Srđan Puhalo za Vijesti.ba
VIJESTI.BA: Da li radikalna politička retorika koja je više proizvod stvaranja jedne vještačke političke krize, ili društvo koje još uvijek nije izašlo iz postkonfliktnog stanja, dovodi do toga da u zadnje vrijeme opet možemo čuti tonove koji pominju neke nove moguće sukobe?
PUHALO: Imamo jedan problem koji je mnogo dublji a to je da imamo neriješena bazična pitanja u državi i da to neriješavanje, od toga kako će nam biti uređena država do toga kakav će biti položaj određenih etničkih grupa, odnos entiteta prema državi, odnos države prema EU integracijama, takve stvari su odličan prostor za kreiranje sukoba i sukobi su stalno tu jer nisu riješena bazična pitanja. Domaći političari doziraju nivo sukoba. Nekada je on nižeg inteziteta a kada im odgovara oni to dižu na viši nivo i obično imamo situaciju da uvijek pred izbore nacionalistička retorika i vokabular teških riječi dođe na viši nivo a poslije izbora kada se krenu formirati koalicije, koje su u principu uvijek matematičke a nikada ideološke, onda ta retorika opada jer moraju da nađu neki zajednički jezik da bi se dočepali vlasti.
Čini se da je to jedan mehanizam koji stalno imamo pred izbore koji su svake dvije godine. Prosto uvijek imamo iste priče koje se podgrijavaju i koje političarima služe na različite načine. Dakle s jedne strane imate nešto što je bazično a to je da kreiranjem krize pokušavate da se nametnete kao najveći zaštitinik nacionalnih interesa a druga stvar jeste kada kreirate takvu klimu u kojoj se kod ljudi javlja strah od mogućih sukoba, kada se kreira strah od drugih i njihovih političara, uz pomoć tog straha skrećete pažnju sa onoga na što domaći političari nemaju odgovora a to su egzistencijalna pitanja koja su dio naše svakodnevnice koje padaju u drugi plan a krene se baviti pitanjem zaštite nacionalnih interesa, majorizacije ili dominacije. Taj ping-pong nacionalizam kojeg svakodnevno doživljavamo, izgleda, odgovara svima u BiH. Za to ne možemo kriviti samo jednog političara jer da bi takva igra postojala mora postojati više političara koji će tu igru pratiti. Kad jedan nešto kaže drugi će replicirati i stalno tako, a nijedne ni druge ni treće političke elite nemaju odgovore na bazična pitanja. To im u podjeljenom društvu vrlo lako omogućava da vladaju a sa druge strane oni su ti koji treba da daju riješenje.
VIJESTI.BA: Kako Vi kao psiholog objašnjavate to da se ljudi boje sukoba i konflikta dok sa druge strane olako padaju na oštre političke tonove. Gdje je ta granica između straha i potpunog potičnjavanja onima koji proizvode strah?
PUHALO: Strah se indukuje i to nije ništa novo, jer kad imate medije pod svojom kontrolom onda takve stvari uopšte nije teško proizvesti jer kreirate program koji vama odgovara i dovodite ljude koji vama odgovaraju, plasirate istine i alternative koje vam odgovaraju. To viđamo od devedesetih godina pa i prije, gdje mediji postaju megafoni političara i partija a ne neko ko će propitivati ono što političari rade i govore. Ono što je interesantno a danas sam pročitao, da prosto, 30 miliona KM javne ustanove, dakle političari koji njima upravljaju daju medijima a to je ogroman novac kojim, čini se, kupuje lojalnost medija.
VIJESTI.BA: Previše se u zadnje vrijeme pominje mogućnost rata, kao da nas za dva mjeseca očekuju i izbori i rat ili su to u neku ruku isti pojmovi kada se uzme u obzir kakva atmosfera tada vlada. Šta da se uopće radi da bi se ljudima ukazalo da je jedna takva opcija suluda i da je nemoguća?
