Mala zemlja velikog uvoza, neiskorištenih šansi i propuštenih prilika
Brojke su neumoljive. Bez obzira na samoreklamu o nigdje takvom – pršutu, vinu, smokvama, šipcima, pa siru, duhanu, ljekobilju… zemlji sunca, vrijednih ljudi itd., itd., itd., kad se sagledaju brojke nešto tu debelo ne štima.
Manifestacije i skupovi koje su tijekom jeseni organizirali Federalni agromediteranski savez u Mostaru i Seljački savez u Ljubuškom, ponudile su jednu posve drugu sliku.
Da smo zemlja sunca to ostaje, a kako stvari stoje u tom segmentu postat ćemo i još napredovati, brojke pokazuju da nam je Bog dao i biljke kakvih rijetko ima što je navelo prof. dr. Arifa Tanovića da konstatira: ”Ne samo da imamo bogatstvo i raznovrsnost nego je naše ljekovito bilje u svijetu daleko iznad svih prosjeka.”
Potvrđuju to i brojke. Oblast ljekovitog bilja izrazito je izvozno orijentirana, izvoz premašuje uvoz za čak 95 posto! Lani je iz BiH, Hercegovina je tu značajno zastupljena, ljekobilja izvezeno za 50 milijuna KM, što je veliki uzlet u odnosni na primjerice jedva dva milijuna 2006-te godine. Dakle, ono što raste u prirodi još nismo uspjeli pokvariti, ali sve drugo se klima.
Tako je primjerice, uvoz vina u BiH u 2011-oj ‘težio’ 30 milijuna KM izvoz jedva pet milijuna. Izvoz vina od autohtonih blatine i žilavke osamdesetih godina prošlog stoljeća kretao se oko milijun boca, danas je kako ističe prvi doktor enologije u BiH Tihomir Prusina, tri puta manji.
Znatno su se smanjile i površine pod lozom, prema evidenciji Federalnog agromediteranskog zavoda trenutno imamo oko 3.500 ha, prije zadnjeg rata bilo je 5.691 hektar, a prije 100 godina, još i puno više? Radi usporedbe i za one koji prate sapunicu ”Sulejman Veličanstveni” ističemo – Turska ima 570.000 hektara vinograda od čega su tri posto vinske sorte!
Šipke, smokve i duhan bolje je i ne spominjati, sudeći po brojkama autohtoni su još samo u pjesmi ”Hercegovina u srcu”. Stručnjaci Federalnog agromediteranskog zavoda inventarizacijom su ustanovili da komercijalnih nasada smokve u Hercegovini ima samo 26 hektara, šipak stoji nešto bolje 54 hektara. Mr. Branko Rogić je na predavanju u Ljubuškom ustvrdio da je pedesetih godina prošlog stoljeća smokava bilo deset puta više!
Duhan smo na veliko zadovoljstvo mogula iz rovinjske ”Adris grupe” koji nam uz desetke milijuna maraka kroz svoje proizvode isporučuju brazilski i južnoafrički, gotovo istrijebili, mada poput ljekobilja slovi kao jedinstven u svijetu.
Skeptici su se pobrinuli i da zamah u maslinarstvu dočekaju s upitom – kome ćemo ulje prodavati? Brojke su opet neumoljive, mr. Miro Barbarić opet na predavanju u Ljubuškom, iznio je službene podatke prema kojima je uvoz maslinova ulja u BiH u 2011. dostigao pola milijuna boca! Domaća proizvodnja jedva da je 5.000 litara! Čega li se bojimo? Izgleda rada!
Slična je situacija i s ostalim autohtonim proizvodima, ponosom, sinonimima ili mogućim brendovima Hercegovine – ovčjim sirom i pršutom. Ni ne treba spominjati da ovčarstvo ”visi” poput duhana, dok su kilogram sira, kao i duhana, dostigli 25 KM.
Za novi mogući brend s geografskim podrijetlom mladi krumpir, još nije isposlovano ni stavljanje na listu za uvoz u Europsku uniju, pa tako ako od 1. siječnja, iduće godine ne bude mogao preći hrvatsku granicu teško se jugozapadnim Hercegovcima piše…
Dakle, autohtonost, a time izravno i kvaliteta svih nabrojanih proizvoda je zajamčena, ali na drugoj strani mnogo toga ne štima, od proizvodnje, preko organizacije, pa do nedostatka bilo kakve vizije i strategije.
Potezi Federalnog agromediteranskog zavoda i Seljačkog saveza u borbi za autohtone proizvodnje za svaku su pohvalu, ako za neke kulture već nije kasno.
Bljesak.info
