“Smrt je nešto neizbježno. Kad je čovjek učinio ono što smatra svojom dužnošću prema svom narodu i zemlji, on može da počiva u miru.” – Nelson Mandela
Danas je umro Reuf Jamaković – Roki
Cijeli život nosio si baklju svjetla, kao onomad olimpijski plamen kroz Visoko.
Vodio si ovdašnje studente, brigadire na radnim akcijama, suborce u ratu – cijeli si život bio na čelu kolone.
Nije te mazio život ali ti si ga živio dostojanstveno i muški.
Sjećam se tvojih ratnih “bisera”, kada si Zuliću rekao: ne, nas dva ne možemo biti u istoj komandi. I ti i ja znamo komandovati i ništa više.
Ili ako bi imali “teške” goste u komandi: Hajmo mi leć, možda bi gosti išli.
Hvala ti Roki u ime svih onih mladih ljudi koji ma si, bilo kada – na bilo koji način pomogao: pomagao si svima kako si znao i kako su prilike omogućavale.
Hvala ti Roki u ima svih suboraca koje si štitio kao vlastitu djecu.
Hvala ti Roki u ime svih prijatelja i trenutaka druženja: znao si zasvirati i zapjevati.
Hvala ti Roki što si nam bio “kordinata za čojstvo” – školski primjer principijelnosti.
“Smrt ne postoji. Ljudi umiru tek kad ih svi zaborave.” ~ Isabel Allende, Eva Luna (1987.)
Komandante ne zamjeri ovima za koje ni tvoja smrt nije vijest. Ne zamjeri ovima za koje smo se borili, a oni sada sve bolje znaju. Ne zamjeri što će o tebi službeno govoriti ini “sveznadari” po službenoj dužnosti.
Ne zamjeri komandante što te u ovim oklnostima moramo izdati.
Komandante vidimo se na kraju borbenog zadatka.
Roki lahka ti zemlja bosanska!
M.H. – magazinplus.eu
