NARUŠENI PORODIČNI ODNOSI U TRI ČINA: Kako je Vučić izigrao Putina i okrenuo leđa Dodiku
Rusija bi mogla biti izbačena iz Saveta bezbjednosti UN, a to bi, strahuje mali brat, moglo otvoriti put izmjeni famoznog pravila igre koju su do sada zajednički igrali. U prijevodu, moglo bi doći do promjene Rezolucije 1244 iza koje je Rusija, zajedno sa Kinom do sad čvrsto stajala, a samim tim i dodatna priznanja Kosova
Autor: Dejan KOŽUL (Beograd) – inforadar.ba
Kada je Vladimir Putin u svom govoru, tokom kog je priopćio da Rusija priznaje nezavisnost otcjepljenih regiona Donjeck i Luganjsk, napravio gaf i usporedio ih sa Kosovom, bilo je jasno da nije previše mislio na svog malog brata, odnosno sestru. Jer da jeste bio bi svjestan da će ga, odnosno je dovesti u neugodnu poziciju da mora da bira nešto što birati do sad nije htio, odnosno htjela ali ni smio, odnosno smjela.
Ugodna je bila da pozicija na kojoj se mali brat, odnosno sestra nalazio, odnosno nalazila. Za unutrašnje prilike slatka je bila ta slika koju je mali brat, odnosno sestra, prikazivala javnosti. Stariji brat, odnosno sestra bio je, odnosno bila je pokroviteljski prikazan, odnosno prikazana, sa onom pištaljkom u ustima, onom iz crtanog filma kad buldog kaže mišu Jerryu da – ako ga neko dirne – samo zazviždi i buldog, odnosno veliki brat, odnosno sestra će odmah doletiti i riješiti stvar.
SLOBODAN PAD IZMEĐU DVIJE STOLICE
A kad padne noć i slika starijeg brata, odnosno sestre se odloži u ladicu, kad javnost zaspe, onda mlađi brat, odnosno sestra otvori vrata za sve ostale, koji sa starijim bratom, odnosno sestrom nisu u najboljim odnosima, ali to i nije najbitnija stvar kad to društvo donosi poklone.
Ugodna je bila pozicija, ali na duže staze neodrživa i nikad nije trenutak za odabir, ali i on nekad dođe. A sad je baš došao u nevrijeme, pred izbore.
U prijevodu, ako Srbija kao mlađi brat, odnosno sestra ne prizna teritorijalni integritet Ukrajine, onda ne priznaje i svoj, odavno već osporeni, ako pričamo o Srbiji u AVNOJ-evskim granicama, dakle sa Kosovom kao sastavnim dijelom. Ako prizna rizikuje da stariji brat, odnosno sestra digne nos i povuče svoju podršku za Kosovo.
Pa se išlo na odabir manje štete u nadi da se neće morati više oglašavati po tom pitanju, niti da će morati da revidira svoj stav. Stvari na terenu se dešavaju brzo pa se brzo i politika prilagođava i naš mlađi brat, odnosno sestra je doveden, odnosno dovedena pred svršen čin, a svršen čin je bilo glasanje u Savjetu bezbjednosti UN-a gdje je trebalo osuditi starijeg brata, odnosno sestru za nasilje koje čini nad komšijom, odnosno komšinicom.
I mlađi brat, odnosno sestra je to učinio, odnosno učinila. Nevoljno, ali jeste. Uz sitnu ogradu – neće se pridružiti ostalom društvu u bojkotu starijeg brata, odnosno sestre.
U prijevodu, Srbija se ne predružuje ostalim evropskom zemljama, uključujući čak i, spletom okolnosti, Bosnu i Hercegovinu, u sankcijama koje se uvode Rusiji. Ali strah od reakcije velikog brata, odnosno sestre ostaje, ali nije samo to – gotovo jednoglasnom odlukom u osudi, strahuje mali brat, odnosno sestra, da bi velikog brata, odnosno sestru mogli izbaciti iz svih igara u kojima su do sada zajednički uživali. Zajednički znači, sa onim velikim društvom.
U prijevodu, Rusija bi mogla biti izbačena iz Saveta bezbjednosti UN, a to bi, strahuje mali brat, odnosno sestra moglo otvoriti put izmjeni famoznog pravila igre koju su do sada zajednički igrali. U prijevodu, moglo bi doći do promjene Rezolucije 1244 iza koje je Rusija, zajedno sa Kinom do sad čvrsto stajala, a samim tim i dodatna priznanja Kosova.
To čak i očekuje.
