Piše: Ernad Metaj
Hrvatska diplomatija je izgubila nekoliko važnih bitki kojima je kroz institucije EU željela legalizirati političku agresiju na BiH i njene institucije. To ne znači da je „agresor“ pobijeđen sve dok ne bude usvojen konačni izvještaj u EU o BiH iz kojeg će biti isključen pojam konstitutivnih naroda preko kojeg se žele očuvati pozicije stečene na osuđenom udruženom zločinačkom poduhvatu.
Upravu je Slaven Kovačević, aktuelni savjetnik člana Predsjedništva BiH Željke Komšića, kada tvrdi da konstitutivnost u stvarnosti predstavlja tri paralelna totalitarna sistema u BiH. Za njihovo očuvanje neophodno je ozakoniti „legitimno predstavljanje“ kojim bi se dobila potvrda na izborima kao izričita volja građana. Poznato je kako totalitarni sistemi ne vode preveliku brigu o ljudskim pravima na individualnom nivou, tako da bi ozakonjenje tri paralelna totalitarna sistema vezana za etničke zajednice kroz “legitimno predstavljanje” bio izraz produbljivanja etničkih podjela i diskriminacije, što je u suprotnosti sa evropskim vrijednostima i standardima. To je jasno rekla Njemačka u svome stavu da je za njih neprihvatljivo “legitimno predstavljanje.” I nije Njemačka jedina koja se tome opire.
Znaju „legitimni predstavnici“ da Dejtonski mirovni sporazum nije jasno precizirao državno uređenje BiH a što se u praksi koristi kako bi se zbunjivala javnost. Upravo to radi Dragan Čović lider HDZ-a gurajući u javnosti priču o konsocijacijskoj demokratiji, i vješto izbjegavajući da kaže šta mu je stvarna ideja.
Ako se zna da je konsocijacija namijenjena uglavnom kolonijalnim zemljama u kojima su kolonizatori i nakon povlačenja željeli zadržati što veći stepen vlasti onda bi namjere HDZ-a i mogle biti jasne. Pri tome Dragan Čović bi rado prešutio da je među četiri principa konsocijacijske demokratije onaj o proporcionalnoj zastupljenosti u odlučivanju što Čović ne želi jer bi prema popisu iz 2013. godine izgubio političku moć. U prevodu konsocijacijska demokratija bi rezultirala da u Domu naroda nema pariteta iz kojeg HDZ trenutno crpi neograničenu moć blokade federalnih i državnih institucija vlasti.
Praktično HDZ i hrvatska diplomatija kroz insistiranje na konstitutivnim narodima i legitimnom predstavljanju i dalje žele etnički čiste teritorije na kojima bi predstavnici jednog naroda crpili potpunu političku moć. To je princip koji se kosi sa Konvencijom od ljudskim pravima čiji potpisnik je i BIH pa je sasvim logično da su evropski parlamentarci preglasali kolege iz Hrvatske koji insistiraju da se u izvještaju o BiH zadrži pojam konstitutivnih naroda.
Politiku EU najbolje oslikava nedavna rasprava u Saboru Hrvatske u kojoj je Nino Raspudić pitao premijera Andreja Plenkovića da li je generalna sekretarka Vijeća Evrope Marija Pejčinović Burić odustala od konstitutivnih naroda. Desilo se to nakon što je Pejčinović u ime EU u Hrvatsku poslala odgovor da konstitutivni narodi ne trebaju biti u izvještaju o BiH. Pognute glave Plenković je priznao da Pejčinović ne iznosi svoje već stavove Vijeća Evrope gdje većina nije podlegla pritiscima iz Hrvatske.
Taj pojam je u suprotnosti sa presudama u grupi predmeta Sejdić – Finci koju etnonacionalisti u BiH svjesno svode samo na pomenutu u želji da svojim pogrešnim interpretacijama i dalje zbunjuju javnost. U grupi predmeta Sejdić – Finci je i presuda u slučaju Zornić koja je vjerovatno i najvažnija u pogledu određenja budućeg uređenja BiH. Tom presudom se što je i logično prava u izbornom procesu individualiziraju čime se uspostavlja stvarna demokratija utemeljena na pravu građanina. To znači da Azra Zornić i svi ostali koji se ne žele izjašnjavati kao pripadnici bilo kojeg naroda, ili ostali. Imaju jednaka prava kao i oni koji su u zabludi da ih konstitutivnost čini važnijim pripadnicima države.
Ako ćemo realno predstavnici HDZ-a su zajedno sa ostalim etnonacionalistima privatizirali BiH i njima ne odgovaraju evropske integracije. Žrtve takvih ambicija su i predstavnici konstitutivnih naroda koji svojim zaštitnicima moraju plaćati „reket“ kojim se kupuje društveni status na etnički „čistim“ teritorijama. To nas vraća na početak priče i tezu Slavena Kovačevića da su etničke podjele paravan za opstanak totalitarnih režima koji nemaju mjesto u savremenoj demokratiji. Svaki građanin mora imati pravo da bira i da bude biran i tu ne smije biti kompromisa. Ustavna reforma i izmjena Izbornog zakonodavstva moraju biti zasnovane na presudama Suda za ljudska prava. Svaki kompromis u ovom trenutku bi rehabilitovao etnonacionaliste od odgovornosti blokade mehanizma za poštivanje Konvencije o ljudskim pravima što sa sobom nosi i rizik od sankcija.
Patria
