Piše: Borivoje Simić
Preduzeća u državnom vlasništvu imala su tu privilegiju da nagomilaju stotine miliona KM poreznih dugova, a da ih ne sustigne ruka zakona, ali i tu pogodnost da ih vlast u pet do dvanaest spasi od zakonskih mjera blokade računa, odnosno prodaje imovine.
Blokiranje računa javnih kompanija zaustavljeno je prošlosedmičnom Vladinom najavom sistemskog rješavanja problema dužnika i njihovih dugova, te uvjeravanjem da će preduzeće Gras, čija se imovina trebala naći na bubnju ove sedmice, kreditnim zaduženjem izmiriti dugove.
Dok privatni sektor nema “tutora”, koji će u njegovo ime intervenisati, pa se svakodnevno na one koji ne izmiruju uredno svoje obaveze strogo primjenjuje zakon (redovni rast broja blokiranih računa to potvrđuje), praksa različitog tretmana privrednih subjekata, a koja proističe iz karatkera vlasništva, tako se grubo nastavlja iznova stvarajući pravnu nesigurnost i nimalo zdrav poslovni ambijent u kojem jedan isti zakon ne važi za sve.
Vlast je svojim odlukama poslala poruku da nema pravnih sakcija za nezakonite i kriminalne aktivnosti, koje su počinjene u pojedinim javnim kompanijama, a direktnim uticajem na akcije poreznih administracija poslala je poruku da one faktički nisu nezavisne u svom radu.
Rješenje za “davljenike” obećavale su i prethodne vlade, ali tačka na javna preduzeća , čiji se dug državi popeo na vrtoglavih milijardu KM, nije stavljena.
Uvjeravani smo da je Zakon o finansijskoj konsolidaciji, koji je i donesen upravo zbog “toksičnih” državnih kompanija, rješenje ali pokazalo se da po modelu koji predviđa faktički nije restrukturirano ni jedno od preduzeća hronično zatrpanih dugovima.
Zakon koji je imao pojedina različita rješenja za kompanije u većinskom državnom i onim u privatnom vlasništvu, a koja smo kritikovali i na stranicama ovog portala u vrijeme donošenja, očito je bio promašaj, jer vlast najavljuje nove intervencije u regulativi.
Nismo, međutim, ubijeđeni da će Vlada naći spasosnosni izlaz za agoniju preduzeća koja traje 20 godina u tako kratkom roku od 60 dana!
Angažovanje Svjetske banke sa njenim iskustvima iz drugih država u ovakvim akcijama jeste pozitivno, ali čini se kako model za raspetljavanje dužničkog čvora mora uvažavati realne tržišne principe i kako se mora djelovati “ni po babu ni po stričevima”.
Na ovaj način ne može biti blic-krig rješenja, jer se u stvari ulazi u dugoročniji posao restruktuiranja, odnosno likvidacije javnih kompanija.
Uostalom, to je ugrađeno i u Reformsku agendu gdje se navodi da će javna preduzeća biti podijeljena na ona koja su održiva sa manjim ili većim potrebama za restrukturiranjem i ona koja nisu, te će ići u privatizaciju ili likvidaciju u srednjeročnom razdoblju.
Neka ad hoc rješenja, kako bi se izmjenama propisa postojećim dužnicima olakšala situacija, bila bi potpuno neprihvatljiva, jer vlast u pojednim slučajevima konačno mora odraditi ono što zakon do sada nije.
To će, svakako značiti, kako je i premijer Novalić pomalo stidljivo najavio, da će neke kompanija završiti u stečaju.
Rješenja kojima se javni sektor favorizuje u odnosu na privatni, kao što je slučaj sa najavljenim uvezivanjem radnog staža bio bi još jedan primjer dvojakih aršina koji ne doprinose zdravom poslovnom ambijentu.
Pred vlastima je, uz ostalo, i poboljšanje stečajnih procedura, a iz Vlade FBiH već su najavljivane izmjene zakona o stečaju, jer je postalo jasno da se mora prevenirati da se dugovi nagomilavaju kao do sada i omogućiti preduzećima da se kroz rane akcije, poput predstečajne nagodbe, na vrijeme restrukturiraju.
Uspjeh Vladine akcije zavisit će prvenstveno od toga koliko će beskompromisno ući u problem rješavanja problema svojih dužničkih “miljenika”.
Indikator
