Danas 16. maja 2021. 19. se navršava 29 godina od zločina koji je zadesio mještane Zaklopače. U selu je ubijeno 59 bošnjačkih civila, od kojih je 12 djece.
Rijetki su stanovnici Zaklopače koji su preživjeli 16. maj 1992. U krvavom pohodu na Zaklopaču prekinuto je i 12 djetinjstava. Ubijena djeca su: Admir (Fadil) Hodžić (7), Naida (Fadil) Hodžić (4), Admira (Rifet) Hodžić (8), Anesa (Ramiz) Hodžić (8), Asim (Ramiz) Hodžić (6), Mersudin (Huso) Hodžić (15), Sadmir (Behadil) Hodžić (11), Sedin (Behadil) Hodžić (16), Salih (Hasan) Hodžić (9), Edin (Osman) Salihović (13), Edina (Osman) Salihović (9), Nedžad (Salko) Salihović (13).
Najveći broj posmrtnih ostataka, otkriven je u masovnoj grobnici 2004. godine, a do danas su otkriveni i ekshumirani posmrtni ostaci 54 osobe, dok se za ostalim žrtvama još uvijek traga.
Na Sudu BiH u toku je proces po optužnici potvrđenoj 1. novembra 2016. protiv: Radomira Pantića, rođenog 6. januara 1964. godine u Vlasenici, Branka Jolovića, rođenog 4. septembra 1957. godine u Milićima, Milomira Miloševića, rođenog 22. jula 1961. godine u Vlasenici, Nenada Vukotića, rođenog 2. maja 1960. godine u Milićima, Nikole Lošića zvanog Niđo, rođenog 28. januara 1965. godine u Milićima.
Adel Šabanović, bio je drugi razred osnovne škole kada su srpske paravojne formacije upale u selo Zaklopače i počele proganjati, zarobljavati i ubijati Bošnjake.
Istakao je kako je dugo vremena tražena grobnica ubijenih u Zaklopači, ali da je nisu mogli pronaći jer su kosti raznošene i premještani ostaci.
“Upali su zamaskirani, sa maskama da se ne mogu prepoznati. Prije nego je započela pucnjava, selom je prošao Milenko Đurić zvani Gorčin koji nam je rekao da se ne bojimo, da nismo ni krivi ni dužni. Nana i ja smo se sklonili u jednu štalu, dok se nije čuo zadnji pucanj, odnosno tu smo ostali do mraka”, kaže Šabanović.
Nakon toga su se, sa ono malo ljudi što je ostalo, kako je istiakao, u toku noći zaputili u Krivače gdje su bili tri dana, nakon čega su se vratili u Zaklopače, gdje su se nastavili kriti, te su po noći sijali, a nakon toga i kupili plodove.
“I danas mi je teško tamo otići. Agonija nije stala, niti borba”, rekao nam je.
Patria
