televizijskoj emisiji potvrdio je kako se 1995. godine u Bihaću postojali žestoki politički sukobi i trvenja, jer , kako je rekao „jedna frakcija SDA se izdvojila i protežirala autonomiju“.
Pred Kličića je stavljen zadatak da smijeni dr. Mensura Šabulića.
–To je bio uslov mog opstanka na funkciji ili odlaska. I ja po cijenu smjene nisam to uradio,a u nadležnosti je domicilne općine bilo da izvršni organi vlasti smjenjuju i postavljaju regionalne institucije,a bolnica je bila regionalna. Dakle, ja sam imao ex lege pravo da smijenim dr. Šabulića, ali to nisam napravio-kazao je Kličić.
Kličić: Ko je tražio Šabulićevu smjenu?
Munir Alibabić Munja, bivši načelnik Službe državne bezbjednosti BiH, izjavio je svojevremeno da je znao da rahmetli Ljubijankića više opterećuju problemi izvan MIP-a nego u MIP-u.
-Njemu su se obraćali građani bihaćkog kraja, tražili razne savjete, pomoć i oko isrpavljanja nepravde itd. I on je vezan za te kontakte sa svojim zemljacima imao i nekoliko tegoba. Uglavnom, nije mogao sebi da objasni da nije mogao privoljeti čelne ljude politike da posjete bihaćki okrug prije nego što su puške progovorile da se tamo smire tenzije. Takođr, teško su mu padale razne glasine oko statusa bihaćkog okruga u smislu da će okrug biti iseljen , preseljen, da će se pripojiti Zagrebu, srpskoj krajini u Kninu itd. Čak se tako nešto bar je on tako govorio, moglo čuti na marginama Bošnjačkog sabora. On je, bar mi je tako govorio, pokušao nagovoriti čelne ljude da se jasno, glasno opredijele prema tim glasinama. Međutim, očito u tome nije uspio i to mu je bilo jako teško-posvjedočio je Alibabić.
Od 90 preleta tokom rata samo dva helikoptera su srušena!?
Tokom rata bilo je tačno 90 preleta helikopterima između Zagreba i „bihaćkog džepa“ i samo dva su okončana neuspjehom!!?. Avgusta 1944. iznad srpskih položaja srušen je helikopter sa 7 Ukrajinaca, članova posade koji su letjeli iz Italije preko zračne luke u Puli.
Helikopter u kome je bio ministar vanjskih poslova BiH Irfan Ljubijankić sa Mensurom Šabulićem, Izetom Muhamedagićem i Fadilom Pekićem te posadom, jedini je koji je srušen na maršruti Zagreb-Aerodrom Ćoralići kod Cazina!!?
Treći slučaj pada helikoptera dogodio se u Zračnoj bazi Lučko kod Zagreba.
Tada se helikopter koji su vozili mađarski plaćenici prema zračnoj luci u Ćoralićima, natovaren streljivom i drugom vojnom opremom, dvije minute nakon polijetanja iz nepoznatih razloga vratio prema pisti i udario u vozilo 5. korpusa Armije BiH, te su u trenutku nesreće u njemu bila tri putnika.
Udarac je izazvao golemu eksploziju u kojoj je ranjeno šest osoba, potpuno uništena tri helikoptera na pisti i dva automobila te oštećeno više obližnjih objekata.
Kako je uspostava zračnog mosta između Zagreba i bihaćkog okruga preko srpskih položaja bila najstrože čuvana vojna tajna, o tome se ništa nije znalo.
Ipak, srušen je helikopter u kome se sa najbližim suradnicima nalazio ministar inostranih poslova dr. Irfan Ljubijankić!?
Je li bilo izdaje?
Da li je neko dojavio Srbima maršrutu leta helikoptera i vrijeme poletanja?
Magnetogram razgovora neidentificiranih osoba registriran na kanalu na kojem su komunicirali obavještajci pokazuje da su krajinski Srbi znali za vrijeme prelijetanja helikoptera!!!?
Gdje je (zauvijek) nestalo tijelo pilota Dudajeva koji je poletio helikopterom iz Ćoralića,a “nije doletio” do Kremena gdje je helikopter pogođen?!
Zar “uspješno izvedena operacija rušenja neprijateljske letjelice”, kako je saopćeno iz srpske kvazidržavice na obodima BiH i Hrvatske , nije barbarski čin i ratni zločin koji ne zastarijeva, što je trebalo da bude Motiv Državi da pokrene Sveobuhvatnu Istragu i kazni počinioce.
A oni su odlikovani od svojih.
Postojale su radio i druge veze, suprostavljene strane imale su snažnu suradnju kroz šverc naoružanja i hrane.