PUHALO: Problem je u tome što je kasno reagovati na predizbornu kampanju kada ona krene. O tome se mora pričati i raditi između kampanja. Sada je kasno da se bilo šta čini. Kreirati javno mnijenje i društvo u kojem će biti sigurno da ne mogu izbiti sukobi je nešto što je dugotrajan proces i što se radi prije izbora, a druga stvar je kako prisiliti političku elitu da ne kreira takvo javno mnijenje, odnosno da dođemo u takvu situaciju da se razmišlja o tome može li doći do sukoba. Jasno je svima da domaći političari ili dobar dio njih igra na tu kartu. Odnosno igraju ti najglasniji političari koji te opcije verbalno odbacuju, ali nas svojim ponašanjem tjeraju da razmišljamo o tome. Pitanje je kako njih marginilizovati. Tu je važna uloga medija, tako što će propitivati te domaće političare, koliko je realan danas rat u Bosni i Hercegovini, koliko je realno da dođe do nekih većih sukoba. Također svako političko ponašanje koje bi vodilo prema tome mediji bi trebalo da eleminišu svojim pisanjem. Imamo problem što su mediji danas u najvećem slučaju ti koji slijepo slušaju domaće političare, tako da ne mogu dati riješenje toga. Imamo paradoks da se ne vjeruje ni u to da Međunarodna zajednica može sačuvati mir u BiH koja bi prvenstveno ovdje trebala biti radi toga. Mislim da domaći političari imaju previše destruktivnog uticaja i da su potpomognuti medijima a Međunarodnoj zajednici se ne vjeruje da može bilo šta uraditi pa i sačuvati mir u BiH.
VIJESTI.BA: Kada smo već kod medija, evo, jučer se desio ovaj nemili incident oko požara pri crkvi Svetog Preobraženja u Sarajevu. Događaj je poprilično dobro propraćen. Stizale su putem medija i neke reakcije čak iz Srbije, Dačić poziva na hitno provođenje istrage koja se već vodi. Da li će takve teme u narednih dva mjeseca ili više biti ono što je najpristunije u medijima?
PUHALO: Vidjet ćemo da li je to incident. Ja hoću da vjerujem da jeste samo je pitanje šta i ko stoji iza toga. To istrage trebaju da pokažu. One moraju biti brze i efikasne da bi se poslala jasna poruka da to nije dozovoljeno i da se neće tolerisati. U svakom društvu se može desiti da neko zapali vjerski objekat i to nije samo problem BiH ali volja da se to što prije riješi i spriječe bilo kakve špekulacije oko toga zašto je to urađeno i ko je to uradio, to je stvar profesionalaca koji žele dobro ovoj državi. Ako to bude još jedna od istraga koja će trajati beskonačno i na koju nikada nećemo dobiti odgovore onda to stvara odličan teren za manipulisanje političarima, od onih u BiH koji u tome mogu tražiti dokaz netrpeljivosti Sarajeva prema pravoslavcima do ljudi u regionu koji će jedva dočekati da se nametnu kao zaštitnici nekog naroda. I tu je razlika o kojom moramo razmišljati. To znači da imate institucije koje mogu brzo reagovati i na pravi način riješiti problem. Koliko će biti takvih incidenata to niko ne može predvidjeti a da će biti zloupotrebe to je sasvim očito jer najveći broj ljudi te incidente doživljava kao potvrdu i dokaz njihovih stavova da je zajednički život Srba, Hrvata i Bošnjaka nemoguć. Kada neko popula prozore u Prijedoru to je navodno dokaz da su svi Srbi četnici ili kada neko zapali, eto tu crkvu u Sarajevu, onda je to navodno dokaz da su svi Bošnjaci netolerantni prema Srbima.
S druge strane stvar je i interpretacije. Mediji moraju i trebaju da prenesu da se to desilo ali isto tako ne trebaju dozvoliti bilo kakvu histeriju dok se ne završi istraga odnosno da insistiraju na što efikasnijoj istrazi. Mislim da je to uloga medija, i da na taj način mogu pomoći, ako postoji dobra volja da ovo društvo i država opstanu. Dakle ne da se prejudicira odgovor nego da se kaže, da desilo se to i to, i da se traži od institucija da se to što prije i efikasnije riješi i mislim da je to naprimjerenija uloga medija. Pravovremeno i bez senzacionalizma jer drugačije od toga ide u prilog političarima i onima koji ne žele dobro ovoj državi.
Razgovarao: Nihad Hebibović
(Vijesti.ba)
