FOTO – Said Šteta: Pohod u dolinu bosanskih piramida

VISOKO – Tamo gdje je kročila moja noga i oko zabilježilo, evo zapisujem i uvjerenja o viđenom. Neću, niti mi je nakana, polemizirati sa nadobudnim, visokoustoličenim znanstvenicima koji eto tvrde da nema ono što vidjeh. Nikako sam. Želim samo podijeliti svoja zapažanja sa ljudima, koji se prije svega još tako osjećaju pa tek onda na sunce izlože i po koju ovodunjalučku referencu.

Sa grupom dragih prijatelja, onako porodično stižem u Visoko, da nogom i okom osjetim, dugo osporavanu dolinu piramida.

Said-steta-piramida-01

Želja da zavirimo u samu srž onoga o čemu se još od 2005. godine potežu tvrdnje, utemeljene i neutemeljene, sada je to nevažno, dovodi nas do mjesta Ravne i ulaza u podzemne labirinte.

Said-steta-piramida-02

Ispred, sa lijeve strane neobični putokazi, koji nam govore, koliko smo sa te točke udaljeni, do recimo piramida u Egiptu. Pa diljem svijeta ubilježenih destinacija iz ljudske prošlosti. Taj detalj , bi mi išaret, da antropolog dr.sci. Semir Osmanagić, čovjek koji je otkrio postojanje bosanskih piramida, u svome istraživanju i dokazivanju njihova postojanja, nije se rukovodio time da opovrgne bilo koje svjetsko otkriće. Naprotiv, samo je želio pokazati, da pored svjetskih, evo ima važno otkriće, ovdje u Visokom. Naše, bosansko.

Said-steta-piramida-03

Lijevo od spomenutog putokaza, obilježen okruglim kamenovima, dočeka nas labirint sreće. Prodavač suvenira nam ljubazno pojasni da se ulazi kroz drvenu kapiju i sa zamišljenom željom hoda kroz labirint. Imao sam više od jedne želje i nisam probao ali je ženski dio ekipe, pun znatiželja i želja baška, kružio centripetalno i centrifugalno u tom labirintu.

Said-steta-piramida-04

Prije samog ulaza u podzemne tunele, lijepo uređena prostorija sa suvenirima, napicima i ulaznicama za ovaj podzemni izazov. Prilazi nam mladi i nasmijani vodič, predstavlja se i ja ga bilježim, Merdin Mostarlić, jer volim ljude koji me dočekuju osmijehom. Daje nam osnovne upute, da se toplije obučemo jer je unutra temperatura konstantno 12,5 stupnjeva Celzijusa a vlažnost zraka 85%.

Said-steta-piramida-05

Priopćava nam plan obilaska a onda ulazimo u pripremnu prostoriju gdje kao rudari ispred rudarskog okna stavljamo šljemove. Ovdje pada teza da čizma glavu čuva. Ulazimo u prostor u kojem već neki članovi ekipe osjećaju strah, niski tuneli, osvjetljeni i naprijed mračna utroba zemlje. Stižemo do prvog proširenja i vodič sjeda kraj zaobljenog kamena koji podsjeća na jaje, simbol rađanja. Pored istog, još dva manja kamena koji svojom postavkom daju usmjerenje, putokaz. Već smo tu saznali, da na tom mjestu dominiraju negativni ioni, kojih je na ovom mjestu kocentrirano 21000 bovisa, a recimo na planini Igman u borovoj šumi, gdje ih je iznad zemlje izmjereno najviše, ima jedva 5000. U gradu je ova brojka daleko manja.

Said-steta-piramida-06

Ono što je meni zapelo za oko jeste činjenica, da od tog mjesta i dalje, raspoloženje u ekipi, raslo je vertikalno. Smijeh je bio nezaustavljiv a onaj početni strah negdje se izgubio. Krećemo dalje i dublje u utrobu zemlje, kako bi stigli i u sama njedra piramide Sunca.

Hodnici na momente visokih strpova, pa onda toliko nisko da se trebamo dobro saviti u pojasu i dolazimo do ogromne zaobljene stijene, drugog monolita na našem putu. Oko stijene okupljena druga grupa posjetitelja priprema se za svojevrsnu seansu. Mi još u smijehu koji nas je držao, pomalo zasmetasmo drugom vodiču da uvede grupu u taj ritual. Napokon, malo tišine i grupa zasjela ukrug sa dlanovima pruženim pet do deset centimetara iznad kamena, koncetrira se.

