I s odjećom se ekonomiše

Kupovina polovne odjeće sve većem broju bh. građana postaje način da zakrpe rupe u kućnom budžetu jer za novu garderobu nemaju novca.

Autor: Nezavisne novine

Među mušterije u second hand prodavnicama, kojih je mnogo po gradovima u BiH, su, kako tvrde prodavci, i doktori, jer nalaze odjeću po svojoj mjeri, a radi se često o poznatim modnim brendovima.

Iz tih butika polovne robe poručuju da prodaja još dobro ide, ali je ponuda odjeće nešto manja, jer je do kvalitetne garderobe teže doći i u EU.

“Trudimo se da pronađemo što kvalitetniju robu iz EU, ali i tamo je kriza, pa nije više praksa ni kod njih da odjeću nose samo sezonski, a onda je odbace”, rekao je vlasnik jedne od prodavnica polovne odjeće u Banjaluci.

Kako kaže, nova odjeća je daleko skuplja, a u radnjama s polovnom robom mogu se naći i jeftiniji i kvalitetniji artikli pa je i to razlog zašto im sve veći broj ljudi dolazi.

“Ljudi su sve manje opterećeni novom garderobom i brendovima, a odjevni predmeti koje držimo nisu samo rezervisani za siromašne te nam svakodnevno dolaze i oni sa dubljim džepom”, poručuje naš sagovornik.

Dodaje da su im mušterije raznih slojeva, od đaka, studenata, radnika pa do zubara, doktora i drugih uglednih profesija, a nerijetko im u šoping dolaze i čitave porodice, jer, kako je rekao, ljudi su prinuđeni da ekonomišu.

Prodavci iz second hand radnji poručuju da se odjevni predmeti kao što su košulje mogu nabaviti za pet do 10 KM, pantalone i džemperi kreću se od osam do 15 KM te jakne od 20 do 30 KM, a kako kažu, građani se za 50 do 80 KM mogu obući od glave do pete.

Ekonomisti ističu da se građani na sve načine dovijaju kako bi što više novca uštedjeli, a da je u nedostatku prihoda u kućnim budžetima ova vrsta kupovine sasvim logičan izbor.

“Kupovina u radnjama polovne robe je za većinu ljudi izlaz iz situacije kada nemaju novca, ali i prilika da izbjegnu nerealno visoke cijene garderobe u BiH”, smatra Zoran Pavlović, ekonomski analitičar.

Dodaje i da su popusti u buticima koji dostižu i do 70 odsto samo pokazatelji da su cijene visoke, te da je i nedostatak što ne postoje veliki robni centri koji bi mogli ponuditi korektnije cijene.

“Ponekad odem do second handa kad mi trebaju recimo jakna ili hlače. Nedavno sam super kaput, markirani, kupila za 45 maraka, a za takav novi bih morala dati 250, što mi je preskupo. Jedino tamo donji veš ne kupujem”, kaže nam jedna Banjalučanka.

Jedan prodavac u second hand radnji iz Sarajeva kaže nam da više od šest godina prodaje polovnu robu i zadovoljan je obimom posla.

“Držimo sve vrste odjeće, od dječje do garderobe za mlade i odrasle, a ova roba je i dalje dosta tražena. Imamo stalne mušterije koje često dolaze i oblače se u našoj radnji”, dodaje on.

Kaže da se odjeća može naći i po cijenama od simboličnih 0,50 do jedne KM, a kako kaže, prodaju je proširio i putem interneta.

Međutim, ima i onih bh. građana koji u širokom luku zaobilaze radnje polovne odjeće, već radije štede za nešto novo.

“Nikako mi ne prija da nosim tuđu, polovnu odjeću. Uvijek bih se pitala ko je oblačio prije mene. Radije štedim duže vrijeme, pa sačekam sezonska sniženja i kupim sebi novu garderobu”, kaže nam jedna Tuzlanka.

Savjeti:

1. Kupovati na dane kad dobijaju novu pošiljku odjeće jer je veći izbor.

2. Gledati etikete.

3. Napraviti spisak šta treba.

4. Gledati sniženja jer i ove radnje imaju akcije.

5. Kupovati radnim danima jer je manja gužva.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close