HR: Katolička crkva nakon izbora – Kako priznati vlastitu krivnju u porazu HDZ-a
I samo kratka agencijska vijest da je u ponedjeljak popodne kardinal Josip Bozanić primio predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka, na Karamarkovu zamolbu, koju je u utorak odaslao Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije, nudi sljedeće možebitne zaključke:
1. Mnogi u Crkvi, pošavši od onih u samome crkvenom vrhu, bili su se (po)nadali da će Karamarko nakon izbora 8. studenoga 2015. godine slavodobitno sastaviti novu Hrvatsku vladu i da će ‘kaptolski muži’ moći ponovno u miru uživati u blagodatima politički sakralizirane mirovine koju su im već prije dvadeset godina osigurali Franjo Tuđman i Jure Radić. Međutim, unatoč svekolikim naporima mnogih, čak i najviših crkvenih struktura i njezinih udruga, dogodio se izborni debakl HDZ-a i njegova predsjednika. Ništa od ‘sjajne pobjede’ nad ‘nenarodnim izrodima’, ‘đavoljim sinovima’. Kaptolski muži ostadoše konsternirani. Čak i više negoli i mnogi u HDZ-u koji su tijekom izborne noći – kako su pristizali rezultati, a posebno oni o broju mandata koje je dobivao MOST – postajali svjesni da vrag i nije tako crn, kako se govorilo.
2. Crkva je na ovim izborima postala veći gubitnik negoli HDZ. Nisu postignuti zadani i zacrtani ciljevi. A sve snage su bile upregnute – Hrvatska biskupska konferencija (dakle svi biskupi), Glas Koncila pa i sam kardinal Bozanić (što je mene osobno iznenadilo!) – i to samo za to da bi se postigao jedan jedini cilj: pobijediti nenarodnu i zločinačku vlast. Međutim, odjednom se – tijekom i nakon neprospavane noći – sve izjalovilo.
3. Možda su neki u Crkvi i postavili i pitanje: a što je nama ovo trebalo?, o čemu sam pisao prošli put. Ali, sumnjam da će bilo tko postaviti takvo pitanje.
4. No, nakon te noći zacijelo se sasvim razložno u Crkvi postavilo pitanje kako sada pred vlastitim vjernicima, koje su do besvijesti uvjeravali da je potrebno promijeniti postojeću vlast, opravdati ne samo poraz HDZ-a nego i svoj vlastiti poraz, svoju vlastitu nemoć, zapravo kako, onako „u rukavicama“, priznati da više od dvije trećine hrvatskih katolika nije slijedilo preporuke svojih vjerskih vođa?
5. I ne samo to, nego još i gore: kako priznati vlastitu krivnju u porazu HDZ-a i njegovih partnera. Da je ostala postrani, da se nije tako očito umiješala u političke izbore i stala samo na jednu stranu, a ZNA SE na koju, zacijelo bi HDZ možda i pobijedio.
Stoga, kao i u mnogim drugim nerješivim situacijama, tako se i ovdje, čini mi se, pribjeglo najprikladnijem sredstvu za rješavanje nerješivih problema, onome rješenju kojim su se religijski i politički prvaci kroz povijest rado služili, a to je : ZA VLASTITI NEUSPJEH OKRIVITI DRUGOGA.
Naime, katoličkim vjernicima, ali i simpatizerima i članovima HDZ-a potrebno je objasniti novonastalu situaciju i kazati im tko su krivci za poraz. I nije ga bilo teško naći: to su oni u MOSTU. Treba narodu reći da su oni uzeli njihove glasove. Da nije njih, HDZ bi dobio gotovo sve njihove mandate. Stoga, ako se kojim slučajem oni u MOST-u okrenu SDP-u, bit će – barem se tako da zaključiti iz svrhe ovoga kaptolskoga pohoda – izdajnici svoga naroda. Jer, između ostaloga, svjetonazorski nisu bliski sa SDP-om. Istina, nisu lagali, krali i otimali, ali da i jesu, to je ipak oprostiva grešnost. Pa, tako su opraštali i našima. Zapravo, tko o tome u ovakvim prilikama uopće govori? Zar ne!?
Ipak, moram na kraju reći da ovaj čin pohoda Kaptolu nudi još jedan zaključak: ovo je dno dna sekularne države. Naime, ići odmah nakon izbora na poklonstvo poglavaru mjesne vjerske zajednice i izvijestiti ga o (ne)postignutim izbornim rezultatima, znak je najcrnjega religijsko-plemenskog mentaliteta, potpune ovisnosti o religijskim rješenjima političkih problema gdje se vjerski vođa ukazuje kao Deus ex machina. Zapravo, kao u Srednjemu vijeku kad je vrijedilo pravilo Čija religija, njegova vlast. Nevjerojatno! Zastrašujuće!
I zašto – nakon ovoga političko-religijskog idolopoklonstva – ne reći i ne ponoviti da je Karl Marx bio potpuno u pravu kad je rekao da je religija opijum naroda. Zapravo, da bi se narodu objasnilo što se dogodilo i da bi ga se otupilo na surovu životnu zbilju i ‘ohladilo’, vjerski i politički prvaci koriste se i danas religijom kršćanstvom, odnosno političkim katoličanstvom kao njegovom hrvatskom konfesionalnom izvedenicom.
Jadno kršćanstvo! Ako se bude oslanjalo na ‘muže’ ovoga podneblja, ne piše mu se lijepa budućnost.
Tekst prenosimo uz dopuštenje autora s www.lupiga.com
