In memorijam: Čajić Salih-Salko
Čajić ( Bahtijar ) Salih-Salko
07.10.1936.-14.04.2003.god.
Rođen u Travniku gdje ostaje sa jedinom sestrom ratno siroće 1942.god, oca Bahtijara ubijaju njemački vojnici pri pokušaju bjega od odvođenja u logor jer je pripadao tadašnjoj KPJ, a majka Hatidža iste godine preseljava na Ahiret. Do polaska u osnovnu školu sa sestrom boravi u staračkom domu u Travniku. Nakon završetka osnovnog obrazovanja završava srednju poljoprivrednu školu u Banjoj Luci. Vrača se u Travnik i počinje da radi kao poljoprivredni tehničar. Njegova ljubav prema sestri Hanifi koja je radila kao babica u Visokom dovodi i njega 1954.god. u Visoko.
Obzirom da nije volio pričati o svojoj prošlosti, ostaje nepoznanica njegovih radnih i privatnih pojedinosti pri dolasku u Visoko. Poznato je jedino da se rano oženio i da iz tog braka ima kćerku Jasminku. Njegov drugi brak počinje 1961.godine sa Šerifom ( MAŠA) sa kojom ima dvoje djece, kćerka Aida i sin Bahtijar.
Nakon odsluženja vojnog roka, vanredno završava ekonomski fakultet u Varaždinu. Radi u računovodstvu tadašnje GP “Zvijezda”. Obzirom da su tada IGM i Stara ciglana bili na “koljenima” biva postavljen kao finansijski direktor IGM-a U vrlo kratkom roku zajedno sa svojim saradnicima, kao i samim radnicima IGM-a “izvlače” ga iz ekonomskog kolapsa. U to vrijeme za visočku ciglu, blokove, stropnu konstrukciju čekalo se i po dvije godine na red jer se desio i zemljotres u Crnoj Gori, a i kvalitet samih proizvoda bio je jedan od najboljih u tadašnjoj Jugoslaviji. Sa svojim saradnicima i radnicima “zakopavaju” temelje nove ciglane IGM-a koja je i danas u funkciji.
Nakon IGM-a prelazi u “Velepromet” kao direktor “Inpro”-a gdje uvodi elektronsku obradu podataka, prvo robotrone (radnici su to preimenovali kao salkotrone), a ubrzo i elektronsku obradu podataka na velikom sistemu koji je obrađivao cijeli tadašnji SOUR “Velepromet”-a.
Devedesetih godina prošlog stoljeća odlazi kao finansijski direktor “Sebilj”-a gdje, opet sa svojim saradnicima grade “Zanatski centar I i II”
Nesretnim početkom agresije na BiH 1992.-1995.god.biva pod “radnim zadatkom” i tu daje sve od sebe, ali na žalost njegovo zdravlje tada počinje da se narušava. Po završetku agresije na BiH nastavlja da radi u “Sebilj”-u odakle odlazi u mirovinu. Iako je bio u mirovini, nije imao mira, jer kao veliki radoholičar i dalje nastavlja sa svojom drugom ljubavlju, računovodstvom, onoliko koliko mu je zdravlje dopuštalo.
Njegova prva ljubav bila je porodica, supruga i djeca.
Slobodno vrijeme najviše je volio provoditi u ribolovu, i tu je imao svojih uspjeha. Bavio se i amaterskim pozorištem, a bio je i član Dobrovoljnog vatrogasnog društva.