Intervju s dr Marinkom Pejićem, predsjednikom HNV-a: Domovina polako ali sigurno umire
S Marinkom Pejićem, predsjednikom HNV-a BiH, razgovarali smo o aktivnostima HNV-a, stanju u Bosni i Hercegovini i Hrvatima u njoj.
(prometej.ba)
Profesore Pejiću, hvala Vam što ste pristali na intervju za prometej.ba. Vas se percipira kao bosanskoga i sarajevskoga Hrvata? Zašto?
Percipira me se kao bosanskog, sarajevskog Hrvata zato što kroz svoje djelovanje i javne nastupe iskazujem posebnu ljubav prema Bosni i Sarajevu, gdje živim gotovo šezdeset godina, gdje sam zasnovao obitelj, stekao veliki broj prijatelja i ostvario solidnu karijeru, što aktivno radim na izgradnji dobrih odnosa, razumijevanja, tolerancije, suradnje sa pripadnicima svih naroda i narodnosti BiH. Na formiranje mojih stavova i svjetonazora presudan utjecaj su imali stalni moji kontakti sa bosanskom fratrima još od mog dolaska iz rodne Hercegovine, daleke 1958. godine.
U veljači ste na čelu Hrvatskoga narodnoga vijeća naslijedili pokojnog fra Luku Markešića. Uloga civilnih udruga pa tako i HNV-a u našem društvu je oslabljena do beznačajnosti. HNVBiH je utemeljen u ratu da bi doprinio uspostavi mira u BiH. I u tome je uspio. Što je razlog da je sada i HNV prestao biti korektiv politikâ, posebno hrvatske politike u BiH?
Civilne udruge općenito pa tako i HNV djeluju u teškim uvjetima u neuređenoj državi, bez poticaja i razumijevanja vlasti na svim razinama, što je rezultiralo slabljenjem njihove uloge i značenja. HNV koji je nastao nakon prvog Sabora svih Hrvata podrijetlom iz BiH, održanog 06.02.1994. godine u Sarajevu, odigrao je značajnu ulogu u ratu na uspostavi mira. Deklaracija tog Sabora prihvaćena je Washingtonskim sporazumom, što je bila osnova za zaustavljanje sukoba i Daytonski mirovni sporazum. Poslije rata HNV je nastavio svoje aktivnosti i pokušavao biti korektivom politike. U posljednjoj godini došlo je do stanovitog zastoja u aktivnostima HNV-a zbog bolesti pokojnog predsjednika fra Luke Markešića.
U predstavljanju programa rada HNV-a kazali ste da će trebati dosta raditi i na pitanju jednakopravnosti Hrvata unutar samog hrvatskog korpusa. Što pod tim mislite? I što planirate raditi kao predsjednik HNV-a?
Naravno , trebat će poraditi na uspostavi jednakopravnosti unutar hrvatskog korpusa što je preduvjet za uspostavu jednakopravnosti Hrvata sa druga dva konstitutivna naroda na području cijele BiH. Sada je doista u velikoj mjeri izražena nejednakopravnost i marginalizacija Hrvata iz Bosne u odnosu na hercegovačke Hrvate. Pokušat ćemo preko odgovarajućih međunarodnih organizacija i predstavnika međunarodne zajednice te udruga civilnog društva i izraditi novi Izborni zakon i Ustav BiH, pomoći oko povratka raseljenih i izbjeglih Hrvata BiH, zaustaviti masovno iseljavanje mladeži i sl.
Hrvatski narodni sabor (HNS) pod vodstvom Čovićeva HDZ-a predstavlja se najvišim i općim izrazom “hrvatske volje” u BiH. Jeste li Vi bili na tom skupu?
Na posljednjem zasjedanju HNS-a koji je nedavno održan nisam sudjelovao jer nisam bio niti pozvan, iako sam predsjednik HNV-a BiH i HDZU (Hrvatskog društva za znanost i umjetnost) BiH.
Na nekim prijašnjim saborima bili su prisutni službeni predstavnici Crkve, čak su davali i potporu saboru. Na prošlom se to nije zamijetilo toliko. Čak je tajnik Biskupske konferencije BiH mons. Ivo Tomašević na javnoj televiziji izrekao vrlo kritične riječi o HNS-u?
