“Roditelji, nastavnici i profesori trebaju znati da svaki put kada pomognu djetetu da nezasluženo ili van pravila ostvari neki uspjeh, samo pomažu nepravedni sistem zbog kojeg mladi odlaze, i umanjuju sebi pravo da se žale na korupciju u društvu“,
O naučnim uspjesima bh. matematičara dr. Irfana Glogića, trenutno postdoktoranta na Univerzitetu u Beču, u svjetskoj naučnoj zajednici odavno se zna, iako sam, o sebi, rijetko u javnosti govori.
Završio je Prirodno-matematički fakultet u Sarajevu, gdje je stekao i diplomu magistra nauka, nakon čega je doktorirao na presižnom Ohio State University u SAD.
Za istraživački rad u okviru svoje doktorske teze univerzitet mu je dodjelio najprestižniju nagradu koja se dodjeljuje doktorantima u SAD-u, takozvanu „Predsjedničku stipendiju“.
Onim koji prate matematička naučna postignuća u svijetu, poznato je da je Glogić za vrijeme doktorskog studija riješio matematički problem kojim je napravio značajan progres u naučnoj oblasti kojom se bavi.
Irfan je rođen 1988. godine u Sjenici, u Sandžaku, gdje je završio i osnovnu školu.
Tu je, kaže, i počelo njegovo zanimanje za matematiku gdje je na državnim takmičenjima postizao značajne uspjehe.
„Tada sam dobio stipendiju za školovanje na Tursko-bosanskom koledžu u Sarajevu gdje sam došao sa 14 godina.
Kao srednjoškolac išao sam na matematička takmičenjima svih nivoa u BiH.
Dva puta sam bio član tima BiH na svjetskoj matematičkoj olimpijadi za srednjoškolce, odakle sam 2006. godine u BiH donio bronzanu medalju, koja je ujedno i prva medalja sa matematičke olimpijade za moju školu. Uslijedio je studij u Sarajevu, zatim master, a potom doktorat u SAD. Danas shvatam šta znači proći sve te faze obrazovanja, ustvari, naučnog odrastanja, mjenjanja sredina življenja, upoznavanja mnogih ljudi, stjecanje novih prijateljstava“, započinje svoju priču za politicki.ba ovaj nevjerovatno uspješan mladi naučnik.
Po završetku doktorskog studija dr. Irfan Glogić stigao je u Austriju gdje mu je ponuđen postdoktorski angažman na Univerzitetu u Beču. Trenutno vodim istraživački projekat finansiran od strane Austrijske fondacije za nauku, gdje se bavi proučavanjem parcijalnih i diferencijalnih jednačina koje modeliraju fizikalne i biološke procese.
„Cilj mi je da sa rigoroznog matematičkog stanovišta proučavam prirodne fenomene koje je eksperimentalno teško analizirati, na primjer, evoluciju geometrije kosmosa, formaciju crnih rupa i migracione procese kod životinja i ljudi“, objašnjava dr.Glogić koji je već autor jedne knjige i osam naučnih radova objavljenih u prestižnim svjetskim matematičkim časopisima, a koje je prezentirao na brojnim naučnim konferencijama u svijetu.
Prisjećajući se perioda osnovne škole, Irfan podsjeća koliko je u prepoznavanju talenta i sklonosti prema nekoj aktivnosti, bilo nauci, sportu, književnosti itd, važna uloga roditelja i nastavnika.
„Bio sam odličan učenik, ali nijedan premet mi nije privlačio posebnu pažnju. To se promijenilo pri kraju četvrtog razreda osnovne škole, kada mi je otac kupio prvu zbirku zadataka sa takmičenja iz matematike. Tada sam otkrio fascinantni svijet takmičarske matematike, koja mi je bila daleko zanimljivija i izazovnija od onoga što se nudilo u školskom kurikulumu.
Sjećam se da sam se sa strašću igrao zadacima i, nakon što riješim jedan, s nestrpljivošću bih iščekivao da vidim koji izazov donosi sljedeći zadatak. Kada sam uz to počeo nizati uspjehe na takmičenjima postalo je jasno da imam i talenat.
Takođe, imao sam sreće da je moj nastavnik matematike iz osnovne škole u Sjenici bio spreman da odvoji vrijeme i dodatno individualno radi sa mnom. U srednjoj školi u Sarajevu je već postojao relativno razrađen sistem rada sa talentima, tako da je to samo povećalo momentum koji sam imao“.
