Jedan od najvećih proboja u sociološkim istraživanjima dogodio se kada je Karl Marks shvatio ulogu kapitala u društvenim kretanjima
Koliko god to danas izgledalo čudno, ali prije Marksa ljudi jednostavno nisu bili svjesni uloge novca. Smatrali su kako pojedinci oblikuju društvena kretanja svojim karakterima. Zloban vladar prouzročit će zlo društvo. I obratno. Cijela era pred-socioloških istraživanja posvećena je analizama karaktera vladara. Još od antike pisane su biografije vlastodržaca. Sve analize društvenih uređenja uglavnom su se svodile na analiziranje kakvi će vladati. Nije postojala svijest o tome kako novac utječe na oblikovanje društva te koliki je njegov utjecaj.
Ovakvo razmišljanje postojalo je prije svega zato što se nije mnogo ni mijenjao ekonomski status. Rob je uvijek bio rob, a plemić uvijek plemić. Tek u razdoblju renesanse počinje era mogućnosti brzog bogaćenja, što se tada smatralo nemoralnim, prije svega zbog sredstava i načina bogaćenja. Preveliko je bilo naslijeđe srednjeg vijeka koje je bogatstvo smatralo grijehom, osim u slučaju Crkve. Zapravo, više se radilo o propagandi sirotinji da je dobro biti sirotinja, dok su oni koji to isto pričaju bili bogati.
U takvom statičnom društvu bilo je jako teško primijetiti ulogu novca u recimo društvenom napredovanju ili religiji. Tek početkom industrijalizacije količina kapitala počela se enormno povećavati pa ga je bilo lakše i pratiti. Karl Marks je prateći kretanje kapitala shvatio da ono odlično prati društvena kretanja. Gdje je novac, tamo je i vlast. Za novcem je išao i utjecaj, a glavni ciljevi većine pokreta bili su stjecanje kapitala. Marks je ponovo iz početka ispisao povijest, u svjetlu svog otkrića o ulozi kapitala. Međutim, prenaglasio je ekonomiju i zašao u banalnosti. Koliko on, još više njegovi sljedbenici, marksisti. Posebno je bila radikalna sovjetska staljinistička škola koja je sve, pa čak i pojavu religije, tumačila ulogom kapitala. Zanemarili su psihološke aspekte i tvrdili da su religiju izmislili svećenici da se obogate, što je pogrešno, jer su vjerovanja starija od organizacije koja je nedvojbeno postala sustav bogaćenja. Jednako u staroj Grčkoj kao i u srednjem vijeku, pa uglavnom sve do danas.
Marks je ispravno uvidio kako je recimo promjena vlasništva zemlje, glavnog izvora kapitala tog doba, utjecala na promjene u Rimskom Carstvu. Prepoznao je rimska društvena kretanja i unutrašnje sukobe kao borbu za zemlju. Ispravno je prepoznao ulogu robova koji su gubili interes za proizvodnju od koje nisu ništa imali. Ipak je prenaglasio njihovu ulogu smatravši kako je „revolucija robova“ srušila Rimsko Carstvo, što je pogrešno, budući da je ropstvo ionako već nestajalo. Ispravno je tumačio feudalizam kao sustav nadzora elite nad zemljoobrađivačima.
Ipak, sve to je marksistima bilo sporedno, samo uvod u novu revoluciju radničke klase. U toj novoj revoluciji, koja se nikad nije dogodila na način koji je Marks zamislio, radnici su trebali preoteti sredstva za proizvodnju, mašine. Marks je predviđao revoluciju u najrazvijenijim zemljama s najviše radnika, a ona se odigrala u najzaostalijoj Rusiji. Najrazvijene zemlje imale su drugu vrstu „revolucije“. Radnici su dobili svoja prava demokratskim putem i redovno živjeli bolje nego „revolucionarni radnici“ istočnije.
Dugo se vjerovalo kako je otkriće uloge kapitala, ekonomske vrijednosti u najprostijem značenju riječi, konačni trijumf sociologije koji objašnjava sve. Međutim, od relativno nedavno sociolozi su postali svjesni nečeg vrlo interesantnog. Već tradicionalno se kapital kao vrijednost mjerio u novcu, ali to nije objašnjavalo sve pojave. Ispostavilo se da je takvo poimanje kapitala samo dio istine. Ekonomski kapital jedna je od vrsta kapitala.
Relativno lako bilo je prepoznati i drugu vrstu kapitala – društveni kapital, vrijednost koju neko ima u društvu. Problem je bio usko vezivanje društvenog za ekonomski kapital. Razlika je postala vidljivija tek s razvojem demokracije kada novac više nije značio i društveni položaj. U autoritativnijim sustavima novac je redovno značio društveni utjecaj. Danas međutim imamo mnošto ekstremno bogatih ljudi koji su relativno neutjecajni na društvo.