Glavni stožer HVO Bihać imao je satelitski telefon kojim su bili u stalnom kontaktu sa Zagrebom.
Ljubijankić je prije pogibije počeo istraživati višemilijunski kriminal u ratnoj diplomatsko-konzularnoj mreži BiH, a vezano uz nezakonito izdavanje putovnica. Da li je zasmetao nekome od „naših“?
Dodatne sumnje pojačali su bliski suborci ratnog zapovjednika 505. bužimske brigade Armije BiH Izeta Nanića (poginuo početkom kolovoza 1995. pod nerazjašnjenim okolnostima) koji su tvrdili da je on napisao opširno pismo Aliji Izetbegoviću o stanju u Krajini i upravo ga tada predao Ljubijankiću.Je li to smetalo vojnom i političkom zapovjedništvu Armije BiH u Bihać?
U prilog brojnim teorijama i kontroverzama o Ljubijankićevoj smrti ide i činjenice da je nekoliko mjeseci nakon što mu je posthumno uručeno odlikovanje “Zlatni ljiljan”, provaljeno u stan njegove porodice te da je tom prilikom ukraden samo “Zlatni ljiljan”.
Postoji i priča o njegovom satu koji su poslije njegove pogibije prodavali Srbi sa područja tzv. RSK-a.
Posljednje javno izgovorene riječi dr.Irfana Ljubijankića
Po nalogu Vlade Republike Bosne i Hercegovine, doktor Irfan Ljubijankić je krajem maja 1995. godine, predvodeći državnu delegaciju, boravio u Bihaću u cilju pomoći konstituisanja Unsko-sanskog kantona. Prisustvovao je 26. maja 1995. sjednici Izvršnog odbora SDA Bihać gdje je kazao slijedeće:
-Ja nisam znao da ću doći na Okrug Bihać, inače šest mjeseci čekam da krenem na taj put i koferi su spakirani. Obišao sam teren ovdje na Okrugu Bihać, obišao sam 501., 502. bbr. Peti korpus radi dosta dobre stvari, Atif Dudaković je suho zlato, ali oko njega ima ljudi koji definiraju dosta njegovih poteza. Uspjeli smo organizirati da sjemena dođu na Okrug, a treba još i đubrivo. Kako god mogu trudim se da se namaknu fina sredstva za ovaj okrug. Ako Bog da iskoristićemo neke veze koje sam stekao u svijetu, što se tiče poslijeratne obnove trebaju projekti.
U svom obraćanju na konstituirajućoj sjednici Skupštine Unsko-sanskog kantona u prijelaznom periodu, 27. maja 1995. godine on je kazao slijedeće:
-Ja Vas pozdravljam i selamim u vlastito ime, a naravno i donosim pozdrave i selame Predsjednika Izetbegovića. Ja sam danas pričao s njim i on vam čestita na uspjesima koje ste postigli u svim ovim brigadama, i čestita vam na svemu što ste do sada uspjeli postići i osloboditi, i na svim rezultatima koje ste postigli. On živo prati i učestvuje u svemu što se ovdje dešava. To što smo fizički razdvojeni, to je stvar okolnosti i komunikacijskih teškoća, ali ja vas uvjeravam i prenosim vam čvrsto uvjerenje Predsjednika Izetbegovića da je ovo ključni dio Bosne i da se to vrlo dobro mora znati i da se o tome vodi računa.
Isti dan je dr. Irfan Ljubijankić održao konferenciju za novinare, na kojoj je govorio o međunarodnoj poziciji Republike Bosne i Hercegovine, utiscima u Bihaću, iskustvima sa ostalih prostora Republike Bosne i Hercegovine, formiranju Federacije Bosne i Hercegovine i izbjeglicama i raseljenim licima. Na kraju se osvrnuo i na Stranku demokratske akcije u Bihaćkom okrugu i Bosni i Hercegovini, istaknuvši da „SDA daje političku supstancu bošnjačkom narodu“. Prije ovoga stigao je još da obiđe borce i položaje 5. korpusa Armije Republike Bosne i Hercegovine, ulije im samopouzdanje pred oslobodilačke pohode i da se sretne sa svojim Bišćanima.
Da li je dr. Irfan Ljubijankić predosjetio svoju Smrt i Odlazak u Vječnost?
Ostaće tajna.
No stihovi njegove pjesme koja je sačuvana u porodičnoj arhivi otkrivaju njegovu posvećenost Bosni, Bihaću, Krajini, Uni, Porodici…
Njegovu Pjesničku Dušu, Erudiciju, Intelektualnu Veličinu i Hrabrost.