Nakon nekoliko trenutaka posjetitelji se javljaju sa doživljenim peckanjem u vrhovima prstiju, vrelinom u dlanovima, te ugodnom strujom koja ih prožima. Jedan dječak od četri-pet godina, haman nije bio koncetriran i njemu je ova avantura bila još jedna neobična igra. Osmjeh ispod crvenog šljema, pokazivao je da mu itekako ovdje prija.

Said-steta-piramida-07

Nakon ponovljene seanse u kojoj smo akteri bili mi, predvođeni našim vodičem, zaista u vrhovima prstiju sam osjetio blago peckanje. S mojim dobrim drugovima još sam razmjenjivao doskočice što je svakako umanjilo koncetraciju ali i povećalo ukupno raspoloženje.

Nastavljamo dalje i stižemo do dva tunela. U jednom, koji je kraći i tijesan, nešto manje vode, koja je kako reče vodič konstantno na istom nivou i u drugom gdje je količina vode neuporedivo veća i također uvijek drži isti nivo. Voda je, po pričanju vodiča, izuzetno visoko koncetrirana negativnim ionima, koja se kao takva pakuje u posebne flašice i može se kupiti na izlazu. Lijek!

Na ovom mjestu u samom tunelu izmjerena je najveća koncestracija negativnih iona, čak 40 000. Vodu nisam kušao i o tome neću dalje. Nastavljamo put i stižemo do pred sami kraj našega podzemnog putovanja. Gledam lica dragih prijatelja sa kojih znam pročitati i najmanju brigu jer se poznajemo dugi niz godina. Sada iste nije bilo. Ako ništa drugo nije istina, a vrijeme će pokazati šta jeste a šta nije, onda je istina da konstantna temperatura zraka, prozračnost, negativni ioni koji povećavaju kisik u krvi i vlažnost ovih tunela, itekako pozitivno djeluje na čovjeka. Smijeh i samo smijeh!

Zahvaljujemo se mladom vodiču i dvjema djevojkama što su bile dio naše ekipe u podzemlju. Još koja doskočica na majskom toplom suncu tu u podnožju piramide Sunca. Sjedamo u vozila i penjemo se ka vrhu piramide. Visočica, ostaci staroga grada Visoki, po kojem i ovaj današnji grad dobi ime. Put kojim idemo liči na sve ono drugo o čemu država brine. Zapuštano, opustošeno, teško prohodno. Dolazimo teško do pod sami vrh Visočice i tu na livadi parkiramo, dalje se ide pješice.

Said-steta-piramida-08

Uskom strmom stazom stižemo do nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine. Tek malo obnovljena građevina koja se sastoji od dva zida i kružnom građevinom u sredini nalik bunaru kod koje stoje neki stranci sugerišući da i tu izbija ona energija iz njedara piramide. To je ujedno i vrh piramide Sunca. Ono što se da jasno vidjeti, jesu pravilne piramidalne ivice što se od vrha spuštaju dole do dna, točnije podnožja piramide.

Pogled pukao i na ostale piramide: Mjeseca, Ljubavi, i bosanskog Zmaja. Prijatelj mi pokazuje uzvišenje Hrama majke Zemlje. Nismo ih stigli obići. Vraćamo se do vozila, još puni onog kikota što nas uhvati dole duboko u njedrima piramide Sunca. Vozilima se spuštamo sada na drugu stranu i nešto malo boljim putem do grada.

Slikanje i kafica sa mladom estradnom zvijezdom u usponu, Emirom Pihljakom poznatijim kao Emir Gitara. Širok osmjeh i šarm koji vuče od oca i ona toplina i nježnost koju vjerujem vuče od majke, plijenio je poglede mnogih iz grupe a najviše male Amile koja i nije došla zbog piramida. Obećanje za njen odličan uspjeh u školi, bilo je da se slika i na kratko druži sa njezinim omiljenim pjevačem Emirom. Eto i ta se želja ispuni.

Said-steta-piramida-09

Napuštamo dolinu bosanskih piramida, bez dvojbe ima li ih ili nema. Ostaje samo dvojba kada ćemo ponovo doći i naoružati se osmijehom i lijepim raspoloženjem. Suvislo je raspredati i praviti se odveć pametan sa tvrdnjama utemeljenim daleko od ovog lijepog bosanskog grada, koji ima bogatu prošlost ali sudeći po onome što sam vidio, Visoko ima i svoju budućnost.

www.magazinplus.eu – Dnevno.ba, Said Šteta

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close