Godišnjica zatvaranja koncentracionog logora: U Manjači je ubijeno više od 500 Bošnjaka

Midhat Hajdarević 2013-11-17

Više stotina bivših logoraša, Bošnjaka i Hrvata, te članovi njihovih porodica s područja zapadnog dijela Bosne i Hercegovine okupilo se jučer na Manjači kako bi obilježili 21. godišnjicu raspuštanja koncentracionog logora kojeg su početkom rata u BiH, u maju 1992. godine, osnovale snage bosanskih Srba, prenosi Anadolu Agency (AA).

Predsjednik udruženja logoraša Prijedor 92 Mirsad Duratović u obraćanju okupljenim istakao je da su i Manjača, i Omarska i Keraterm i svi ostali logori na ovom prostoru svjedočanstva jedne bezumne politike koja je svoju mržnju usmjerila prema nedužnom civilnom stanovništvu nesrpske nacionalnosti.

„Umjesto o Manjači danas želim još jednom da podsjetim na masovnu grobnicu u Tomašici i pozovem Sud BIH da odgovorne i za zločine počinjene u Prijedoru i svim logorima procesuira”, poručio je Duratović.

Bivši logoraši pozvali su predstavnike vlasti BIH da prestanu okretati glavu od njih. Samo ovdje, istaknuli su, u BIH bivši logoraš nemaju nikakva prava niti im se priznaje status civilne žrtve rata.

Braća Nežić iz Ključa samo su neki od blizu pet hiljada nesrpskih civila koji su tokom perioda od maja do decembra 1992. godine prošli torture zatočenja na Manjači. I danas stojeći pred hangarom u kojem su bili zatočeni kažu da s užasom i nevjericom razmišljaju koja je bila njihova krivica.

„Manjača je bila jedan od glavnih zatočeničkih lokacija, a u nju su slati zatočenici iz raznih opština AR Krajina i drugih logora i zatočeničkih objekata sa teritorije ARK. Pretresno Vijeće Haškog tribunala uvjerilo se da su osoblju Manjače koje je bilo pod komandom Prvog krajiškog korpusa VRS činili pripadnici vojne policije bosnaskih Srba. Taj logor bio je smješten na vojnom terenu za obuku, a u jednom trenutku tamo je bilo zatočeno približno 3.640 muškaraca, koje su držali u velikim pretrpanim štalama za stoku, sjedeći ili ležeći uglavnom na golom betonu. Unutra se teško disalo od smrada“, navodi se u dijelu presude ICTY Radoslavu Brđaninu, predsjedniku AR Krajina.

Muharem Murselović iz Prijedora prisjećajući se 6. avgusta 1992. godine kada je iz Logora Omarska kod Prijedora doveden na Manjaču ističe da mu niti danas nije jasno kako su živi tamo stigli.

„Ležali smo jedni preko drugih u hermetički zatvorenom autobusu, u vlastitom izmetu i mokraći, više od 12 sati. Nekoliko ljudi u autobusu u kojem sam bio umrlo je tokom transporta. A kada smo ovdje dovedeni torture samo u drium oblicima,glad i žeđ su nastavljeni. I do danas bez odgovora zašto“, istakao je Murselović.

Tokom zatočeništva na Manjači pretpostavlja se da je ubijeno preko 500 civila, o čemu svjedoči i masovna grobnica pronađena neposredno do logora sa 540 posmtrnih ostataka.

Za ratne zločine uključene i one na Manjači Haški tribunal osudio je Milomira Stakića iz Prijedora na 40 godina zatvora, Radoslava Brđanina na 32 godine zatvora, a Nikola Kovačević osuđen je pred Sudom BiH na 12 godina zatvora. Mirka Graovca Županijski sud u Splitu osudio je na 15 godina zatvora. U maju 2006. Godine Okružni sud u Banjaluci Željka Bulatovića, Sinišu Teoodoprovića i Zorana Gajića , čuvare u logoru Manjača zbog nečovječnog postupanja prema zatvorenicima takođe je osudilo na kazne zatvora.