Posljednja otkrivena vrsta kapitala je seksualni kapital, otkriven oko 2000. godine. Iako možda djeluje paradoksalno, seksualni kapital itekako postoji. Dok je ekonomski kapital vrijednost posjedovanja stvari, društveni kapital vrijednost utjecaja na društvo, seksualni kapital je vrijednost utjecaja kojeg pojedinac ostvaruje zahvaljujući vlastitoj erotičnosti.
Ovaj koncept postojao je odavno, samo nije bio prepoznat zbog nikakve uloge žena u društvu. Bez uloge žena bilo je nemoguće prepoznati i seksualni kapital muškaraca. Nije mogao biti primijećen jer se javno nije ostvarivao. Ipak, dragocjen je primjer recimo egipatske vladarice Kleopatre Ptolomej koja je vrlo efikasno upotrebljavala svoju erotsku privlačnost na rimskim vojskovođama.
Ono što karakterizira vrste kapitala je mogućnost pretvaranja jednog oblika kapitala u drugi. Danas društveni odnosi nisu zacementirani kao nekad, kada je pojedinac cijeloga života bio ono za što je rođen da bude. Otkazivanje ovakvih društvenih odnosa omogućilo je protok kapitala. Ne samo ekonomskog, nego kapitala općenito.
Prvo su se pojavili tokovi između ekonomskog i društvenog kapitala. Bogati su počeli dobivati plemićke titule i sve veći utjecaj u društvu. Stara elita ih je nazivala „skorojevićima“, ali to ismijavanje nije moglo promijeniti sociološku realnost. Vremenom se pojavio i suprotan put: korištenje društvenog kapitala za stjecanje ekonomskog kapitala. Ovakva pojava posebno je prisutna kod nas u vidu korupcije, kada oni koji su namještenici državnog aparata koriste svoj položaj za stjecanje novca. Postoje i legalni tokovi jer oni društveno utjecajniji bolje poznaju ekonomske prilike pa na taj način koriste svoj društveni kapital za stjecanje ekonomskog kapitala.
Kako je društvo postajalo slobodnije i liberalnije, postao je očitiji i seksualni kapital. Činjenica jest kako su lijepi ljudi općenito uspješniji. Protok kapitala danas je potpun. Mnoštvo je primjera seksualno atraktivnih ljudi koji na taj način stiču ekonomski kapital. Cijelo manekenstvo zasnovano je na tom principu. Jednako tako seksipil zna osigurati ili barem pomoći prilikom društvenog uspona. Bilo da se radi o politici ili o recimo modnom blogu.
Zanimljiv je i obratan protok, pretvaranje društvenog i ekonomskog kapitala u seksualni. Nije rijedak slučaj da su bogati ljudi seksualno privlačni samo zbog bogatstva. Ili recimo seksualna privlačnost prema ljudima na nekom položaju.
Tri vrste kapitala funkcioniraju po sistemu spojenih posuda. Uspon jedne vrste kapitala će, barem minimalno, dovesti do uspona i druge dvije vrste. I obratno. Bogati ljudi lakše će postati društveno utjecajni i bit će erotski privlačiniji, barem nekima. Društveno utjecajni ljudi lakše će se obogatiti i također će biti privlačniji od neutjecajnih. Svojstveni „mini-hobi“ društva je praćenje zgodnih političara i političarki. Isto tako atraktivnim ljudima lakše je doći do novca i položaja nego neatraktivnim.
Zapadni svijet danas živi u slobodnom društvu koje omogućava lagan i neometan protok između tri vrste kapitala. Druga društva još uvijek ograničavaju ove tokove smatrajući ih nemoralnim. Međutim, povijest je pokazala kako okovi moralnosti ipak popuste vremenom. Za osiguranje stabilnog društva ipak je potrebno stvoriti neke norme ponašanja kako protok kapitala ne bi bio totalan. Zamislimo paradoks u kome najseksipilniji kandidat pobjeđuje na izborima bez obzira što je nesposoban. Ili gdje je najbogatiji čovjek najatraktivniji, bez obzira na izgled. Sloboda protoka kapitala donosi za sobom i odgovornost koju društvo mora stvoriti. Potpuna sloboda dovela bi do anarhije.
Vjerojatno je kako će istraživanja otkriti još vrsta kapitala kako društva postaju slobodnija i protok vidljiviji. Moguće je i postojanje psihološkog kapitala koji bi se mogao definirati kao vrijednost uvjeravanja drugih ljudi. Nije teško pretpostaviti kako se lako psihološki kapital može preliti u društveni, seksualni i ekonomski. Već su poznati koncepti demagoga, zavođenja i marketinga. I obratno, lakše je biti uvjerljiv ako si bogat, atraktivan i utjecajan.
Autor: Dino Šakanović, Prometej.ba