Na ranijim zasjedanjima HNS-a bili su u znatnom broju nazočni službeni predstavnici Katoličke crkve BiH i isti davali potporu saboru. Na posljednjem zasjedanju izostala je značajnija potpora, a mons. Ivo Tomašević je u svom osvrtu na Federalnoj televiziji uputio konstruktivne i dosta oštre kritike HNS–u i Deklaraciji sa posljednjeg zasjedanja.
Koja je razlika između HNV-a i HNS-a? Pa zar vam HNS nije uzeo sve, čak i bosansko-hercegovački patriotizam? Čitali ste sigurno o ljubavi prema domovini u HNS-deklaraciji?
Bitna razlika između HNV-a i HNS-a je u tome što HNV od svog osnutka zagovara i bori se za neovisnu, samostalnu i cjelovitu BiH te za suživot, međusobno uvažavanje, poštivanje i razumijevanje pripadnika svih naroda i narodnosti BiH, a HNS zagovara federalno uređenje tj. podjelu BiH i getoizaciju Hrvata, zanemarujući one Hrvate koji bi ostali izvan hrvatskog entiteta. HNS nije uspio uzeti članovima HNV-a domoljublje, naprotiv ga je učinio još čvršćim a od HNS-ove ljubavi prema domovini BiH, domovina polako ali sigurno umire. Mladež napušta zemlju tražeći spas u inozemstvu, a bez ljudi nema države.
Osobno sam se uvjerio da HDZ BiH u manjim sredinama gdje ima vlast (kao i ostale stranke u ‘svojim’ sredinama) primjenjuje sve oblike totalitarnog stila vladanja: stranački epigoni su ravnatelji škola, kulturnih društava, javnih ustanova, lokalnih medija, u općinskim administracijama i javnim ustanovama zapošljavaju se uglavnom poslušnici… Za održavanje statusa quo kojeg priželjkuju do u beskonačnost raspiruju rigidni nacionalizam. Ako još uzmemo u obzir činjenicu da se vitalni dio stanovništva rapidno iseljava, je li moguće očekivati neki poticaj za promjenu iz „baze“?
Da, na djelu je upravo totalitarizam kao stil vladanja koji stranke primjenjuju u sredinama u kojima imaju većinsku vlast. Vladajućoj strukturi odgovara status quo pa da bi ga održali raspiruju rigidni nacionalizam, a o gospodarskom razvitku ne vodi se računa. To implicira sve masovnije iseljavanje mladeži koja u BiH ne vidi perspektivu. U ovako neuređenom društvu ne vidim mogućnosti za neke poticaje iz ,, baze“ , jer za to ne postoji kritična masa.
U pamćenju Hrvata u BiH potpuno je potisnuta sudbina sunarodnjaka u Posavini, u kotorvaroškom i banjalučkom kraju, u nekim dijelovima srednje Bosne, Konjica i Neretvice. Sve je prebačeno na jug, u Mostar i Hercegovinu?
Hrvati Posavine, kotorvaroškog, banjolučkog kraja, dijelova Središnje Bosne, konjičke regije pa i glavnog grada BiH su zapostavljeni, a Hrvati Hercegovine su u prvom planu. Na odgovorna i ključna mjesta u strukturama vlasti u poduzećima i javnim ustanovama postavljaju se podobni a ne sposobni.
Vi ste bili jedan od utemeljitelja HVO-a Sarajevo. Koje je bilo njegovo nacionalno, vojno, i političko značenje u ratu i koliko je HVO Sarajevo danas prepoznato u Sarajevu te kako teku pripreme za postavljanje spomenika njemu u čast u Sarajevu?
HVO Sarajevo je osnovano s ciljem obrane glavnog grada naše domovine od agresije (JNA i vojska RS). Ogromna je bila njegova uloga i značenje kako s nacionalnog, domoljubnog tako i s vojnog i političkog, ali i s psihološkog i moralnog stajališta. HVO Sarajevo je branilo integritet i dostojanstvo Hrvata Sarajeva, kao i integritet i dostojanstvo svih građana glavnog grada BiH koji su se našli u njemu nakon njegovog opkoljavanja i blokade od strane agresora. Nažalost HVO Sarajevo je sve manje prepoznato u današnje vrijeme, tako da još uvijek nema niti spomen ploče njemu u čast niti poginulim njegovim braniteljima koji su dali svoje živote za slobodu domovine BiH i njenog glavnog grada.