Iako se, kaže, sa intrinzičnom zainteresovanošću bavio matematikom kroz cijelo školovanje, istinsku strast i ljubav je razvio na tek na fakultetu. Tada je, između ostalog, shvatio da pored apstraktnog i estetskog aspekta, matematika ima veoma jaku i posve živu utilitarnu dimenziju.
„Činjenica je da se matematičkim jezikom mogu formalno opisati mnoge prirodne pojave, od kretanja elektrona u atomu, preko dinamike morskih talasa, pa do nastajanja i evolucije zvjezdanih galaksija. Toga je bio svjestan čak i Da Vinči kada je rekao “O vi koji učite, učite matematiku, ne gradite bez temelja”.
Šta više, stiče se utisak da je matematika unikatan jezik kojim priroda komunicira sa nama, i ta takozvana “nerazumna efektivnost” matematike u prirodnim naukama je i dalje neka vrsta misterije.
Iz tog razloga postoji konstantan priliv jako bitnih i zanimljivih matematičkih problema iz primijenjenih oblasti, i to matematiku čini jednom veoma vibrantnom i dinamičnom naukom.
Takođe, proučavanje datog matematičkog modela sa rigoroznog stanovišta je jako važno, s jedne strane radi provjere validnosti modela, i s druge strane radi predikcije ponašanja modeliranog procesa.
Na primjer, još početkom 20. vijeka se na osnovu Ajnštajnovih jednačina, koje modeliraju evoluciju kosmosa, moglo naslutiti postojanje crnih rupa, da bi tek nakon više od stotinu godina bio eksperimentalno detektiran i prvi primjerak. Eto, zašto volim matematiku, zašto sam toliko posvećen naučnoj oblasti kojom se bavim“, ističe dr. Glogić.
Na studiju je, kaže, shvatio da mu je istraživačka matematika daleko zanimljivija od takmičarske.
Kod istraživačke matematike, kojom se sada profesionalno bavi, stvari su drugačije. Tu se, kaže, radi na otvorenim problemima, za čiju rezoluciju često treba razviti nove metode i tehnike, na kojima se nerijetko radi dugo, i koji često imaju bitne posljedice po razumijevanje modeliranog fenomena.
„Trenutno, sa jednom saradnicom pišem rad u kojem pokazujemo da kod populacione dinamike bakterija u biologiji i gravitacione interakcije takozvanih “oblaka čestica” u astrofizici važi pravilo da u slučaju jako visoke lokalne koncentracije, populacija bakterija/čestica nužno poprima određeni singularni oblik koji ima takozvanu osobinu samo-sličnosti.
Ovakvi rezultati su jako bitni, jer govore o generičkom ponašanju modela, koje se eksperimentalno i numerički može samo naslutiti ali ne i dokazati. Uz to, ovaj model je veoma popularan u primijenjenoj matematici, a rezultat koji pokazujemo je otvoren već više od 20 godina.
Posljedično, manjak vremenskog pritiska, rad na neriješenim problemima, i prilika za izražajem inovativnosti i kreativnosti čine da svaki radni dan počinjem sa ushićenjem.
Kada o ovome govorim, uvijek mi na pamet padaju dvojica: Isac Newton, koji je sebe vidio kao dječaka koji se na morskoj obali igra raznobojnim kamenčićima dok veliki okean neotkrivenih istina stoji pred njim, i Thomas Edison, koji je govorio kako nijedan dan u životu nije radio, kako je sve to bila igra“, ističe ovaj mladi, već afirmirani naučnik pokušavajući nam objasniti svu „čar bavljenja naukom koju voli“.
Dr. Glogić podvlači da mu je podučavačka dimenzija akademskog poziva, jako bitna. Prilika je to, kaže, da s jedne strane otkriva kako svijet funkcionira, a s druge strane da to pojašnjava mladim i jako pametnim ljudima, što je ostvarenje sna i nešto na čemu je „Bogu neizmjerno zahvalan“.
Mnogo je sretnih okolnosti, ističe dr. Glogić, koje su trasirale njegov put u nauku.
