Federacija ima 142 ministra, isto toliko sekretara, više od 300 pomoćnika ministara, oko 300 savjetnika, čak 11 premijera, nekoliko stotina poslanika, 35 vanbuždetskih fondova
Sticajem okolnosti u proteklih sam desetak dana u dva navrata bila u Beogradu. Prvi put povod je bila regionalna konferencija Biznis plus, održana u Palati Vlade Srbije, uz uistinu značajan broj privrednika iz zemalja bivše Jugoslavije. Biznis plus je u posljednjih sedam godina od prvobitne ideje utemeljivača – izdavača i direktora medija među kojima su Oslobođenje iz Bosne i Hercegovine, slovenski Finance, Kapital iz Makedonije, crnogorske Vijesti, Privredni vijesnik iz Zagreba i beogradski Novi magazin – da okupljanjem privrednika uspostave bolje ekonomske veze i ubrzaju razvoj regiona uspio izrasti u klub koji čine brendovi poznati i daleko šire od jugoistoka Evrope. To su i razlozi što je beogradsko druženje privrednika na panelu posvećenom razvoju turizma na kome su bili između ostalih i Mladen Ivanić, predsjedatelj Predsjedništva BiH i Rasim Ljajić potpredsjednik Vlade Srbije ostao upamćen i po gotovo identičnim porukama dvojice političara: naše je da vam damo vjetar u leđa, da radite i stvarate, da svima bude bolje.
Sedam dana kasnije, opet Beograd, ovaj put posve privatno. U cvjećari u samom centru grada, cvjećarka izlazi za mnom, uzima me za ruku i uzbuđenim, drhtavim glasom kaže: Draga moja Bosanka. Zbunjeno se pozdravih, poželjesmo jedna drugoj sreću, a moj sin pita: Šta to bi? Slegoh ramenima, tražeći vrijeme da suzbijem vlastite emocije. Pa ipak mi je glas bio drhtav dok sam izgovarala: Izbjeglica iz Bosne. Otkud ti znaš? Ne znam, ali nema šta drugo biti. Koračamo ćuteći da bi on zaključio, skoro za sebe: Taman tako, nema šta drugo biti. Sjetila sam se, u tome času, kako mi je – također s puno emocija – Jasmin Imamović nedavno pričao svoja iskustva s vinarima iz Hercegovine. Došli su u Tuzlu i aplauzom pozdravili njegovu istup o neophodnom bratstvu umjesto aktualnih netrpeljivosti, o potrebi da čovjek čovjeku ne bude više vuk, o traženju puta ka uzajamnom povjerenju u cijeloj zemlji.
Gradonačelnik Tuzle je zapravo testirao svoju ideju koju je u subotu, u našim Pogledima i javno obznanio. Riječ je o promjeni Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, kojim će biti zadovoljni svi građani, svih nacionalnosti, uključujući i manjine. Federacija ima 142 ministra, 142 sekretara ministarstava, više od 300 pomoćnika ministara, oko 300 savjetnika, čak 11 premijera i nekoliko stotina poslanika. Federacija ima 35 vanbuždetskih fondova (jedan penzioni, 11 fondova zapošljavanja, 11 zdravstvenih fondova, 11 fondova za ceste i jedan Fond za autoceste). Promjene koje Imamović predlaže – a on je na čelu SDP-ovog stranačkog tima zaduženog za ovu problematiku – omogućile bi da umjesto 35 vanbudžetskih fondova FBiH ima pet takvih i shodno tome i višemilionske uštede koje bi omogućile brži razvoj općina i gradova. Uvjeren je da svi načelnici općina, bez obzira na njihovu nacionalnu ili partijsku pripadnost, kao i svi građani imaju razloga da prihvate ovaj model koji podrazumijeva zadržavanje postojećih 10 kantona, sa njihovim teritorijama, ali i ukidanje zakonodavne, izvršne i sudske vlasti u kantonima i raspoređivanje dosadašnjih nadležnosti između federalnog i lokalnog nivoa vlasti. Onih 35 vanbudžetskih fondova postali bi pet federalnih, u kojima bi Ustavom bila zagarantovana ravnopravna nacionalna i regionalna zastupljenost svih članova upravljačke strukture tih fondova. Svaki od 10 kantona morao bi imati predstavnike, a sjedišta fondova bila bi raspoređena u različite gradove FBiH. Vlada FBiH bi bila proširena za najmanje 10 ministara za svaki od kantona, kao i za onoliki broj ministara potreban da bi se obezbijedila ustavna i zakonska garancija ravnopravne nacionalne i regionalne zastupljenosti. Krajnji rezultat bio bi u ekonomičnijem i funkcionalnijem uređenju, budžet Federacije BiH bio bi duplo veći, budžeti gradova i općina duplo veći, a sredstva vanbudžetskih fondova neuporedivo veća što bi oslobodilo dovoljnu količinu sredstava za bolji život svih.
Te iste subote u Bosanskom Petrovcu sedam nezavisnih gradonačelnika/načelnika potpisali su Proklamaciju o daljem političkom djelovanju u BiH. Zlatko Hujić, domaćin, načelnik opštine Bosanski Petrovac i njegovi gosti – Fuad Kasumović, gradonačelnik Zenice, Amra Babić, načelnica općine Visoko, Muhamed Ramović, gradonačelnik Goražda, Ibrahim Hadžibajrić, načelnik općine Stari Grad Sarajevo, Sead Džafić, načelnik Kalesije i Zikrija Duraković, načelnik Bužima, donijeli su i prvu zajedničku odluku o komunalnim taksama, te će ovih sedam gradskih područja imati identične standarde komunalija. Zajednička platforma je zapravo osnov za političko djelovanje koje je skoro prirodan slijed njihovih angažmana na kojima su pojedinačno dobili povjerenje svojih sredina na posljednjim lokalnim izborima. I kako je to plastično objasnio Hujić – ni pojedinačno ni zajednički nemaju magično rješenje za BiH, ali imaju rješenje za bolje sutra koje podrazumijeva kvalitetniji život svakog čovjeka.
I to je ustvari suština svake priče o politici u Bosni i Hercegovini, na koju je – ima tome skoro pet godina – prvi upozorio profesor dr. Rešid Hafizović. Velike, jake partije postale su dovoljne same sebi, mali ljudi ih ne zanimaju. Bosni i Hercegovini trebaju oni koji će raditi upravo u interesu tih malih ljudi. Profesor Hafizović je tada nagovijestio kako dolaze vremena kada će i birači gledati ime – ne zbog nacije ili vjere – već zbog rezultata rada i povjerenja koje rezultati nose. Sedam nezavisnih načelnika i njihova ambicija da političku platformu prave sa istomišljenicima iz cijele zemlje, jednako kao i prijedlog federalnih ustavnih promjena s kojim je hrabro iskoračio Imamović, i sam gradonačelnik s dugogodišnjim povjerenjem građana, zapravo su ista ona priča na kojoj je Biznis plus gradio svoj klub privrednika i koju su i Ivanić i Ljajić prepoznali: rad i rezultati su formula za bolji život. Formula koja obećava život dostojan čovjeka. A tek onda se možemo nadati da će i izbjeglice imati gdje da se vrate.
Piše: Vildana SELIMBEGOVIĆ
Oslobođenje
