PolitikaSvijet

Godina UN-ovog Sporazuma o migrantima: mješoviti rezultati

17. decembra 1918. je Generalna skupština UN-a usvojila Globalni sporazum o migraciji. Da li se zaštita izbjeglica od tada širom svijeta zaista poboljšala?

Put do tobožnjeg raja traje gotovo tačno 120 sati, dakle pet punih dana. Od Cacuta, kolumbijskog pograničnog mjesta do Venezuele, do glavnog grada Bogote. Svaki dan stotine Venecuelanaca prolazi ovaj put, direktno pored seoske ceste sa teškim ruksacima na leđima i sa djecom u naručju, često bez jakne i samo sa papučama na nogama. Na ovom putu svaki dan umiru ljudi, prije svega djeca, zbog iscrpljenosti, zbog hladnoće ili zato što njihova pluća ne mogu podnijeti planinski zrak.

Otkako je venecuelanski predsjednik Nicolas Maduro početkom 2019. godine dobio bitku protiv samoproglašenog privremenog predsjednika Juana Guaida, u Njemačkoj se o sudbini ovih izbjeglica može saznati malo ili skoro ništa više. Pri tome izbjeglički talas nije smanjen, naprotiv. U međuvremenu je oko 4,8 miliona Venecuelanaca napustilo zemlju zbog državne krize. 3,9 miliona njih je pobjeglo u zemlje regiona, prije svega u susjednu Kolumbiju.

“Zbog toga što su zemlje poput Ekvadora, Perua ili Čilea pooštrile pravila za ulazak u zemlju postoji opasnost da Kolumbija prije ili kasnije postane preopterećena izbjeglicama iz Venecuele. Južnoamerički region mora raspodijeliti odgovornost na više zemalja, a ne da samo zemlja u koju izbjeglice dolaze prvi put nosi cijeli teret na svojim leđima.”

Uspješan izbjeglički projekt u Brazilu

To bi se zapravo trebalo dogoditi u tzv. Quito procesu. U Kolumbiji su se u novembru ponovo sreli predstavnici zemalja regiona kako bi skupa podstakli integraciju venecuelanskih izbjeglica u obrazovni i zdravstveni sistem kao i na tržište rada. Primjer iz Brazila pokazuje kako konkretno može izgledati pomoć izbjeglicama, kaže Sarrado: “Izbjeglice, koje dolaze u pograničnu provinciju Roraima, koja je strukturalno slaba, besplatno avionima lete u gradove, u kojima vlada nedostatak stručne radne snage.”  

Izbjeglice iz Venecuele

Izbjeglice iz Venecuele

Riječ je o programu, koji je Agencija za zaštitu izbjeglica razvila skupa sa drugim organizacijama za zaštitu ljudskih prava i brazilskim vlastima. “Ako je dakle potreban mehaničar u Sao Paulu, onda se jedan Venecuelanac na pograničnom području može odmah tamo natjecati i on, pored leta avionom, dobija i besplatnu nastavu portugalskog i novac za stanovanje u prvim mjesecima”, objašnjava Olga Sarrado. 

Humanitarne organizacije bolje umrežene

Ovaj tzv. “Best-Practice” primjer će biti predstavljen na Globalnom izbjegličkom forumu u Ženevi, prvom svjetskom forumu posvećenom izbjeglicama, nakon što je donesen Globalni sporazum o migrantima prije godinu. Drugi primjer, koji bi mogao biti škola u cijelom svijetu, je bolja međusobna koordinacija humanitarnih organizacija. “Organizacije za zaštitu izbjeglica zajedno sa Međunarodnom organizacijom za migracije ili sa Save the Children spada među 137 organizacija iz Latinske Amerike, koje svoje aktivnosti skupa koordiniraju u 17 zemalja regiona i koje primjerice izrađuju i financijski plan o tome koliko novaca za koje projekte će biti potrebno u narednoj godini”, kaže glasnogovornica UNHCR-a o situaciji u Venecueli.
  

Pri tome je od životne važnosti da međunarodna zajednica održi svoja financijska obećanja, upozorava Olga Sarrado: “Mi smo 2019. godine dobili samo 50 posto obećanih financijskih sredstava i morali smo zbog toga otkazati brojne projekte. To je također dovelo do povećanog broja ilegalnih prelazaka granice.”

Olga Sarrado

Olga Sarrado

Pozitivni primjeri Uganda, Sirija i dalje neriješen problem

Dominik Bartsch spada u one koji će se na Globalnom forumu o migrantima založiti za to da zemlje donatori održe svoja obećanja. Ovaj predstavnik UNCHR-a u Njemačkoj doduše ističe i to da samo rijetke zemlje podržavaju UNHCR sa više od 20 miliona američkih dolara godišnje – prije godinu dana bilo je ih 15 – ali unatoč tome on vidi napredak godinu dana nakon usvajanja Globalnog sporazuma o migrantima: “Mi smo u brojnim zemljama postigli veliki napredak kada je riječ o zaštiti izbjeglica.”

Bartsch navodi primjer Ugande koja je nakon izbijanja građanskog rata u Južnom Sudanu obezbijedila zaštitu za više od milion izbjeglica. No on istodobno upozorava na to da je potrebna pomoć susjednih zemalja koje graniče sa Sirijom – iz koje dolazi najveći broj izbjeglica: “Međunarodna zajednica mora pomoći ljudima, koji u regionu nisu pronašli zaštitu, ponuditi im održivu perspektivu.

Perspektiva nije samo ono što je najneophodnije za preživljavanje, životne namirnice, voda ili zdravstveni sistem, smatra Bartsch: “To znači također da djeca mogu ići u škole. A ljudi koji već osam godina žive u kampovima trebaju imati pristup tržištu rada i treba da sebi mogu izgraditi dostojanstvenu egzistenciju.” 

Dominik Bartsch

Dominik Bartsch

Angažman cijelog društva kao rješenje

Četiri od pet izbjeglica širom svijeta žive u nekoliko zemalja globalnog juga, poput Libanona, često u katastrofalnim uvjetima. Dominik Bartsch zahtijeva dodatnu i održivu podršku ovih zemalja. Istodobno on predlaže da države koje se ne angažiraju ni kao financijski donatori niti kao zemlje koje primaju izbjeglice uzmu drugu vrstu učešća: “To bi primjerice moglo biti omogućavanje izbjeglicama da studiraju. Dakle izdavanje privremene vize kako bi one mogle studirati u njihovoj zemlji.”

Njemačka koja je od 2015. primila više od milion izbjeglica bi s druge strane trebala služiti kao primjer za projekte poput “Best-Practice”. “U Ženevi će biti riječi i o tome da se iskustva koje je primjerice prikupila Njemačka podijele sa drugim zemljama i da se istraži koliko su ona primjenjiva u nekom drugom kontekstu”, objašnjava predstavnik UNHCR-a u Njemačkoj i zahtijeva angažman cijelog društva. Same izbjeglice, predstavnici vlasti, volonterska udruženja, religijske zajednice, ali i preduzeća moraju se udružiti s tim ciljem, kaže on. 

“Brojne firme u Njemačkoj poput VW-a su pokrenule posebne programe obrazovanja i prakse, kako bi tako pomogle izbjeglicama da nađu svoj put na tržištu rada”, objašnjava Dominik Bartsch i nada se da će Globalni forum o izbjeglicama u Ženevi poslati jači implus za budućnost: “Skup bi trebao odjeknuti i ne bi trebao biti samo jedan sastanak svake četiri godine, već zaista započeti novi proces i postići solidarnost.”

DW.DE

Autor Oliver Pieper

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close