Najprije je to, podrška uže porodice posebno u osnovnoj školi. Sjeća se koliko su mu se roditelji trudili da ima odgovarajuću literaturu, da pohađa pripremne kampove za mlade matematičare itd, kako je majka svoje aktivnosti organizirala spram njegovim potreba.
„Ta vrsta podrške od roditelja mi je puno značila. Ovdje bih iskoristio priliku da ukažem roditeljima talentirane djece u BiH da za osnovce i srednjoškolce trenutno postoje jako dobro osmišljeni pripremni kampovi koje organizira Udruženje matematičara kantona Sarajevo.
Iako sam kasnije i u srednjoj školi i na fakultetu u Sarajevu imao podršku i prijatelja i profesora, a i sistema, gdje sam u toku studija dobijao stipendije iz više fondova, ipak ,najbitnija prekretnica u mojoj dosadašnjoj karijeri je bila odlazak u Ameriku.
Bio sam dobro svjestan kvaliteta njihovog doktorskog studija, koji je osjetno ispred onih koji se nude u Evropi. Tu je još jednom došla do izražaja podrška porodice, koja je u ovom slučaju bila bezrezervna. Pogotovo me je brinula reakcija moje majke, jer za jednu ženu iz konzervativne porodice, pustiti dijete da ode u drugu zemlju sa 14 godina, a nakon toga i na drugi kontinent, u emotivnom smislu je ravno gubitku djeteta. Međutim, ona je to junački podnijela, bez da ja osjetim njenu brigu i strah, i na tome sam joj neizmjerno zahvalan, kao i bratu koji je, s obzirom da je tada već bio zaposlen, podnio veći dio finansijskog tereta mog odlaska“.
Studij u Americi, priznaje dr. Glogić, bio je apsolutno transformativno iskustvo, i definitivno najveći vjetar u leđa koji je dobio. Tamo je kaže naučio šta stvarno znači baviti se naučno-istraživačkim radom.
„Taj sistem jednostavno funkcionira na način da maksimizira potencijal koji student posjeduje. Ja sam strastveno i posve disciplinirano radio ono što znam dobro raditi, a oni su se potrudili da mi obezbijede odlične uslove za to, od kvalitetnih kurseva, mentoringa, preko savršenih radnih okolnosti, do novca koji mi je trebao da bih putovao i prezentirao svoj rad.
Onda su se nizali uspjesi, i na istraživačkom i na podučavačkom planu.
Kada restrospektivno pogledam na svoj život shvatam da sam od samog početka, od svoje desete godine i prvog matematičkog takmičenja, zaista strastveno, predano i strpljivo radio ono za šta sam nadaren i što sam volio. Uz to sam pažljivo obraćao pažnju na svaku priliku koja mi se pružala, i vrata su mi se jedna za drugim sama otvarala.
Ako hoćete da u nauci kojom se bavite budete ozbiljni, priznati i poštovani, ne možete preskakati ni jednu stepenicu u svom odrastanju“.
Irfan priznaje da Sarajevo i BiH imaju posebno mjesto u njegovom srcu jer je u Sarajevu i BiH proveo svoje formativne godine i najduži dio svog edukacijskog života.
„U BiH sam utemeljio životna prijateljstva i gradio snove o svojoj budućnosti i doprinosu tom društvu. Međutim, svjestan sam bio da se vid izoštri tek kada se pogleda sa daljine. Moj odlazak iz BiH je bio nužan jer sam znao da u akademskom smislu mogu puno da napredujem, i trebalo mi je okruženje koje će mi pružiti odgovarajuće izazove i priliku da svoj potencijal maksimalno uposlim. No, odlazak dalje ne znači i napuštanje BiH“
Dr. Irfan Glogić nedavno je od Austrijske fondacije za nauku dobio grant koji mi je omogućio da predavačke aktivnosti svede na minimum, kako bi kao naučnik u ranoj fazi karijere bio rasterećen s te strane i mogao se fokusirati na razvijanje svoje istraživačke agende, na posjete konferencijama, i na prolongirane boravke u inostranstvu u cilju uspostave saradnje i umrežavanja.
„Beč je jedan od evropskih centara za nauku, u kojem se nalaze tri vrhunske visoko-školske ustanove i čuveni Erwin Schrödinger institut. U ovom gradu je na godišnjem nivou ogroman protok akademskog osoblja, a samim tim i naučnih ideja.
