Kultura

Gustave Le Bon: Opće karakteristike gomila

Već i samom činjenicom, da je dijelom organizirane gomile, silazi čovjek za više stepenica niz ljestve civilizacije. Izoliran je možda bio kulturno biće, u gomili je barbar, to jest igračka nagona

U običnom smislu riječ gomila označava skup pojedinaca bez obzira na njihovu narodnost, zvanje ili spol i bez obzira na slučaj, koji ih je okupio. Jasno je, da samom činjenicom, što se mnogo pojedinaca nađe slučajno na okupu, oni ne dobivaju značaj organizirane gomile. Hiljadu pojedinaca, koji se slučajno okupe na nekom javnom trgu, bez određene svrhe, nikako ne sačinjava gomilu s psihološkoga gledišta. Nestajanje svjesne osobnosti i orijentacija osjećaja i misli u određenomu smislu, u čemu se nalaze prvi znaci gomile, koja će se organizirati, ne zahtijeva uvijek istodobno prisutnost više pojedinaca na jednoj tački.

Hiljade odijeljenih pojedinaca mogu u izvjesnim časovima, pod dojmom izvjesnih žestokih emocija, kao što je npr. neki veliki narodni događaj, dobiti značajke psihološke gomile. Nije lako točno opisati dušu gomila, jer se njena organizacija mijenja ne samo prema plemenu i sastavu zajednica, već i prema prirodi i stepenu podražaja, kojima su te zajednice naklonjene. No ista poteškoća nastaje i u psihološkom proučavanju bilo kojeg pojedinca. Činjenica, koja najviše udara u oči kod psihološke gomile, je ova: makar kakvi su pojedinci, koji je sačinjavaju, makar kako su srodni ili nesrodni u načinu života, zanimanju, značaju ili inteligenciji, oni već samom činjenicom, koja ih je preobrazila u gomilu, dobivaju neku zajedničku dušu, kojom osjećaju, misle i rade na način sasvim različit od onoga, kojim bi mislio, osjećao i radio svaki od njih zasebno.

Psihološka je gomila privremeno biće, sastavljeno od heterogenih elemenata, koji su se na čas ujedinili, koje sačinjavaju neko živo tijelo, čine svojim udruženjem novo biće. Pojedinac, koji je dijelom psihološke gomile, on nije više svjestan svojih djela. Kod njega, kao i kod hipnotiranog pojedinaca, izvjesne su podobnosti uništene, a druge se mogu dovesti do stepena eksaltacije u kojoj on ne mari na posljedice svojih postupaka u datom trenutku. Pod dojmom sugestije on će se s neodoljivom žestinom baciti na izvršenje izvjesnih postupaka.

Nestajanje svjesne osobnosti, prevlast nesvjesne osobnosti, orijentacija osjećaja i ideja u istom smislu sugestijom i zarazom, težnja, da se sugerirane ideje neposredno prometnu u djela, ovo su glavne značajke pojedinca u gomili. On nije više onaj, koji je bio, on je postao automatom, koga više ne vodi njegova volja.

Već i samom činjenicom, da je dijelom organizirane gomile, silazi čovjek za više stepenica niz ljestve civilizacije. Izoliran je možda bio kulturno biće, u gomili je barbar, to jest igračka nagona. U njega je spontanost, žestina, divljaštvo, a i zanos i junaštvo primitivnih bića. On je sklon, da im se približi čak i sa lakoćom, kojom ga mogu impresionirati riječi, slike — što bi ostalo sasvim bez djelovanja na izolirane pojedince, koji sačinjavaju gomilu — te da se dade navesti na čine, koji su u opreci s njegovim najočitijim i najpoznatijim običajima. Pojedinac u gomili je zrno pijeska među drugim zrnjem pijeska, kojima vjetar po miloj volji gospodari..

I zato se događa, da porotna sudišta donose osude, koje ne bi ni jedan član suda sam stvorio, zatim da parlamentarne skupine prihvaćaju zakone i uredbe, koje bi zabacio svaki pojedini član, od kojih su sastavljene.

Iz svega, što je dosad rečeno, zaključujemo, da je gomila intelektualno uvijek inferiornija od izoliranog čovjeka, no da ona s obzirom na osjećaje i čine, što ih ti osjećaji izazivaju, može prema prilikama biti bolja ili gora. Sve ovisi o načinu, kako je gomila sugestionirana. Gomila je bez znanja često zločinačka, no ona je često i herojska.

Iz knjige Psihologija gomile Gustava Le Bona (1895.); hrvatsko izdanje: Tisak Kraljevske zemaljske tiskare, Zagreb 1920. Str. 12-18 (odabrani sadržaji)

Povezano: Uvod knjige – Era gomila

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close