Govoriti o umu je govoriti o pomalo apstraktnom konceptu, koji uopštee nije jasan mnogim ljudima. To je riječ koja pokušava objasniti procese koji se događaju u našem mozgu: misli, svijest, percepciju, uvjerenja, želje, senzacije, itd.
Um je “teren” u kom se odvijaju svjesni, nesvjesni i funkcionalni procesi. Um se odražava u idejama, akcijama i različitim manifestacijama aktivnosti mozga. Sve se to proizvodi iz strukturiranih procesa. Drugim riječima, sva ta mentalna aktivnost nije slučajna, nego slijedi strukture, obrasce ili “nacrte” koji se uče tokom cijelog života. Nije u pitanju nešto nepromjenjivo. U mozgu je sve podložno promjeni.
“Um nije plovilo koje treba napuniti već vatra koju treba zapaliti” – Plutarh
Prema tome kako se procesi odvijaju u umu, neki su znanstvenici predložili tri vrste/tipa uma: krut, fluidni i fleksibilni. Svaki od njih ima svoje osobine i poštuje drugačiju logiku. Pogledajmo svaki od njih.
Kruti umovi: otpor prema novim perspektivama
Obrazovanje je faktor koji najviše utiče na konfiguraciju naših umova. Normalno je da su ljudi krutih umova takođe i djeca krutih roditelja. Ta krutost je, u načelu, obrambeni mehanizam. Fiksne ideje daju osjećaj veće kontrole i štite od nesigurnosti. Oni koji imaju ove osobine su idealni za poslove aktivnosti koji se tiču discipline.
S druge strane, oni koji imaju krute umove mogu biti pomalo površni. Ne prestaju analizirati ili procijeniti valjanost ideja ili akcija. Pretpostavljaju da se sve mora dogoditi “po redu”, koji je takođe unaprijed zacrtan.
To dovodi do velike poteškoće da budu kreativni i zato se obično ograničavaju na ponavljanje. Mogu se osjećati vrlo zbunjeni i bespomoćni ako ih nešto ili neko izvuče iz njihove zone udobnosti. Nedostatak kontrole nad situacijama im obično stvara puno patnje.
Fluidni umovi: perspektiva kameleona
Suprotnost krutim umovima su fluidni umovi. Oni nisu u stanju biti dosljedni i zato se prilagođavaju onome što se zbiva oko njih. Oni se lako prilagođavaju okruženju. Ovo je karakteristično za ljude koji su odustali od bilo kakve kontrole nad svojim okolnostima.
Ova vrsta uma predstavlja ljude koji imaju potrebu ili trebaju nekoga da ih usmjerava. Teško donose odluke. Često ne znaju što da misle. A budući da ne znaju kakve odluke da donesu, oni delegiraju taj zadatak drugima.
Ljudi sa ovakvim umovima su prilično neodlučni, ne odlikuje ih upornost. Oni ne postavljaju ciljeve, već dopuštaju drugima da postavljaju ciljeve za njih. Ovakvi umovi mogu biti vrlo dobri u zadacima koja zahtijevaju puno podređenosti.
Fleksibilni umovi: tačka ravnoteže
Fleksibilne umove karakteriše prilagodljivost i ravnoteža. Biti prilagodljiv ne znači da, poput fluidnih umova, pasivno prihvataju sve što se događa oko njih. Njihov način prilagođavanja je promišljen i kreativan. Oni znaju kako da se “smjeste” u stvarnost bez nametanja svoje volje, ali i bez slijepog prihvatanja drugih.
U ovom slučaju, misli vode akcije. Stvarnost je objekat koji se obrađuje i za što postoji analiza i širenje. Postoji otvorenost prema raspravama, što znači da fleksibilni umovi mogu mijenjati mišljenja i prilagoditi svoje ideje. Ovp su, na neki način skromni umovi. Ne vjeruju da su oni ti koji znaju ultimativnu istinu, ali se ne prepuštaju nerazumlju ili greškama, jer imaju svoje kriterijume. Oni se lakše i konstruktivnije povezuju sa svijetom. Ova vrsta uma takođe stvara uslove za dalji razvitak. Život je promjena, a promjena je pozitivna jer nas izaziva i istodobno nam pomaže da rastemo.
Niko od nas nema čisto jednu vrstu uma. Svi imamo pomalo od svake, iako karakteristike jednog ili drugog obično prevladavaju. Takođe se ne može reći da postoje samo “loši umovi”, i drugi “dobri”. Vrijedi shvatiti da postoje načini razmišljanja koji nam pomažu da budemo sretniji, dok nas drugi tjeraju da stagniramo ili da nama dominiraju drugi.
uniqorner.com