Zašto je danas sramota biti „bosanski Hrvat?“, odnosno, zašto ni jedna tzv. hrvatska radijska postaja ne želi emitirati pjesmu „Bosno moja divna mila!“? Što je, prema Vašemu mišljenju, sporno u svemu tome?
Sustav vrijednosti u našoj neuređenoj državi je dobrano narušen, tako da se ono što je nekada smatrano istinskom vrijednosti sada uzima kao nešto loše, a onoga čemu su se Hrvati BiH divili i čime su se ponosili sada se stide. Negativno identificiranje je sve više na djelu, obezvrjeđuje se značenje jedne od najstarijih europskih država – bosanske države. Sve je to nastalo po diktatu a po diktatu se puštaju i pjesme na hrvatskim radijskim postajama kojim su na čelu podobni a ne sposobni.
Hrvatska politika iz Zagreba generalno, a pogotovo stranke desnice, deklarativno se zalažu za konstitutivnost Hrvata u BiH a te iste Hrvate istovremeno smatraju dijasporom Republike Hrvatske. Kako objašnjavate ovaj paradoks?
Kada je u pitanju zvanična politika RH prema BiH treba naglasiti da je ona sukladna zajedničkoj politici Europske unije čija je članica RH. Kada je pak, u pitanju politika hrvatske desnice može se kazati da je to nastavak dvolične hrvatske politike devedesetih godina prema BiH (RH je priznala neovisnost BiH, a sa Miloševićem u Karađorđevu je dogovorena njena podjela te nakon toga stvorena je posebna hrvatska država Herceg–Bosna, koja bi se u pogodno vrijeme priključila RH ).
Novoj evropskoj inicijativi za BiH glavni je začetnik ministrica vanjskih poslova R Hrvatske Vesna Pusić, koja u nedavnom intervju mostarskom Večernjem listu smatra kako treba ostaviti ili suspendirati teška politička pitanja ove zemlje, kao što je Ustav, kao i da se ne treba toliko vraćati na Dayton a kamoli na njegovu izmjenu, nego se treba staviti u okvire Evropske Unije. Jesmo li mi doista u đavolskom krugu pamćenja zle prošlosti ili je ova nova inicijativa određena vrsta, kako ministrica kaže, “mrkve” pa da će se onda u budućnosti lakše ostvariti sve te teške promjene? Može li se po Vašem mišljenju graditi budućnost bez suočavanja s prošlošću ako upravo na tom suočavanju sa svojim zlom počiva današnja ujedinjena Evropa, posebno njezina glavna država Njemačka?
RH preko ministrice Vanjskih poslova Vesne Pusić i svojih poslanika u Europarlamentu zagovara europsku inicijativu za BiH i sve glasnije ističe njenu federalizaciju što u biti znači zalaganje za treći entitet, odnosno podjelu Bosne i Hercegovine.
Mišljenja sam da se na toj koncepciji ne može graditi sretna budućnost BiH i da ćemo se neminovno morati suočiti s prošlošću i reći istinu o tome što se dogodilo u prošlosti. Budućnost države BiH te budućnost Hrvata i drugih njenih naroda i narodnosti može biti sretna samo ako počiva na istini o njihovoj vlastitoj prošlosti. Njemačka je i Europa u cjelini su konkretan primjer.
Jozo Šarčević/Prometej.ba
04/2015
Marinko Pejić rođen je 1943. godine u Sovićima, općina Grude, gdje je završio osnovnu školu. Gimnaziju je završio u Banjoj Luci, a na Prirodno-matematičkom fakultetu u Sarajevu završio je studijsku grupu matematika i fizika. Magistarski rad, a potom i doktorsku disertaciju, obranio je na Odsjeku za pedagogiju i psihologiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Uoči rata u BiH, obnašao je dužnost potpredsjednika Općine Ilidža, a nakon početka agresije na BiH izabran je za predsjednika HVO Sarajevo. Član je Hrvatskog društva za znanost i umjetnost Sarajevo (voditelj Odjela za prirodne znanosti), Matich hrvatske Sarajevo, HNV BiH, HVO Sarajevo i Hrvatskog društva matematičara Zagreb.
