Sinoć sa akšam-namazom nastupila je Nova hidžretska godina, 1443. po redu. Hidžra se pokazala kao prekretnica u životima muslimana. Iz svakog događaja iz života Muhammeda, a.s., muslimani bi trebali da izvlače poruke i pouke, a pogotovo se to odnosi na hidžru.
Profesor Povijesti islama u Medresi “Osman-ef. Redžovi攓 Emir Uzunalić govori kako tadašnji muslimani na čelu sa halifom Omerom, koji su uveli hidžretski kalendar, nisu imali problema sa civilizacijskim i organizacijskim dostignućima drugih naroda.
Rado je prihvatano sve što je moglo koristiti razvitku mlade muslimanske države. Međutim, kada je u pitanju kalendar, hazreti Omer nije htio prihvatiti ni rimski niti perzijski kalendar.
– U vrijeme hazreti Omera dokumenti nisu bili datirani. On je htio organizirati jasan vremenski sistem, jer je nužno bilo znati datume prepiski. Hazreti Omer je osjetio potrebu za kalendarom. Predlagali su mu rimski ili perzijski kalendar. On je to odbio želeći da muslimani imaju poseban kalendar kako bi se razlikovao od drugih. Bilo je prijedloga da to bude Poslanikovo, a.s., rođenje ili Isra i Miradž. Omer je te prijedloge odbio smatravši da događaj hidžre treba biti početak računanja vremena muslimana, jer od hidžre i dolaska Muhameda, a.s., i ostalih muslimana u Medinu počinje organizirana muslimanska država. Trenutak kada se to desilo je bilo 16. godina od hidžre – kaže za Preporod.info profesor Uzunalić.
Bereket je u pokretu
Uzunalić ističe da je, neposredno pred hidžru i odluku da se muslimani sele u Medinu situacija za muslimane Mekke bila izuzetno teška. Ako bi tražili neke paralele sa našim bosanskim prilikama onda je vrijeme početka agresije na Bosnu i Hercegovinu sredinom 1992. godine vrijeme slično predhidžretskom mekkanskom vremenu.
– Jedna od najtežih okolnosti u koje čovjek može biti doveden, pored gubitka slobode, imetka i najbližih je svakako i gubitak ljudskog dostojanstva. A dostojanstvo čovjeka je usko vezano sa njegovim ubjeđenjima odnosno vjerom. Dolazak u Medinu je muslimanima, pored slobode, prije svega vratio dostojanstvo i, što je najvažnije, stvorena je mogućnost i okolnost za slobodno djelovanje. Poslanik Muhamed, a.s., u toj slobodi nije tražio milostinju i tetošenje za muhadžire Mekke. Od ensarija je tražio mogućnost da muhadžiri svojim radom steknu nafaku i prosperitet. Kretanje ka napretku kroz vlastiti rad je istinska hidžra – ističe Uzunalić.
Riječ “hidžra” je općepoznat termin u značenju selidba, preseljenje, kretanje tako da je nema potrebe posebno pojašnjavati. I u samom jezičkom značenju pronalazimo pouke.
– Dozvolite mi da ostanem na pojmu “kretanje” i u tome ću, nadam se, dati odgovor za pouku hidžre. Ne postoji ništa na ovom svijetu niti cijelom univerzumu u stanju mirovanja. Kretanje oko nas i kretanje u nama omogućava samo življenje. Kolanje krvi kroz organizam, kretanje elektrona oko protonsko-neutronske jezgre, kretanje planeta, smjene dana i noći. Kretanje je univerzalni princip samog dokaza postojanja. Arapi imaju običaj reći da je bereket – nafaka u pokretu – ističe profesor Uzunalić.
Ništa ne dolazi samo i ništa ne odlazi samo. Za sve je potrebna energija, govori Uzunalić, kako za dostizanje dobra tako i za odbijanje zla. Hidžra suštinski u sebi sadrži kretanje ka dobru. Poruka hidžre ustvari je da se stvari neće promijeniti same od sebe. Poslanik, a.s., nije čekao da se stvari promijene. Poslanik je hitao ka promjenama i okolnostima koje su bolje od mekkanskih.
– Bošnjaci su danas oni koji čekaju. Bošnjaci se kreću u fizičkom, ali se ne kreću u duhovnom i intelektualnom smislu. Zarobljeni i zaljubljeni u vlastite stavove bez volje i želje da propituju mogućnosti za vlastitim promjenama. Bez želje da se kreću intelektualnim morima i da shvate da različite obale svjetova na koje nailaze mogu biti sasvim kompatibilni sa islamom odnosno vlastitim vjerskim ubjeđenjima, a da pri tome i drugačiji stavovi sasvim ugodno mogu živjeti u tom velikom moru i obalama – naglašava Uzunalić.
On podsjeća da danas u islamskom svijetu generalno nedostaje stvarne, praktične i intelektualno praktično realizirajuće vjere u Boga Uzvišenog.
– Objava je okončana, stvari su jasne. Život poslije smrti postoji. Kako živjeti život do u detalje je pojašnjeno u klasičnim islamskim djelima. Internet i društvene mreže vrve od vazova i poziva pravom životu, a ipak okrenemo se oko sebe i neugodno se iznenadimo nedostatku ljudskosti prožete istinskom vjerom – kaže Uzunalić.
Spremnost na žrtvu
Prvi muslimani bili su spremni žrtvovati sebe za islam, za misiju, a pitanje koje se nameće jeste koliko smo mi danas spremni žrtvovati za ideju u koju vjerujemo, za misiju za koju tvrdimo da je živimo.
– Nikada mi neće biti jasno zašto su 79. godine nove ere u mjestu Herkulanum nakon erupcije vulkana Vezuv pronađena dvojica uspravnih vojnika skamenjena od lave na ulazu u hram. Naime, kada se vatra i toplota približe čovjekovom tijelu uvjetuju reakciju, grčenje čovjeka smanjujući površinu izloženosti toploti. Većina umrlih pronađena je u tom zgrčenom položaju, ali ne i ta dva vojnika koji, ubijeđeni u svoju vjeru i svoj politeizam, smrt dočekuju ne bježeći i u uspravnom položaju umiru – navodi primjer profesor Uzunalić.
Takve uzore imamo i u prvoj, ali i kasnijim generacijama muslimana. Historija islama vrvi događajima gdje su muslimanski borci, podsjeća Uzunalić, boreći se za vjeru odlazili u smrt bez straha, istinski vjerujući u Džennet.
– Danas ne tražimo tu najveću žrtvu koju čovjek može dati. Kriteriji su spušteni. Čak je teško dobiti i malo vremena i rada za zajedničko dobro. Volonterizam je stvar prošlosti. Oni rijetki koji se žrtvuju bivaju ismijavani kao da proživljavamo novi mekkanski period. Ipak, nije sve izgubljeno. Kao dugogodišnji profesor u Medresi “Osman-ef. Redžović” mogu reći da nam zasigurno dolazi medinski period, jer sudeći po mlađim generacijama čini se da postoji više spremnosti na promjene, a samim time i na vlastitu žrtvu. Zato se nadam i vjerujem da hidžre mladih Bošnjaka daju nadu kako našoj vjeri tako i našoj domovini – kaže na kraju za Preporod.info profesor Uzunalić.
(Alem Dedić/Preporod.info)
