Globalx.ba: Esad Bajtal

Urednik: Edina L.M.

Za GlobalX pripremila: Đana Glibanović

 

O trenutnim „stanjima“ u našoj državi i regionu razgovarali smo sa dr.sc. Esadom Bajtalom.

 

GlobalX: Kakvu je Srbija poruku poslala svijetu traženjem veta na Rezouciju o Srebrenici?

 

Esad Bajtal: Nije to nikakva poruka, nego naprosto samoprojekcija jednog politikantstva koje, na fonu beskrajnih krvavih učinaka iz sebe, nije u stanju da se suoči ni samo sa sobom ni sa svijetom morala, reda i dobrih ljudskih običaja. Da hoće i da zna čitati povijest, post-ratna, postfašistička njemačka, oficijelnoj Srbiji pruža iskustveno poučan primjer kako se ponašati u situaciji koja ih povijesno, zajednički lošom, ljudski besmislenom praksom – veže. Toliko lošom da ni rat ne može da je opravda.

 

Poput Njemačke, Srbija je ta koja je počela sav tak krvavi pir, pa kao začetnik svega (i tu bi se morala ugledati na Njemačku), nema pravo da poteže pitanje vlastitih žrtava. Da nije bilo rata, tačnije srpske agresije na BiH, ne bi bilo nikakvih i ničijih žrtava. Rat je proizveo žrtve. Sve žrtve. I onaj ko ga je počeo odgovoran je za sve njih: i za tuđe i za svoje. I za one koje je sam počinio, i za one koje su mu uzvratno nanesene. To, naravno, ne znači, da počinoci zločina sa drugih strana mogu, na bilo koji način, biti abolirani. Svako, dakle bez izuzetka, mora odgovarati za prekoračenje mjere nužne odbrane, koje se zove – zločin.

 

GlobalX: Kuda ide Srbija poslije 11. jula?

 

Esad Bajtal: Teško je to reći. Pred nama je da vidimo. Ako nastave dosadašnjom logikom zamjene teza koja žrtvu optužuje a zločince slavi, onda ne ide nikuda. Ostaje tamo gdje jeste: ukopana u rovove vlastitih zabluda i svjesno politikantskog licemjerja. Ako istinski izabere evropski put biće to dobro ne samo za njih, nego i za cijeli region. Samo, taj izbor podrazumijeva napor unutrašnjeg samopročišćenja, proces kolektivne katarze i samokritičkog sagledavanja krvavih zala kojima su obesmislili i naše i svoje živote. Živote 25 milona građana ex-Jugoslavije.

 

GlobalX: Srbija je kandidat za ulazak u EU, kakva će reakcija Brisela biti na ovakav postupak Srbije?

 

Esad Bajtal: Brisel je vlasnik i mrkve i štapa. Šta će izabrati da primijeni kao sredstvo discipliniranja velikodržavne srpske raspojasanosti koja ne jenjava, ostaje da vidimo. Brojne smjene vlasti u Srbiji ne donose ništa novo, budući da stare agresivno-ekspanzionističke, Miloševićeve strukture, od bezbjednosnih službi pa nadalje, i danas vladaju tom zemljom. A, zahvaljujući daytonskom neprincipijelnom konceptu, imaju snažnog uticaja i na ukupna bh. zbivanja, jer kontrolišu, usmjeravaju i, uz pomoć Crkve, sistematski potpomažu manje-entitetsko, javno i neskriveno, antidržavno ponašanje potpuno okrenuto ka destabilizaciji i disfunkciponalizaciji Bosne i Hercegovine.

 

Brisel i EU, za sada im, licemjerno-prećutno, odobravaju sve to. Zašto i dokle, ne znam? Znam samo da to jednog dana mora biti prekinuto. Da li nekim oblikom presijecanja („batina“), ili nekom vrstom diplomatske desenzitizacije idejnog velikodržavlja („mrkva“), to ćemo tek da vidimo.

 

GlobalX: Da li Vučić može sada biti Europejac ako se zna gdje je izgradio politički profil?

 

Esad Bajtal: Ljudi poput njega mogu sve. Bar na površini stvari, do koje je politici u njenom izvornom i pragmatski motivisanom nemoralu, stalo. Ljubav u politici je nepoznata i prividna, čak i onda kad se licemjreno fingira. Zato, ne treba imati nikakvih iluzija. EU će nas „braniti“ samo onoliko koliko bude branila svoje interese ovdje. Na isti način i sa istom svrhom, će pozečevljavati vučiće i njima slične aktere na drugim stranama. Oni to znaju i sav njihov tobožnji, i u konačnici, prolazni prkos istrajavanja, samo je dio  uzajamno namigujućih taktika. Miševi mogu bježati, ali ne i pobjeći mačku koji strpljivo dežura nad ideološkom rupom u kojoj kukavički drežde, licemjerno objašnjavajući svojim etno-podanicima, kako im je bolje u rupi nego napolju.

 

GlobalX: Da li bi Rezolucija o Srebrenici da je prihvaćena mogla pridonijeti pomirenju naroda u BiH?

