Heinrich Rudolf Hertz, njemački fizičar po kome je mjerna jedinica za frekvenciju, herc (Hz) dobila ime

Heinrich Rudolf Hertz (Hamburg, 22. februar 1857. – Bonn, 1. januar 1894.) je njemački fizičar po kome je mjerna jedinica za frekvenciju, herc (Hz) dobila ime. On je bio prvi koji je 1888. dokazao postojanje elektromagnetskih radijacija napravivši aparaturu koja je proizvodila radio valove.
Hertz je rođen u Hamburgu, Njemačka u židovskoj obitelji koja je poslije preobraćena u kršćanstvo. Otac mu je bio savjetnik u Hamburgu, a majka doktorova kći. Za vrijeme školovanja u sveučilištu u Berlinu pokazao je veliki interes i intelekt za znanosti i jezike; a učio je arapski i sanskrit. Znanosti i inženjering studirao je u Dresdenu, Münchenu i Berlinu. Bio je učenik Gustava R. Kirchhoffa i Hermanna von Helmholtza. Diplomu je dobio 1880., a do 1883. ostao je Helmholtzov učenik. Tada je uzeo mjesto predavača na sveučilištu u Kielu. Stalni profesor postao je 1885. na sveučilištu u Karlsruheu i tu je otkrio elektromagnetske valove.
Nakon Michelsonovog eksperimenta 1881. (prethodnik Michelson-Morleyeva eksperimenta iz 1887.) koji je dokazao nepostojanje zemljine putanje oko sunca koja je nastala u 17. vijeku, Hertz je preformulirao Maxwellove jednadžbe i došao do novog otkirća. Tokom eksperimentiranja otkrio je da elektro-signali mogu putovati kroz zrak, kao što su pretpostavili James Clark Maxwell i Michael Faraday, i to je bila baza za otkiriće i izradu radia. Još je otkrio i fotoelektrični efekat (koji je kasnije objasnio Albert Einstein) kada je primijetio da je elektrificirani (nabijen) objekt gubio snagu pri dodiru sa ultraljubičastim zrakama.
Hertz je preminuo od trovanja krvi u Bonnu kada je imao 37 godina.
Njegov nećak Gustav Ludwig Hertz dobio je Nobelovu Nagradu, a Gustavov sin Carl Hellmuth Hertz otkrio je ultrazvuk.