Piše: Dr. Šefko Sulejmanović
Drugu polovinu XVII st. obilježila je pojava jedne od najmarkantnijih ličnosti u kulturi i tesavvufu Bosne i Hercegovine čija duhovno-intelektualna obzorja daleko nadilaze geografsko-povijesni okvir u kojem je živjela i djelovala. Riječ je o šejhu i pjesniku Hasanu Kaimiji poznatom kao Kaimi Baba. (M. Moker)
Unatoč mnogobrojnim studijama, od prigodnih eseja, stručnih i naučnih radova do doktorskih disertacija, životna staza šejha Hasana Kaimije do danas nije dovoljno rasvijetljena. Među njegovim biografima nema razilaženja o tome da je rođen u Sarajevu, između polovine treće i sredine četvrte decenije 17. stoljeća. Školovao se u Sarajevu i Sofiji, gdje je upoznao halvetijskog šejha Muslihuddina Užičanina. Prema nekim istraživačima, jedno vrijeme je boravio u Istanbulu i Konji. Kada se vratio u Sarajevo, najprije je okupljao derviše u svojoj kući, koju je pretvorio u tekiju. Neke predaje kažu da je u Sarajevu, kao sufijski šejh, sagradio drvenu ćupriju preko Miljacke, koja je po njemu nazvana “Šejhanija-ćuprija”. Nije poznato kada je postavljen za šejha Sinanove tekije kaderijskog tarikata.
Veoma su raznovrsna i zanimljiva predanja o tome kako je Hasan Kaimija iz Sarajeva došao u Zvornik. Preovladavaju mišljenja koja kažu da su Bosnu zahvatili veliki nemiri u vrijeme ratova između Osmanske Države i Austrije i Mletačke Republike s druge strane (1683 – 1689). Jedan od takvih nemira dogodio se i u Sarajevu, kada je naoružano seosko stanovništvo, udruženo sa siromašnim sarajevskim zanatlijama, upalo u grad usljed velike gladi 1683. godine. Kaimija se tada stavio na čelo pobunjenika zahtijevajući da se narodu dijeli hrana koju su bogati trgovci, uz naklonost vlasti, sklonili zbog špekulacija i zarade. Na taj način Kaimija je došao u sukob s aktuelnom vlašću koja je pronašla “solomonsko rješenje”, umjesto smaknuća, prognala ga je iz Sarajeva u Zvornik. Mnogi su skloni tvrdnji da je tada istaknuti sufijski šejh i pjesnik Hasan Kaimija ostao živ samo zahvaljujući svom autoritetu i ugledu koji je uživao u narodu. Neki su, pak, skloni tvrdnji da je Hasan Kaimija prognan iz Sarajeva zbog svojih “proročanskih” pjesama koje vlastima i zvaničnoj ulemi u Sarajevu nisu godile.
Nakon što je došao u Zvornik, navodno je prvobitno stupio u najam kod porodice Đulbegović na Kula Gradu. Međutim, pouzdano se zna da se Hasan Kaimija nastanio u Fethija mahali u Zvorniku 1682. godine (1093. god. po H.), kao imam Namazđah džamije. Po dolasku u Zvornik širio je sufijski nauk kaderijskog reda i pisao kaside, uglavnom edukativnog sadržaja. Po predanjima, često je boravio na Kula Gradu, gdje je nakon smrti i ukopan, i gdje mu je kasnije podignuto turbe. Prenosi se da je na tom mjestu znao često kazati: Odavde se daleko vidi. Isto tako, predaje kažu da je dan prije smrti rekao da će sutra seliti na ahiret. Sljedećeg jutra pronašli su njegovo nepokretno tijelo pokriveno finom plahtom. Umro je u Zvorniku 1691/92. godine (1103. god. po H.).
