HELENA PULJIZ: Karamarkova ezoterija

Zbog čega se HDZ-u toliko žuri preuzeti potpunu vlast u državi? Gospodarski program nemaju. Nude samo ezoteričnu teoriju novodomoljublja Tomislava Karamarka, a ona sve jače destruira ovo ionako nestabilno društvo.

(AUTOR: HELENA PULJIZ )

Kad se netko toliko verbalno upire dokazati vlastitu ljubav prema domovini, osporavajući je svima drugima, samo mi produbljuje uvjerenje kako uopće nije siguran u tu svoju ljubav, a uvjerena sam i u to da ima problem s vlastitim nacionalnim i političkim identitetom.

 

Nije to nimalo čudno za Tomislava Karamarka.

 

Njegov politički put je put lutanja stazama moćnih. Sigurno mora biti teško objasniti samome sebi, a onda i drugima, kako se možeš malo zaklinjati u Josipa Manolića i Franju Gregurića, onda malo u Franju Tuđmana, pa ga prevariš sa Stipom Mesićem, pa se prebaciš na Ivu Sanadera, snubiš kratko Jadranku Kosor, da bi u sezoni 2014/15. završio opet ljubeći Franju Tuđmana. Ako to nije kriza političkog identiteta, ne znam što jest.

Ova, posljednja faza Karamarkove potrage za domoljubom u sebi odvija se u punoj raskoši pred očima i u ušima cijele nacije te ozbiljno računa na varljivu prirodu ljudskog pamćenja.

 

Evo, na primjer, Karamarko u povodu 25. obljetnice Prvog općeg sabora HDZ-a kaže kako je ”zlo korupcije i samopromocije zakinulo HDZ, ali i čitavu Hrvatsku”. U ovu stranku je ušao tek 2011, na poziv Jadranke Kosor koju je ubrzo brutalno izbacio i skupa s njom – u virtualnom svijetu – izbrisao povijest HDZ-a od 1999. do 2012.

 

Prema toj, Karamarkovoj povijesti HDZ-a, nakon smrti Franje Tuđmana u spomenutoj stranci i sa spomenutom strankom, dok je on nije preuzeo, nije se događalo ama baš ništa.
U Karamarkovom malom novodomoljubnom svijetu nije bilo Ive Sanadera, nije Ivo Sanader bio predsjednik HDZ-a i vladao Hrvatskom od 2003. do 2009, nije ni HDZ pod vodstvom Jadranke Kosor nastavio vladati do izbornog poraza 2011. Sanader i Kosor oslanjali su se na Karamarka, ali i na iste ljude na koje se danas oslanja Karamarko – od Milana Kovača, preko Ivana Šukera i Vladimira Šeksa, do Božidara Kalmete.

I Kosor i Sanader danas u javnim nastupima aktualnog predsjednika HDZ-a uživaju status lorda Voldemorta – onih čije se ime ne spominje. Njihove godine za Karamarka i stranku su izbrisane. Sanaderove godine ispraznile su nam džepove, duše i državnu blagajnu, Kosoričine godine donijele su nam Karamarka na poziciji šefa opozicije.
Karamarko je povjesničar, a povijest, kažu, pišu pobjednici. U HDZ-u je pobijedio i izbrisao dio stranačke povijesti. Htio bi pobijediti i u Hrvatskoj – hoće li htjeti izbrisati značajan dio svoje političke povijesti?

 

U tim ”izbrisanim godinama” Tomislav Karamarko bio je šef glavne tajne službe, a zatim i ministar unutarnjih poslova. Na dužnosti šefa POA/SOA-e bio je od 2004. do 2008, a s te dužnosti otišao je na onu ministra policije, na kojoj se zadržao do HDZ-ovog odlaska s vlasti.

 

Prema svjedočanstvima na suđenju za slučaj Fimi media, u kojem je HDZ nepravomoćno osuđen za udruživanje u zločinačku organizaciju te da se okoristio za više od 24 milijuna kuna izvlačenjem novca iz državnih tvrtki, spomenuta pljačka Hrvatske počela je 2004. i nesmetano se odvijala sve do 2009.

 

Naravno, to nije i jedini kriminalni slučaj u kojem je sudjelovao HDZ-ov i Karamarkov šef Sanader, ali to sad više nije ni važno.

Tomislav Karamarko danas se predstavlja kao domoljubni borac protiv zla korupcije i htio bi da mu povjerujemo kako je baš on taj pravovjerni Hrvat spasitelj za kojim, zahvaljujući nesposobnom i bahatom Zoranu Milanoviću, čezne sve više ljudi u ovoj depresivnoj zemlji.

 

Međutim povijesna je činjenica da je upravo Tomislav Karamarko propustio povijesnu priliku da dokaže svoju bezuvjetnu ljubav prema domovini.
Bio je na dužnostima na kojima je i mogao i morao znati, a onda i spriječiti da se odigra brutalna operacija neviđene pljačke hrvatskog naroda.

 

Nije učinio ništa.

 

Ako nije znao, onda je bio posve nesposoban za dužnosti koje su mu bile povjerene, a htio bi biti hrvatski premijer.

 

Ako je ipak znao, a nije učinio ništa, onda nikad od njega iskrenog patriote.

 

(Prenosimo s tportala).