Što se tiče povratka u BiH, to je kod mene uvijek aktuelna tema, i ta vrata svakako ne želim da zatvorim. Međutim, iz gore navedenih razloga, dok sam još u fazi intenzivnog učenja i karijernog uspinjanja, želim da maksimalno iskoristim uslove koji mi se ovdje nude.
Danas je apsolutna većina naučnih poduhvata u svijetu kolaborativnog i internacionalnog tipa. Samim tim su interakcija sa internacionalnom zajednicom i širina pristupa veoma bitni.
Nažalost, imam utisak da se na mnogim fakultetima u BiH ne izlazi iz uskog kruga naučnih interesa koji se recikliraju godinama, i prenose s generacije na generaciju, uprkos tome što su neki od njih davno prestali biti mainstream.
Za mladog istrazivača je bitno da gradi širinu i da radi na aktuelnim temama.
U Americi, recimo, da bi se pospiješio diverzitet i aktuelnost istraživačkog rada, u praksi postoji pravilo da se osoba ne može zaposliti na fakultetu na kojem je završila doktorat. U Austriji su to takođe shvatili, i od skoro postoji praksa da se na mjesto profesora dovode isključivo osobe koje imaju značajno internacionalno akademsko iskustvo.
Gdje god da sam, razmišljam o BiH. Bilo bi odlično kad bi se u našoj zemlji uvela praksa privremenog akademskog boravka u inostranstvu nakon doktorata.
Često samo jedna godina posjete nekom od dinamičnih naučnih centara može da ima jak transformativni efekat na karijeru mladog naučnika, od umrežavanja, preko aktueliziranja i širenja istraživačke agende, pa do usvajanja principa marljivosti i akademske etike. Austrija, recimo, već dugo ima posebnu fondaciju isključivo za ovu svrhu.
Institucije u BiH svakako trebaju istražiti koji od evropskih fondova bi poslužio kao finansijska potpora. Takođe, gledano iz sopstvene perspektive, na članovima akademske dijaspore BiH, koji posjeduju uticaj i logističke pretpostavke, je da se postaraju da se onima koji zaslužuju to zaista i omogući.
Što se matematike konkretno tiče, sa jednim prijateljem koji se na zapadu jako uspješno bavi matematikom već planiramo uspostaviti saradnju sa fakultetima u BiH, koja će, nadamo se, između ostalog olakšati i akademsku migraciju koju sam spomenuo.
Na odsjecima za matematiku u Sarajevu i Tuzli, na primjer, trenutno postoji jedna garnitura mladih, ambicioznih i posve etičnih profesora, i siguran sam da ćemo u budućnosti kvalitetno sarađivati“, navodi dr. Glogić.
Teško je, kaže, sugerirati nekome šta da radi, ali najbitnije u jednom društvu, kaže, je da mladi, koji su talentirani i koji imaju potencijal da naprave pozitivne promjene, osjećaju da oni koji donose odluke i koji se pitaju zaista žele i rade na tome da se njihov potencijal iskoristi i nagradi.
„Moram reći da sam u toku jedne godine na doktoratu u Americi, bio predstavnik studenata u vijeću postdiplomskog studija na matematičkom fakultetu, koji broji 70 profesora i više od 100 postdiplomaca.
Za mene je to bilo jedinstveno iskustvo, jer sam bio dio tima kojem je zaista jedini i glavni cilj bio povećati kvalitet istraživačkog i predavačkog rada, kroz dovođenje najstručnijeg kadra, obezbjeđivanje uslova za napredak najboljih i njihovo nagrađivanje, i sve to bez trunke ličnih interesa.
To je za mene predstavljalo, a i danas predstavlja, mikro model šire zajednice, i radovao sam se zbog budućnosti mladih u takvom društvu. Nikoga nije interesiralo odakle sam ja, kojoj vjeri, naciji pripadam, već je jedno mjerilo bilo koliko ja znam.
Što se tiče napretka BiH, veoma je bitno da se sistemski podstiče i tehnički olakša poduzetništvo kod mladih. Bez dinamične ekonomije nema ni naučnog napretka, a ni budućnosti za omladinu.
U toku studija u BiH sam osjećao apatičnost i pasivnost kod nekih studenata po pitanju izgradnje sopstvenih karijernih i profesionalnih planova.
