Heroji i zločinci: Začarani krug političke zloupotrebe

Nakon što je predsjedavajući Doma naroda BiH Staša Košarac za heroja srpskog naroda imenovao generala Vojske Republike Srpske (VRS) Ratka Mladića, kojem se u Hagu sudi za neke od najstrašnijih zločina počinjenih u istoriji Bosne i Hercegovine, u BiH se postavlja pitanje – je li vrijeme da zločin bude osuđen kao zločin, a da se zločinci stave na stub srama. Hoće li se ikada raskinuti začarani krug političke zloupotrebe žrtvama?

„Moram reći da je ovih devet dana jula srebreničke tragedije crna stranica istorije srpskog naroda. Učesnici ovog zločina ne mogu se opravdati nikome i ni sa čim. Onaj ko je činio ovakav zločin, i pri tome se možda pozivao na narod kome pripada po imenu i prezimenu, činio je zločin i prema vlastitom narodu”, kaže Dragan Čavić.

Deset godina nakon izjave koja se smatrala najvažnijim događajem u postdejtonskoj BiH kojom je tadašnji predsjednik Republike Srpske Dragan Čavić jasno stavio do znanja kako zločini i zločinci nisu ničiji ponos već sramota, njegove riječi pregazio je Staša Košarac, SNSD-ov kadar i delegat srpskog naroda u državnom Domu naroda. Iznerviran činjenicom da je član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović primio Nasera Orića i Hakiju Meholjića, Košarac je sa pozicije čovjeka koji bi trebao braniti interese srpskog naroda i njihovu budućnost odlučio u njihovo ime i ko su im heroji:

„Naš heroj je general Ratko Mladić”, rekao je Košarac.

Nije Košarac tek običan delegat, on je i predsjedavajući Doma naroda BiH, koji je nakon ovih riječi zakazao i posjetu Srebrenici, gradu u kojem je pod komandom njegovog heroja bez očeva, braće, muževa i sinova ostalo 8.000 žena, majki, sestara. I dok je za Haški tribunal i civilizovan svijet to genocid, za Košarca je herojstvo.

Emir Suljagić, aktivista koalicije Prvi mart, kaže kako ga to ne iznenađuje.

„Staši Košarcu vjerujem kad kaže da mu je Ratko Mladić heroj. Ono što smatram barem kontradiktornim jeste činjenica da prima plaću poreskih obveznika koji nisu samo Srbi nego i potomci onih koje je Ratko Mladić pobio”, pojašnjava Suljagić.

Svako u BiH ima svog heroja. S pozicije na koju ih je narod birao to se ne miješa. Mladen Ivanić u istom je klubu kao i Košarac, ali čini se mnogo obazriviji prema svojoj poziciji.

„Šta mislim o Ratku Mladiću, to je moja lična stvar”, navodi Ivanić.

Politika je jedno, a zločin drugo i za Halida Genjca, delegata iz reda Bošnjaka koji, iako dolazi iz SDA čiji su se brojni prvaci utrkivali u podršci i osumnjičenima za zločine, smatra da granicu treba postaviti.

„Taj posao ne treba da rade političari, niti treba da se bave tim poslom”, riječi su Genjca.

U Bosni i Hercegovini, nažalost, nije rijetka praksa da se staje u odbranu optuženih ili osumnjičenih prije nego što sud kaže svoje – i to na sve tri strane. Za Ognjena Tadića, penzionisani general VRS Manojlo Milovanović, za kojim je Hrvatska raspisala potjernicu, nije kriv.

„Čak ni iz plašljivca gospodin Milovanović nije ispalio nijedan jedini metak”, smatra Tadić.

Milovanović istina ne spominje plašljivac, ali:

„Nas je šest upetljano zbog jedne raketice, ali stoji tamo raketa nije pogodila cilj”.

Pridobijanje naklonosti birača

Mirsad TokačaMirsad Tokača

Mada ne sumnja u to da je Mladić, kojeg Međunarodni sud sudi za najteže zločine koji mogu biti počinjeni u istoriji ratovanja, zaista heroj u očima Staše Košarca, direktor Istraživačko-dokumentacionog centra Mirsad Tokača kaže da je politika odavno izgubila kompas. Zaboravili su svi šta takvo ponašanje izaziva kod onih koji su iskusili gubitak.

„Ako je takav čovjek njemu heroj, onda mi trebamo zaista da se zapitamo koji dio bosanskog društva je obolio od fašizma i nacizma. Ali problem je mnogo širi. Mi imamo politizaciju nečega što bi trebalo da bude klasično pravno pitanje. Od trenutka kad se pojavio problem sa Naserom Orićem i gospodinom Mehagićem,politika je odmah to iskoristila da upadne u taj prostor, ne baveći se nekim mnogo važnijim stvarima. Prijem po Predsjedništvu u kome učestvuju tri politička lidera, čini mi se prije svega predstavnici političkih ideja, političkih paretija, a ne kao funkcioneri koji jesu to – tako da vi ne znate gdje prestaje politika, gdje počinje država, a gdje nešto treće”, kaže Tokača.

Izdići se iznad vlastitih strasti i političkih poena u BiH je teško, ali se mora. Riječi Dragana Čavića i poslije 10 godina imaju istu poruku:

„Pozivam svakog pojedinca, bez obzira na nacionalnu, vjersku, partijsku ili neku drugu pripadnost, da istinom i poštovanjem za druge pomogne da nam istorija počne da biva hronika humanosti i preporoda, a ne sukoba i destrukcije.“

Začarani krug teško će se zatvoriti ako predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, partijski šef Staše Košarca, dočeka Biljanu Plavšić koja je pred Tribunalom u Hagu priznala krivicu za zločine koji su se dogodili u vrijeme dok je bila sastavni dio ratnog rukovodstva RS. Ili ako se pod palicom SDS-a kao heroj dočeka Momčilo Krajišnik, još jedan osuđeni zločinac. Kako onda očekivati da se i drugi ograde od zločinaca ili njihovog krvavog naslijeđa? Hoće li u BiH ikada zločin biti zločin, a zločinac na stubu srama?

„Političari, a znamo da su u ovoj godini izbori i mislim da će toga biti sve više i više, pokušavaju na jedan vrlo brutalan i necivilizacijski način pridobiti neku vrstu naklonosti ekstremnih birača ili ostrašćenih nacionalista. A činjenica je takođe da u BiH ne samo da mnogi zločinci nisu procesuirani, mnogo od njih su i ohrabreni nesposobnošću pravosuđa da ih dovede pred lice pravde, nego da nije sprovedena nijedna vrsta suočavanja sa istinom i sa prošlošću”, kaže predsjednik Helsinškog odbora Republike Srpske Branko Todorović.

Istina je i to da na pozicijama sa kojih truju, bh. političari su potpuno iznad tog naroda, među kojim šire mržnju. Oni nemaju nijedan problem sa kojim se prosječan Srbin, Hrvat ili Bošnjak suočavaju. Ali zato od njihove nesreće odlično žive.

RSE – Dženana Halimović

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close