Visočki putnici
Tekst napisao Ibrahim ef. Hadzić
“Prije vas su mnogi narodi bili i nestali, zato putujte po svijetu i posmatrajte kako su završili oni koji su poslanike u laž ugonili.” Kur'an, 3: 137
Jedna grupa visočkih penzionera je odlučila da obilazi Bosnu i Hercegovinu petkom, odlazeči da u našim gradovima klanjaju zajedniči džumu namaz. Ovaj adet su počeli praktikovati posljednjie tri godine. U tom periodu obišli su tridesetak gradova u Bosni i Hercegovini. Njihova iskustva sa ovih putovanja su veoma impresivna. Razgovarajuči s njima, oni će vam sa oduševljenjem pričati svoja iskustva sa ovih putovanja. Naravno da ova putovanja imaju višestruku korist. Četrdesetak ljudi se druži putujući kroz svoju domovinu. Razmjenjuju svoja životna iskustva, jade se jedni drugima, pomažu se medjusobno ako je nekome pomoć potebna. Rješavaju svoje probleme ako ih imaju. Uživaju u ljepotama svoje domovine, upoznaju gradove u koje mnogi nisu nikada do tada kročili.
Samoorganiziraju se i na taj naćin pokazuju mlađima da se uz dogovor i organizaciju može sve riješiti. Ni od koga netraže pomoć, od svojih sredstava plate autobus i uživaju u putovanjima. Niko od njih nije šef a svi znaju koga treba slušati. Kuran nam govori koliko je važno putovati i u skoro svim ajetima koji govore o putovanu, Uzvišeni Allah nam pojašnjava razloge zašto treba putovati. Pouka, ibret, primjer, ko je sve prošao dunjalukom i kako je završio ako nije bio na pravom putu.
Možete pročitati mnoge informacije o jednom gradu ali nećete nikada zapamtiti taj grad tako dobro, dok ga ne posjetite. Kad razgovarate sa bilo kojim od ovih putnika oni će vam sa oduševljenjem pričati o svakom od gradova koje su posjetili. Klanjali su dzumu u banjalučkoj Ferhadijji, jajačkoj Esme- sultanije džamiji, Aladži u Foči…Uživali su oni u svakom detalju tih prekrasnih ljepotica, ali su se i prisječali tužnih trenutaka njihovog rušenje od strane agresora. Oni su i to proživjeli! Neki od njih su prvi put posjetili Srebrenicu i susreli se sa mezarjem u Potočarima. Kad o tom susretu pričaju to rade sa puno emocija koje su tad doživjeli ali ih one još drže. Sa suzama u očima će vam govoriti o dolini bijelih nišana, o genocidu koji je izvršen nad našim narodom. S tugom se prisjećaju prekinutih djetinjstava, mladosti, silovanih žena, nevino ubijenih.
Oni će vam isprišati kako su se susreli sa ljepotama Počitelja, Mostara, Zvornika, Jajca i drugih bosansko-hercegovačkih biser-gradova. Mnogi su prvi put saznali na ovim putovanjima, da u Bosni i Hercegovini postoji grad koji leži na devet rijeka-Sanski most. U Sanskom mostu su klanjali džumu u Hamzi-begovoj džamiji, jedinoj džamiji u Bosni i Hercegovini sa četiri munare. Jedan petak su džumu klanjali u Janji i bili zatečeni uspješnim povratkom našeg naroda na svoja ognjišta, kao i njihom marljivošću. Jedan od njih mi je pričao, kako je bio posebno sretan da su jednu džumu klanjali u Višegradu, te da su prošetali mostom Mehmed-paše Sokolovića.
Pisac ovih redaka ih je sreo na džumi u Trebinju i bio veoma prijatno iznenađen, kad su oni svojim prisustvom napunili trebinjsku džamiju. Matični imam nije krio zadovoljstvo, koje je izrazio u samoj hutbi, pohvalivši ovu grupu ljudi koji praktikuju ovaj naćin posjeta.
Treba napomenuti da oni osim klanjanja džume namaza u gradu koji posjete, poslije džume upriliće druženje sa domačinima uz kahvu i mehabet. Ponekad se u tim druženjima ponovo sretnu neki poznanici koji su bili u muhađerluku u Visokom. Naravno, najvažnije je da se međusobno upoznaju te razmijene životna iskustva, koja mogu pomoći i jednima i drugima. Oni su podrška tim ljudima koji su se vratili na svoj toprak, i kojima je ona veoma potrebna. Svi će vam oni reći da je to najmanje što oni mogu da urade za te ljude kako bi ih podržali u tim krajevima. Lijepa riječ, osmijeh, druženje i podrška je njima veoma važna.
Ćini mi se da bi primjer ove grupe naših džematlija mogao biti urnek i drugim gradovima i džematlijama kako se organizirati i na taj naćin pomoći i sebi drugima. Ako ih susretnete u svom gradu možete im pomoći tako što ćete ih provesti gradom i kazati im najvažnije informacije o njemu. Oni od vas ne očekuju ništa više. Kad im se na taj naćin pridružite, vidjet ćete neke od njih kako sve to što im kažete uredno zapisuju i fotografišu. Iz albuma u kome se nalazi na desetine prekrasnih fotografija, koje je sačinio jedan od njih, evo uz ovaj tekst tek neke.
Ibrahim Hadžić
