“Groblje tenkova” u Doboju: Podsjetnik na jednu od najvećih tenkovskih ofanziva
Poljana u Karušama bila je ratne 1993. poprište sukoba ARBiH i pripadnika Vojske Republike Srpske potpomognute snagama tadašnje JNA.
Planer i komandant napada je bio komandant oklopne divizije VRS pukovnik Slavko Lisica, ekspert za tenkovsku borbu, koji je samo nekoliko dana prije napada, prisjećaju se u razgovoru sa ekipom Anadolije učesnici bitke, na radiju ”Srpski Doboj” tražio predaju teritorije, jer je želio da spoji Doboj, Maglaj, Zavidoviće i Teslić i stavi ih pod kontrolu VRS.
“Groblje tenkova” za neke predstavlja simbol hrabrosti bosanskohercegovačke vojske, dok za direktne učesnike bitke i dan-danas predstavlja podsjećanje na teški period koji bi najradije izbrisali iz svog sjećanja.
Direktni učesnik bitke i dobitnik najvišeg ratnog priznanja Armije BiH “Zlatni ljiljan” Nedžad Čaldrić rukom pokazuje na jedan od tenkova naglašavajući da je to tenk kojeg je on lično pogodio u bici u martu 1993. godine.
Prisjećajući se tenkovskog napada, koji je intenzivno trajao tri dana, Čaldrić kaže da nije bilo nikakve šanse da puste neprijateljske snage da prođu njihovu liniju.
“Iza svakog našeg vojnika je bilo četiri-pet članova porodice. Mi, da smo ostali bez naoružanja i bez municije, mi bismo se sa njima borili golim rukama, jer smo znali šta se dešava kada vojnik uđe među civile, djecu, žene…”, prisjeća se.
Čaldrić ističe da vojska VRS nije mogla proći liniju odbrane ARBiH ni po koju cijenu.
Tokom tri dana borbe, uništeno je šest tenkova i tri transportera, koje su neprijateljske snage odvlačile i remontovale, a na njihovo mjesto dovlačili nove tenkove.
Spomenik u znak sjećanja na bitku iz marta 1993.
Na mjestu ratnog poprišta, danas, nakon više od 20 godina, nalaze se dva potpuno uništena tenka i transporter.
Mještani Matuzića i okolnih mjesta su lokaciji na kojoj se nalaze uništena oklopna vozila, dali naziv “Groblje tenkova” te su podigli i spomenik kao podsjetnik na ovu važnu bitku.
Čaldrić još uvijek živi u blizini poprišta bitke, ali kaže da ne voli ni da se sjeća tog događaja.
“Meni je rat odnio dijete koje je navršavalo 17 godina. Ja sam ostao stopostotni invalid. Kada prođem ovom dionicom puta, ja okrenem glavu.”
Komandant 203. motorizovane brigade Doboj-Bosna Armije RBiH Mujo Avdić za AA se prisjetio bitke, ali i dana koji su joj prethodili, a koji su bili uvod u planiranu ofanzivu.
U bici poginulo šest boraca ARBiH
“Početkom marta 1993. godine neprijatelj je pripremao veliku ofanzivu pod nazivom “Posljednja šansa”. Ta ofanziva je pripremana dobro i za pripremu su bili angažovani najbolji oficiri. Na čelu operacije je bio pukovnik VRS Slavko Lisica koji je bio poznat kao veliki strateg kada je u pitanju vođenje protuoklopne borbe”, ispričao je Avdić.
Kako je kazao, napadi su intenzivirani sredinom marta, ali tada nisu bili sigurni da li će cilj napada biti 203. motorizovana brigada.
“Neprijateljska ofanziva iz pravca Doboja počela je 19. marta. Bilo je angažovano osam tenkova i više transportera. Cilj neprijateljskih snaga je bio da spoji oklopna vozila i pješadiju te da produže prema Karušama, Jelahu i Tesliću, a jedan od ciljeva je bio da se spoje sa snagama na Ozrenu”, prisjetio se Avdić.
Već prvi tenkovi su zaustavljeni, a nakon tri dana je počelo povlačenje neprijateljskih snaga.
U borbi je poginulo šest boraca ARBiH.
Dok razgovaramo, pored uništenih oklopnih vozila sa suprotne strane dolazi smijeh sretnih, razigranih dječaka koji igraju fudbal na obližnjem stadionu.
Saznajemo da je komandant Avdić nakon rata, u znak sjećanja na bitku, na samom poprištu, na svom zemljištu izgradio stadion. Na stadionu svakodnevno trenira 50-60 djece.
