Četvrt stoljeća lažnog prosperiteta i naše usnulosti: Probudi se, tvojom krvlju crtaju nove karte!

Piše: Rasim Belko @rasimbelko

Sutra će biti 2024. godina, a za nekoliko mjeseci četvrt stoljeća otkako je u Sarajevu održan prvi samit Pakta stabilnosti. Tada je usvojena Sarajevska deklaracija.

Trebalo je da taj događaj prije skoro četvrt stoljeća označi kraj dekade ratova i agresija, odnosno raspada Jugoslavije kroz krvave sukobe obilježene hegemonizmom Srbije i Hrvatske.

Sjećam se, zbivalo se to u Zetri s čijeg su partera nekom čudnom nadom odisali brojni cvjetovi. Era balkanizacije trebala je tih vrućih dana u Sarajevu završiti početkom ere evropeizacije. U prijestonicu Bosne i Hercegovine stigao je Bill Clinton, predsjednik tada vodeće svjetske sile SAD, ali i 38 drugih državnika, te brojni predstavnici različitih međunarodnih organizacija.

Sjećam se da je tada glavni grad ove zemlje bio često blokiran, ali nekako su svi to podnosili pravdajući da će već od narednog jutra biti bolje i naprednije. A zaboravili ljudi, političari, novinari, analitičari da je obećanje samo ludom radovanje i da bolju budućnost ne donose djeda mrazovi, makar ih predvodio i Clinton lično.

Ostalo je još nekoliko sati do kraja 2023. godine koju smo proveli računajući koliko su tačni operativni i spin podaci koji kažu da smo bliže ratu nego li nas je strah zamisliti da jesmo. Prođe godina u kojoj je Milorad Dodik razvijao pravce secesije, Aleksandar Vučić testirao prohodnost terorističko – gerilskih upada, u Crnoj Gori oživljen duh Bulatovića, dok na Kosovu svaki dan pomalo ratuju dok ne zarate malo više.

Jugoistočna Evropa, kako nas zovu ovi lijevo od Berlina, je zapravo trusno polje u kojem mir znači pripreme za rat, jer ovdje se kartografi zla đavoljih lica nisu umorili od planiranja ratova i dijeljenja teritorija. Prije Pakta stabilnosti taj projekat se zvao Velika Srbija, danas je to “srpski svet”. I zanimljivo, umjesto evropeizacije i NATO-izacije na sceni je prilično jaka srbizacija pa i kroatizacija jugoistoka kontinenta.

Evropeizirane iz tog balkanskog prostora krvi su jedino Slovenija, koja realno nikada u punom smislu i nije bila balkanska i Hrvatska koju je Berlin jednostavno usisao u taj evropski svijet. No, čak ni takva Hrvatska nije ostala izvan čvrstih balkanskih granica.

Tako je evropeizacija postala isključivo iluzija kojom se zaluđuje Bosance i Hercegovce da smo dio njih, da nam neće dati da u krvi nestanemo, da ćemo eto za koji mjesec biti na pragu EU…
Lažu, kao što su lagali i 1999. godine.

Lažu, jer nikada i nisu željeli da budemo dio Evropske unije, a problem smo im postali nakon što nismo dopustili da Srbija i Hrvatska pocijepaju našu zemlju. Jer, to je bilo rješenje za koje je Evropska unija navijala i onda, kao što navija i danas. Dobrica Ćosić, otac srpske nacije nekoć je rekao da je laž najveći srpski proizvod, a izgleda da je Zapad najveći izvoznik tog srpskog proizvoda.

Količina laži i prevara koje su nam ponudili od Pakta stabilnosti do danas ne bi se mogla izmjeriti ni najvećim mjeračima. Stoga je ono što nam treba već za sutra ujutro NACIONALNO BUĐENJE.

Jer, nemojte se uljuljkati pa pomisliti bit će bolje. Novogodišnje želje su jedno, ali realnost koja nas čeka gora je od rata. I zato svi mi koji volimo Bosnu i Hercegovinu i znamo da nam je opstanak vezan za njenu sudbinu moramo prestati misliti da postoji tuđin koji će riješiti naše probleme.

Nacionalno buđenje znači izdizanje iznad učmale etno-klerikalne baruštine u kojoj nam je muka od svakodnevice u kojoj gledamo kako tajkuni i političke kabadahije pljačkaju budućnost naše djece, kako političari prodaju našu sudbinu za šarene laže i dobre paušale i naknade.

Buđenje počinje u svakom od nas i ono isključuje pitanje “šta drugi rade i šta su drugi uradili”. Svako od nas kotačić je koji mora pokrenuti mašinu patriotizma koja će se suprotstaviti planovima i novim oblicima agresije koji su evidentno u toku.

Država se ne dobija. I nismo je dobili, krvlju smo je odbranili i sada moramo uložiti dodatni intelektualni ili neki drugi oblik napora da pokrenemo snage otopra. Jer, tenkove i koljače smo vidjeli, političke agresore ne vidimo,, skriveni su iza iluzija. A priču “neće svijet dozvoliti” posmatrajte kroz prizmu Pakta stabilnosti. Jer, četvrt stoljeća poslije dalje smo od mira i evropeizacije nego te 1999. godine.

Sreće će nam trebati u nastavku odbrambenog puta, zdravlja i pameti također i zato sve najbolje u Novoj 2024. godini.

No, osim toga trebat će nam da definišemo ko smo, šta smo, šta i kako hoćemo da napravimo od Bosne i Hercegovine. Kada to učinimo lakše ćemo definisati strategije za realizaciju ciljeva. A poslije, kada pokrenemo šire društvene mase ni neprijatelji Bosne i Hercegovine više neće biti u prednosti.

Stoga, kada se kazaljke sklope i poželite želje sebi i svojima, poželite da budete halka u lancu koji vuče na pravu stranu historije. A ta strana zove se Bosna i Hercegovina, jedinstvena, suverena i teritorijalno nedjeljiva evropska država.

U suprotnom, možda sljedeću iliti 2025. godinu dočekate kao migranti, a većina nas je već jednom bila, znate kako je!

Patria – nap.ba