Ja nemam topove što grme
Al imam vjeru u Boga i lLjubav
I nikada nikome ne dam te Majčice
O Bosno, ti ljubavi moja.
Ti mrski tenkovi što gaze
Ne mogu slomiti snagu Moje Une
I odbljesak sunca u Kapima Slapa
Ja branit ću do Zadnjeg Daha.
Branit ću ovu Mrvu Sreće
Plamen u Srcu
I Suze Mog Dječaka
Tu Milost od Boga
I Prag Moga Doma
To Svjetlo na Kraju Moga Puta.
I Tvoje Tople Oči Draga Minka
Draga Svjetla Mog Bihaća
Gore večeras u Mom Srcu.
Kroz Smrt do Pobjede me nose.
Nemoj mi tražiti ni grob
Sloboda će doći sa Odlaskom Mojim
Ja biću prisutan U Svemu
U Dahu toplog lahora sa Une
U Žuboru Slapa
U Smijehu Dječaka
U Plaveti bihaćkog Neba
Ti ćeš me Mila znati naći
A za sve ću ostale ostati Tajna
Biografije
Irfan Ljubijankić
Dr. Irfan Ljubijankić za Ministra spoljnih poslova RBiH postavljen je odlukom o izboru Vlade RBiH na sednici održanoj 23. juna 1994. godine.Na toj dužnosti je poginuo 28. maja 1995. godine.Ljubijankić je sahranjen 8. juna 1995. godine u Bihaću.Irfan Ljubijankić je bio jedan od osnivača SDA, obnašao je i funkciju predsjednika Okruga Bihać te stranke, bio je član njenog Glavnog i Izvršnog odbora, a 27. marta 1994. je izabran za predsjednika Glavnog odbora SDA.
Rođen je u Bihaću 1952. godine.Medicinski fakultet je završio u Beogradu, radio je u Libiji kao ljekar, a potom je specijalizirao otorinolaringologiju i cervikofacijalnu hirurgiju te završio postdiplomski studij iz medicine u Zagrebu.Posthumno je odlikovan Zlatnim ljiljanom, a Kantonalna bolnica u Bihać sada nosi ime “Dr. Irfan Ljubijankić”.Zalagao se za multietničku BiH. Sin Senad je kantonalni tužilac u Tužilaštvu USK.
Dr.Mensur Šabulić rođen je 1942.godine u Bihaću gdje završava osnovno i srednje obrazovanje. Medicinski fakultet je 1967. godine završio u Zagrebu, kao i specijalizaciju iz Ginekologije koju završava 1975.godine. Po završetku studija zapošljava se u Regionalnoj bolnici Bihać.Više od 10 godina radi na obrazovanju meadicinskih kadrova na Medicinskoj školi u Bihaću. Na mjesto direktora Regionalne bolnice Bihać postavljen je 1978. godine gdje ostaje do novembra 1993.godine kada odlazi u Zagreb i nastavlja sa radom na funkciji savjetnika za politička pitanja u Ambasadi Republike BiH u Hrvatskoj.Na toj dužnosti ostaje do kraja života koji je tragično završio nakon posjete Bihaću i uspješno obavljene svoje posljednje humane misije.
Sinovi rahmetli dr. Šabulića, Adnan i Dženis, uspješni su u svojim biznisima. Adnan je doktor dentalne medicine i vlasnik poznate stomatološkog centra u Zagrebu, Dženis magistar farmacije i vlasnik privatne tvrtke te bivši ministar zdravstva u Vladi USK. Majka Ilonka je klinički citolog penziji.
Izet Muhamedagić, zamjenik ministra pravosuđa i opće uprave u Vladi RBiH rođen je 1944. godine u Bosansko Novom. Bio je pravni stručnjak i dokazani patriota.U veoma uspješnoj misiji dao je svoj veliki doprinos uspostavi i osnivanju Unsko-sanskog kantona.Bio je osnivač SDA u rodnom gradu, član GO SDA BiH, predsjednik Ratnog predsjedništva općine Bosanski Novi i poslanik u Skupštini RBiH.
Fadil Pekić bio je major policije i lični pratilac dr. Ljubijankića. Rođen je 1954.godine u Sarajevu.Završio je Pravni fakultet i postdiplomske studije odbranivši magistarsku tezu iz pravnih nauka.Od prvih ratnih dana bio je pripadnik specijalne policijske jedinice Dragana Vikića,a od polovine 1994.godine radio je u Službi obezbjeđenja Vlade RBiH
/ U tekstu su korišteni raniji tekstovi i dokumentacija autora i materijali drugih autora različitih bh medija /