S obzirom na okolnosti, ne mogu u potpunosti kriviti njih za to.
Međutim, uz malo sistemske podrške i dobre volje onih koji u državi donose odluke, zaista je moguće motivirati mlade da uzmu proaktivnu ulog u društvu i sami grade svoju budućnost u BiH“.
Glogić ističe da mu je poznato da mnogi mladi, tragajući za poslom, odlaze iz BiH i da su kod mnogih razlozi za odlazak nepostojanje adekvatnog profesionalnog angažmana u zemlji.
„Kada se tome doda i interesno, a ne zapošljavanje po zasluzi, onda im ne ostaje mnogo izbora. Znam da mnogi talentovani studenti koji mogu naći angažman u BiH, ipak traže veći izazov i odlaze vani, a onda u nedostatku sistemskog olakšanja da se vrate u domovinu i profesionalno adekvatno angažiraju, često i ostaju vani.
Mnogi koji su silom prilika devedesetih napustili BiH, vremenom su, jednostavno, poprimili lokalnu kulturu i životni stil i ne vide sebe drugdje.
Znam porodicu koja se nakon dugo vremena iz Amerike vratila u BiH, u nadi da ostanu trajno, ali im je reintegracija u bosansko društvo jako teško pala, i teška srca su se ponovo vratili u Ameriku.
Možda je ovo jedan primjer koji opominje, premda ima i dosta pozitivnih primjera. Apsolutna većina prijatelja koje sam stekao u toku srednje škole i studija u BiH, su tamo našli poslove u struci i ostali.
Mnogi imaju i veoma uspješne akademske i poduzetničke karijere, i svi su jako socijalno osviješteni i aktivno rade na poboljšanju života u BiH. Sa onim najbliskijima, s kojima sam i danas u redovnom kontaktu, sam tada zajedno sanjao o našoj budućnosti i doprinosu društvu u BiH.
Zbog tih prijateljstava se osjećam veoma bogatim, priznajem da se jako radujem povratku među njih u slučaju povratka u BiH“.
U želji da BiH što prije vidi kao uspješnu, čvrstu i naprednu državu, dr. Irfan Glogić iznosi, kaže „nepopularno mišljenje“ kojim ukazuje da se političkim aktivizmom ne mogu napraviti stvarne promjene u društvu.
„Naravno, političko djelovanje, donošenje odgovarajućih zakona i njihovo konzistentno primjenjivanje, a samim tim i aktivno učestvovanje u izboru onih koji to sprovode u djelo su jako bitne dimenzije jednog društva.
Međutim, uvjeren sam da istinske promjene ne dolaze odozgo, već sa dna, iz temelja, iz domova i školskih učionica.
Bukovski je jednom rekao kako se svijet počinje spašavati spašavajući jednog čovjeka, i da je sve ostalo samo grandiozna romantika. U domu i u školi, prvenstveno kroz individualni rad se vodi istinska borba sa krizom etike, iz koje proizilaze sve ostale krize, pa i politička.
Svaka inicijativa za moralnu obnovu zajednice, svejedno da li je religijski ili ideološki inspirirana, treba biti dobrodošla. Takođe, roditelji, nastavnici i profesori trebaju znati da svaki put kada pomognu djetetu da nezasluženo ili van pravila ostvari neki uspjeh, samo pomažu nepravedni sistem zbog kojeg mladi odlaze, i umanjuju sebi pravo da se žale na korupciju u društvu“, poručuje dr.Glogić.
Bez obzira što ga je glad za naukom odvela van BiH, dr. Irfan Glogić ističe da je svaki povratak u svoju zemlju, posebno u Sarajevo za njega praznik. Vjeruje u budućnost BiH, u talenat i snagu generacija koje stasavaju i nada se da će naša zemlja jednog dana biti prostor gdje će se iz svijeta dolaziti „po sticanje znanja i proširenje naučnih vidika“
„Naša država ima izuzetno snažu naučnu dijasporu. Ne poznajem nikoga ko svoje znanje iz oblasti kojom se bavi ne želi staviti na raspolaganje BiH. Potrebni su samo mali koraci za uvezivanje naših naučnika kojih ima na najprestižnijim svjetskim destinacijama“ zaključuje dr. Glogić.
Politicki.ba
