In memoriam Ismailu Abu al-Banduri, najplodnijem prevodiocu naše književnosti na arapski jezik
ESAD DURAKOVIĆ/ IZNENADNA SMRT
U Ammanu (Jordan) preminuo je 24. 7. 2027 godine Ismail Abu al-Bandura (rođen 1950. godine). Al-Bandura je najplodniji književni prevodilac na arapski jezik nekih temeljnih književnih djela sa jezika bosanski/hrvatski/srpski. Ova impresivna činjenica zaslužuje javnu pažnju i javni osvrt povodom iznenadne smrti ovog istaknutog publiciste i književnog prevodioca, a koju doživljavamo zaista kao težak gubitak za umjetničke i kulturne veze dva svijeta. Valja imati na umu, naime, da su djela koja je Ismail preveo s naših jezika na arapski upućena ogromnom auditoriju: arapskim jezikom danas govori oko 450 miliona ljudi i on je jedan od sedam svjetskih jezika koje su UN proglasile svojim radnim jezicima. Pored toga, Ismail je poznat kao publicist u arapskom svijetu.
Ovom prilikom navodim najvažnija djela koja je preveo na arapski jezik (navodim ih po hronologiji njihova objavljivanja):
- Jugoslavenske pripovijetke. Antologija pripovijedaka (1992)
- Alija Izetbegović, Moj bijeg u slobodu (2002)
- Meša Selimović, Tvrđava (2007)
- Zilhad Ključanin, Šehid (2008).
- Izbor savremene bosanskohercegovačke poezije. Antologija (2010)
- Esad Duraković, Žudanja za tekstom. Duhovna autobiografija (2014)
- Edhem Mulabdić, Zeleno busenje (2018)
- Ćamil Sijarić, Konak (2018)
- Haris Silajdžić, Sarječja (2020)
- Dževad Karahasan, Sara i Serafina (2022)
Ismail Abu al- Bandura je često posjećivao Bosnu u kojoj se osjećao veoma lijepo i gdje je prijateljski priman. Uvažavajući ovaj izuzetni izuzetan, Univerzitet u Sarajevu je, s najvećim poštovanjem i svečano, dodijelio godine 2022. godine Ismailu Abu al-Banduri priznanje Amabasador Univerziteta u Sarajevu.
Svi smo na gubitku iznenadnim odlaskom Ismaila Abu al-Bandure – i mi na prostorima nekadašnje Jugoslavije i arapski svijet. Njegovi prijatelji posebno, jer je zaista znao njegovati prijateljstvo, kao što su na gubitku i naša i arapska kultura općenito. No, i u ovome slučaju – budući da je Ismail bio veoma kompetentan i isto tako produktivan prevodilac naših književno-umjetničkih djela trajne vrijednosti, mogu s pravom navesti povodom njegove smrti znamenitu misao Rolanda Barthesa:
Smrt ima onu vrstu važnosti kojom irealizira autorov potpis i njegovo djelo pretvara u mit. Tako odbijamo da se smrt dočepa onoga što nam je neizmjerno važno i što je zauvijek živo.
(DEPO PORTAL/au)
