Lokalni javni servis kao prvi test političke dosljednosti
Lokalni javni servis kao prvi test političke dosljednosti
Već narednih dana bismo mogli spoznati ozbiljnost političkih aktera, a u duhu predstojećih Lokalnih izbora 2016.
Pred nama je sjednica Općinskog vijeća Visoko na kojoj će se, između ostalih tačaka dnevnog reda, raspravljati i o lokalnom medijskom Javnom servisu. Podsjećanja radi, medijskoj kući sa kojom uvjek manipulira onaj politički faktor koji trenutno drži Izvršnu vlast. Opoziciji i bilo kojem drugačijem mišljenju su vrata te kuće zatvorena. Oni sa boljim pamćenjem će se sjetiti da visočki Javni servis je odbijao objaviti saopštenja parlamentarnih stranaka, da su iz iste te medijske kuće cirkuzali sa vijećničkim pitanjima – da je to medijska sramota, a nikakav javni servis.
Koliko su politički akteri odgovorni provjerit će se na predstojećoj sjednici, na način zbira ručica koje će podržati rad i poslovnu politiku medijske skalamerije. Osim toga, partije će pokazati dosljednost u relanom diskursu interesa – da li će BPS ili SDP, bilo koja opoziciona partija podržati izvještaj zbog dogovora sa aktuelnom načelnicom i zaboraviti da su bili u nemislosti tog Javnog servisa ili će iskoristiti jedinstvenu priliku da generalno riješe pitanje rada i postojanja tog žderaća poreskog novca, a da za uzvrat u udarnom treminu gledamo “Azrailov fejsbuk” – osmrtnice.
Osim toga, već sada je evidentno da je Javni servis, već sada u službi predizborne kampanje, pa se nameće pitanje da li će političke partije dozvoliti sebi još jedan “medijski harakiri”. Iako, već više od decenije svi politički akteri su svjesni da je lokalni Javni servis “mrtvo kljuse” koje se infuzionira poreskim novcem, a da ne zadovoljava niti jedno od svojih društvenih uloga – svaki put se produži agonija istog, a da nikakvih pomaka nema.
Ovdašnji Javni servis je preskup za ono što nam nudi: minimalno 150 000 KM na godišnjem nivou iz općinskog budžeta, u prostoru su koji nije njihov, … – odokativno nas košta 300 000 KM na godišnjem nivou, a efektivno dobijamo do 5 minuta aktuelnosti – cirkisa od informativnog programa i kako smo već napisali “Azrailov fejsbuk”.
To što će biti dušebrižnika koji će reči “narod to hoće” nije nikakav argument. Prije neku godinu neki je drkoš protarlahao svoju čunu pred kamerama istog tog Javnog servisa, pa su morali kameru zakrenut u drugu stranu da u ponoćnim satima ne bismo gledali ovdašnje gologuzane.
Narodu se ne ide na volju, već mu se afirmišu društvene vrijednosti s ciljem čuvanja društvenih vrijednosti, a ne udovoljavanja animalnim i politikantskim interesima.
Ako ovdašnji politički akteri ne pokažu svoju društvenu odgovornost, već prihvate činjenicu da će im i takav Javni servis dobro doći u predizbornoj kampanji, bit će to poruka građanima da je sva predizborna priča obično ublehanje i prodaja šarenih laža.
Realno, i pod hitno tu sramotu od “Javne kuće” treba čim prije generalno transformirati ili proslijediti na tržište. Solidarisanje sa glupošću koja se u kontinuitetu emitira ispod tog krova dokaz je političke neodgovornosti političkih aktera.
Za isnos novca koji se troši za tu medijsku skalameriju na državnom Javnom servisu može se dobiti minutaže, kolko nam ista proizvodi u kontinuitetu.
Tarlahanje po drugim gradovima i urednički ugovori za autorske radove, a da ispod krova iste nemamo niti jedne cjelovite, profesinonalno urađene društvene teme, političkog ili privrednog subjekta je sramota onih koji takve održavaju u životu.
Klijentelistička i podanička politika visočkog Javnog servisa je odraz i realna slika političkih aktera – parlamentarnih stranaka koje sjede u Općinskom vijeću Visoko.
M.H.
magazinplus.eu
