-TopSLIDEBiHPolitika

Godišnjica raspuštanja Heliodroma: Bivši logoraši prvi put na obilježavanju u zgradi logora

Udruženje logoraša Mostar na prostoru nekadašnjeg logora Hrvatskog vijeća obrane “Heliodrom” obilježilo je 29. godišnjicu početka raspuštanja zloglasnih logora u kojim su nevini danima i mjesecima ubijani, mučeni i ponižavani.

Predsjednik Udruženja Emir Hajdarović je napomenuo da je proces zatvaranja bio dugotrajan te da su neki logoraši odlazili kućama dvadeset dana nakon početka raspuštanja. Nažalost, neki nisu dočekali slobodu.

– Pedeset četiri osobe iz ovog logora se vode stradalim ili ubijenim na ovom prostoru ili na linijama fronta. Prema slobodnim procjenama, kroz Heliodrom je prošlo više od 10.000 građana Mostara i Bosne i Hercegovine. S nama su bili i ljudi iz Novog Šehera, Jablanice, Stoca, Čapljine… Ono što smo uvijek govorili kada je u pitanju puštanje – svi to doživljavamo emotivno i to je za sve nas ponovno rađanje i ponovno rađanje slobode. Žica je bila granica slobode. Mogli smo kroz nju mogli gledati, ali preko nje nismo. To je bila najveća kazna. Bez ikakve osude i valjanog zakonskog razloga smo bili zadržani tu. Mnogi su doživjeli nevjerovatna maltretiranja. Ali od batina je teži gubitak ljudskog dostojanstva, jer su s vama radili šta su željeli. Kada do toga dođe, vi postajete predmet, a prestajete biti osoba – izjavio je Hajdarović.

Amer Đulić, danas predsjednik Udruženja logoraša Stolac, u Heliodromu je zatvoren kao maloljetan. U logorima HVO-a ukupno je proveo 233 dana.

– Prema svim konvencijama, kao dijete nisam trebao biti zatvoren. Prije dolaska ovdje, bio sam u tri logora – Koštana bolnica, Dretelj i Gabela. Kao dijete uvijek imaš jedan san – da se igraš i da ne dođe noć i da uživaš u danu. Maštaš i o punoljetstvu. Moje punoljetstvo je bilo u ovoj zgradi 27. decembra 1993. godine. Bio sam 233 dana u logorima HVO-a. Ovaj logor kao i drugi ima posebnu priču. Bio je kritičan, jer se svakodnevno ginulo i odvodilo, a da se ljudi nisu vraćali. Često je bilo situacija da odavde odu tri kamiona, a vrati se jedan. Dio logoraša je ginuo, dio je ranjavan, a neki su bježali. Strah nam se ulijevao – rekao je.

Heliodrom je bio zloglasni logor u kojem su nevini ubijani i iz kojeg se redovno odlazilo na prinudni rad na linijama fronta u Mostaru.

– Ovo je jedan od najvećih logora u Hercegovini, kroz koji je prošlo desetak hiljada ljudi. Najbitnije u svoj priči je da su nam vlasti dosad osporavale obilježavanja, ali sada smo prvi put uspjeli. Drago nam je. Imamo cilj da napravimo priču – spomen ploču koja će podsjećati šta je bilo u tom periodu. Bitno je naglasiti da se ovdje pravi muzej Hrvatskog vijeća obrane. To je po nas teško i pogubno. I to je kao da se muzej Vermahta pravi u Aušvicu. Te stvari nisu spojive. Ovdje bi se trebalo praviti spomen obilježja za 54 ubijena logoraša – navodi Đulić.

Iz Heliodroma je izašao 22. marta 1994. godine. U životnoj dobi u kojoj je zatvoren, posebno teško je bilo biti logoraš.

– Kao dijete sam osjetio kako je živjeti bez roditelja, kako je živjeti kada te neko premlaćuje, a nemaš pomoći, kako je gledati kada umiru ljudi, kako je gledati kada se rastaješ od oca. To su stvari koje su utjecale na naše živote i zdravlje. Danas naš dolazak ovdje i posjeta bude emocije koje su potisnute u nama i koje se lako bude. U zgradi iza nas su bile spavaone. Na drugom spratu bile su žene. Bilo nas je nekoliko maloljetnih. Nikad ne mogu zaboraviti Alena Jazvina – sobnog starješinu, koji mi je par puta spasio život. Bio sam krupan i često su me izvodili na radove. Radovi su bili na linijama u Šantićevoj, na Bulevaru i u Vojnu… Da sam otišao da li bi se i kako bi se vratio – to je druga priča. On bi izašao ispred bojovnika HVO-a koji su ga birali i nije dozvoljavao da spavaonu napustim kao dijete. Rekao bi: ‘Ako neko treba da ide – ići ću ja’, ali djecu nećete dirati. To su ljudi koji su te zadužili za svog života. O tome pišem. Udruženje logoraša Stolac izdalo je tri knjige posvećene logorima. Uskoro ćemo raditi i knjigu o Heliodromu, jer sve što nije zapisano i dokumentovano nije se ni dogodilo – rekao je na kraju Đulić.

Ove godine logoraši su prvi put imali priliku doći do zgrade u kojoj se nalazio logor, jer su ranijih godinama sprečavani te su godišnjice obilježavali kod kapije Heliodroma.

(Preporod.info)

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close