Ima li rješenja za socio-ekonomske probleme: Zaboravili smo da je BiH ekonomski opustošena

Stalno govorimo srednja i mala preduzeća, super je to, ali za koga će raditi ta srednja i mala preduzeća ako nemate jedan klaster koji je povezan, kazao je Kapetanović

(PIŠE: Minela PAMUK – Oslobođenje)

Nakon 25 godina tranzicije u Bosni i Hercegovini još nije uspostavljen koherentan i prepoznatljiv model kapitalizma, ali Reformska agenda, koja je usvojena na svim nivoima vlasti, mogla bi biti pokretač važnih promjena u državi (zbog čega je i napravljena). O uticaju Reformske agende na promjene u socio-ekonomskom smislu u BiH, fondacija Friedrich-Ebert-Stiftung, Vanjskopolitička inicijativa BiH i dekanesa Ekonomskog fakulteta SSST-a Adisa Omerbegović-Arapović, uradili su političku analizu (Model društvene kohezije), kao odgovor na rastuće probleme u bh. ekonomiji.

Porezna politika

– Govorimo o socijalnim i ekonomskim devijacijama, velikoj nejednakosti koja prijeti urušavanju društvenog, ekonomskog i političkog poretka. Reformska agenda je naravno dobra i poželjna u mnogim aspektima, međutim, ona u značajnoj mjeri ne pravi nove vrijednosne izbore koji će značajno doprinijeti umanjenju nejednakosti u bh. društvu. Ona čak ima potencijal da u prvom trenutku poveća razlike koje već postoje u društvu, da čak vidimo u prvom valu i porast nezaposlenosti zbog novog zakona o radu, kazala je Omerbegović-Arapović, te dodala kako ovaj rad govori da se moraju napraviti drastičniji zaokreti u izboru vrijednosti. Prvenstveno, analiza ukazuje na nekoliko ključnih izbora, od kojih je među važnijima i to ko plaća porez.

Trenutno je, kazala je ona, u našem društvu najviše oporezovan rad i krajnji potrošač, dok je proteklih 20 godina obilježila siva ekonomija, gdje vladavina prava nije bila na visokom nivou, moglo se steći veliko bogatstvo, a to nigdje nije registrovano.
– Poreske politike bi mogle na sistematičan način korigovati sve nepravde. Prvenstveno se radi o oporezivanju bogatstva, ali mi još ne možemo znati o kojim količinama se radi dok ne napravimo registar bogatstva. To su razvijene zemlje uspostavile upravo u trenucima kada im je velika nepravda u prošlosti prijetila urušavanjem političkog sistema, istakla je Omerbegović-Arapović.

Upravo zbog toga što reformski procesi najviše udaraju na obične građane, na najsiromašniji dio stanovništva, dodala je, neophodno je napraviti mnogo drastičnije politike i mnogo brže to uraditi. Reforma socijalne politike, smatra, mora biti mnogo brža od svih drugih, ali je dodala i kako je politika izdvajanja za nezaposlene u BiH veoma loša i ima vrlo nisku pokrivenost.

– Koliko ljudi uopšte uživa naknadu za nezaposlenost? Moramo se ugledati na Irsku, koja je dala svima minimalnu platu, bez obzira na to da li rade ili ne, pa onda pričati o drugim reformama gdje bismo mogli restruktuirati neke sektore, uključujući socijalni sektor, tržište rada. Naša socijalna politika bazirana je na pravima, a ne na imovinskom statusu, jer je i ona predmet politikanstva, poručila je Omerbegović-Arapović.

Suština novog pristupa Evropske unije zemljama zapadnog Balkana je ekonomija, jer je, smatra Amer Kapetanović iz Vanjskopolitičke inicijative BiH, koji je također učestvovao u izradi analize, po svim ključnim parametrima zapadni Balkan potpuno potonuo, od ekonomskog rasta, deviznih rezervi, investicija u infrastrukturu, domaćih i stranih investicija…

– Novi pristup EU se bazira na tome da se zapadnom Balkanu pomogne. Poenta našeg okupljanja je bila da to ne bude pomoć bazirana na neoliberalnoj doktrini u čijem središtu je tržište, a ne čovjek. Dakle, da ne bude liberalizirajte, liberalizirajte, liberalizirajte, potisnite nadnice, napravite još veći jaz između onih koji imaju i onih koji nemaju ništa, što bi dovelo do znatnog uništavanja srednje klase koja je svakako uništena, do smanjenja potrošnje i ne bi dovelo dugoročno do ekonomskog oporavka. Recimo kad su porezi u pitanju, BiH je zemlja u kojoj nemamo porez na bogatstvo, mi imamo jedan ili dva posto ljudi koji imaju jahte i ne znam šta još, ali ne plaćaju porez na to, što je loše. Porez plaćaju oni koji rade i oni su previše opterećeni. Redistribucija poreske politike treba da se napravi tako da se novac koji država prikuplja oslobodi kako bi se pomogli razvojni projekti koji bi omogućili zapošljavanje ljudi, koji bi omogućili ono što je vrlo važno – industrijsku politiku koju mi nemamo. Stalno govorimo srednja i mala preduzeća, super je to, ali za koga će raditi ta srednja i mala preduzeća ako nemate jedan klaster koji je povezan. Da biste imali to morate imati industrijsku politiku, morate znati koje grane razvijate i onda država mora u to ulagati, kazao je Kapetanović.

Volja
Reformska agenda, smatra on, donosi BiH nekoliko bitnih stvari. Prvo, okreće priču ka suštini. Do sada se, kazao je, bavilo temama identitetske krize, temama teorije, a potpuno se zaboravilo na to da je BiH ekonomski opustošena zemlja.

– Ekonomska reformska agenda nas vraća na taj put. Mislim da će i predstavnici delegacije EU reći kako su nam oni rekli na kojim oblastima trebamo raditi, ali nam neće reći i kako da to uradimo. To moramo sami i to je ogromna šansa za nas. Pameti u našoj zemlji ima, u to nisam nikad sumnjao. Ono u šta ja sumnjam je da li ima dovoljno političke volje. Za sada vidimo da je ima, kazao je Kapetanović.

Da ekonomskih potencijala BiH ima mnogo istakla je i dekanesa Omerbegović-Arapović, koja je kazala kako se oni ne mogu preko noći iskoristiti, već kako društvene resurse i njihove novčane tokove moraju koristiti generacije građana.

– To što smo trenutno neefikasni u upravljanju resursima ne znači da ne bi mogao postojati model gdje se ustvari efikasno upravlja bez politikanstva, a da benefiti i profiti od tih resursa pripadaju generacijama građana, ne samo nama koji danas živimo ovdje. Mislim da ovaj sad pozitivni val nije dovoljan, suštinski i dubok da ispravi sve ove nepravde i donese vrijednosti u ovo društvo, poručila je Omerbegović-Arapović.