A kad se u svemu uozbiljimo, jer glave nam svima vise o koncu, onda damo glas i onima koji ozbiljno sagledavaju ovu problematiku, poput Boška Jakšića, dugogodišnjeg spoljnopolitičkog komentatora Politike koji je ipak iznenađen glasanjem Srbije u UN koja je, uz Bjelorusiju, bila jedina država sa tla Evrope koja nije osudila Rusiju.
„Vučić je priznao pritisak za Zapada, pa se Srbija pridružila osudi invazije i tako je popravila svoju međunarodnu poziciju. Izašla je iz izolacije, koja je pretila na razne načine.“
A kao što rekosmo, ta odluka je morala da se donese baš u nevrijeme i tako se ugrozi podrška biračkog tijela, koje je proruski orjentisano, a to nije mali broj. Neuvođenje sankcija se svakako može gledati iz tog ugla, ali Jakšić ističe i jedan daleko opravdaniji:
„Odluka da se ne zavode sankcije ima jak rezon, a to je visko stepen zavisnosti od ruskog gasa i zavrtanje bi imalo katastrofalne posledice. Nepridruživanje sankcijama može da se brani kao racionalna odluka koja je u trenutnom inetresu Srbije“, kaže on.
A ŠTA SA ZAPADNIM BALKANOM
Vjeruje da će EU preći preko te odluke, barem još neko vrijeme, a u zavisnosti od tenzija i sukoba u Ukrajini, zavisiće i dalji pritisci.
Zapadni Balkan, sa akcentom na Srbiju i Bosnu i Hercegovinu, kao da je ostao zatečen dešavanjima na istoku Evrope. Kao da nam je neko oduzeo ekskluzivitet na rat i prijetnje. Ipak, ne smijemo nas potcjeniti. Konflikt sa teritorije Ukrajine lako i bez ikakvih problema bi mogao da se prelije i van Ukrajine, ali kako naš iskusni sagovornik kaže:
„U ovom trenutku previše su preokupirani direktnim konfliktom u Ukrajini da bi se bavili Zapadnim Balkanom. Ako dođe do normalizacije tenzije, onda će se aktivirati mini frontovi, a Zapadni Balkan je jedan od njih. Tada će Rusija pokušavati da destabilizuje region, da spreči približavanje Zapadu, a Zapad će pokušavati da blokira to, ali u ovom trenutku niko nema vremena za Zapadni Balkan“, ističe Jakšić.
Stoga je vjerovatno da se isti taj Zapad neće previše buniti, niti će previše pritiskati vlasti u Srbiji, odnosno Aleksandra Vučića da dodatno radikalizuje svoj stav i da se i Srbija priključi nizu zemalja koje su uvele sankcije Rusiji. Aleksandar Vučić se pokazao kao odan partner i kao neko ko je svjestan da su zemlje iz EU ipak najznačajniji partneri Srbiji.
Znala je to bivša kancelarka, Angela Merkel, primjećuje to i Jakšić, ističući da je njoj, ali i ostalim liderima EU zemalja tzv. stabilokratija bila značajnija od demokratije. A stabilokratija je, napominje, iznjedrila dvojicu autokratskih lidera, Aleksandra Vučića i Milorada Dodika.
I dok sa jednim još može da igra igre, ovaj drugi, koji je sad u ulozi mlađeg brata, odnosno sestre, gubi kontrolu. Poslaće iz Brisela ponovo onog mlađeg brata, odnosno sestru, koji je sad u ulozi starijeg, odnosno starije, da smiruje svog mlađeg brata, odnosno sestru. I ovaj, odnosno ova će to učiniti kao i do sada.
Dok se jednom neko od njih ne zaigra ili ne izgubi u igri mlađeg, odnosno mlađe i starijeg, odnosno starijeg brata, odnosno sestre. Baš kao što se i vi možete izgubiti u praćenju ko je kome šta i ko kome dođe šta. Ako se ne vratite gdje ste zapeli, uzalud vam pretrčavanje po tekstu, skrivanje iza slogova, zapećete za prvi naredni zarez ili upasti u prvu narednu tačku.
Ali čak i ako se vratite i polako sve sa pažnjom ispratite, niko vam, odnosno nam ne garantuje bezbjednost. Čak ni društvo iz Brisela, ili Vašingtona, a još manje veliki brat, odnosno sestra. Ali kao da su ikad bili sposobni za to? Olakšica zbog iskustva rata ili ne? Vi birate barem iz kog ugla ćete sve posmatrati.