 

Esad Bajtal: Sad smo na ravni iskustvene provjere ideološki obrnute srpske tvrdnje. Tvrđeno je da Rezolucija šteti pomirenju. Dakle, sad kada je Rezolucija blokirana naručenim ruskim vetom, ako je srpska tvrdnja bila iskrena, slijedi pomirenje bez zadrške. Da li je to tako. Šta se u međuvremnu promijenilo na putu pomirenja na koje su se pozivala antirezolucijska retorika. Ovo pitanje je jedini smisleni odgovor poštenim i mislećim ljudima.

 

U međuvremenu, i nakon ruskog blokiranja Rezolucije, dogodio se pomiriteljski napad naNerka Hanefića, povratnika, koga su voždovi podanici u pola bijela dana, izbacili iz auta, okrvavili ga i na stomaku mu urezali „četiri C“.

Sapienti sat.

I šta sad?

Kako to objasniti u kontekstu neusvajanja sporne Rezolucije i tobožnjeg ugržavanja pomirenja njenim usvajanjem?

 

 

GlobalX: Šta je Srebrenica danas?

 

Esad Bajatal: Ne znam šta je, u isprepletenoj konfiguraciji postojećih licemjernih politika Srebrenica danas. Znam šta bi trebala da bude sa stanovišta morala i nepotrebne genocidne pogiblji po kojoj je svjetski poznata.

 

U tom smislu, trebala bi da bude mjesto svjetskog bola. Mjesto civilizacijske sramote. I mjesto istinske opomene dokle seže ludilo etno-nabildanog velikodržavlja i provincijske pameti koja se zanosila besmislenom idejom o „Srbiji do Tokija“.

 

Danas kad nije stigla nidokle, ta ideja još uvijek, živi u javnom mnijenju Srbije. Izgovarajući upravo ono šta vlasti poriču, javnost, kao autentični glas dominatnog političkog duha, nagovještava nastavak ekspanzionističkog mračnjaštva. Čini se to dvostruko. S jedne strane, javnim i nekažnjenim hvalospjevima u čast genocida („Nož, žica, Srebrenica“), a s druge, obećanjem njegovog ponavljanja:

 

„Oj, Pazaru novi Vukovaru,

A Sjenice nova Srebrenice“.

 

Dakle, kritičko pitanje glasi: Kako je moguće javno prijetiti ponavljanjem onoga (genocid) za šta se službeno tvrdi da ga nije ni bilo? O čemu to, negirajući genocid, i šuteći na sve ovo, Nikolić, Dodik i njima slični govore?

 

Zar javni glas nije izravni produkt politike, i oličenje njenog duha? Zamislimo da je neko nosio transparent koji otvoreno prijeti smrću Nikoliću, Dodiku ili nekom trećem. Bio bi smjesta uhapšen. Za transparent o nožu, žici i Srebrenici; za pjevanje o Pazaru i Sjenici, i njhovom krvavom uništenju na način Srebernice, niko nikad nije ni opomenut.

 

GlobalX: Koja je uloga SAD u mapiranju BiH?

 

Esad Bajtal: To je pitanje za odgovorne službe i institucije koje barataju činjenicama i podacima. Ono što logički možemo dokučiti je samo to da, složeni proces mapiranja podrazumijeva visoko sofisticiranu tehnologiju i stručnjake, s jedne, i spremnost na istinu iznošenja nađenog, s druge strane. Amerika ima svoje strateške interese Ovdje, ali i taktiku kojom osigurava njihovu realizuje. Teško je s moje ljudske pozicije dokučiti unutarnju, dobro čuvanu spregu američke taktike i strategije, koja je ne samo nevidljiva, nego namjenski, pragmatski i ideološko-kozmetički savršeno kamiflirana.

 

GlobalX: Imaju li žrtve prostora da uopće budu odbolovane, kao i njihove porodice ?

 

Esad Bajtal: Žrtva, nažalost, nikad nije imala svoj ljudski prostor. Prostor prava na istinsku kompenzaciju. Ma šta to značilo. Ljudska istorija je istorija Velikih Laži. U toj i takvoj istoriji žrtve su dvostruko osuđene. Jednom nasmrt, a drugi put na lažnu krivicu koja im se pripisuje. Borba za istinu srebreničkih žrtava trajaće dugo, ali ne smije i neće biti zaustavljena. Vrijeme će potkopati i zakopati sve današnje, ideološki fabrikovane laži oko negiranja genocida i oko tobožnjeg oslobađanja Srebrenice kao srpskog grada. Samo raskrinkavanje i priznavanje tih laži daće žrtvi njen prostor, odnosno, zasluženo i neotuđivo mjesto na mapi Pravde koje joj istinski pripada.

 

GlobalX: Šta kad se završe pokopavanja u Potočarima, šta će onda biti Srebrenica?

 

Esad Bajtal: Mogu samo ponoviti ono što sam već rekao: trebala bi da bude mjesto svjetskog bola. Weltschmertz. Mjesto civilizacijski nedopustive drame, tragedije i sramote onih koji su je okrvavili. I mjesto istinske opomene svima nama. Opomene do čega sve može da dovede ludilo etno-nabildanog velikodržavlja i provincijske pameti koja se zanosila ekspanzionistički besmislenom idejom –  „Srbija do Tokija“.

 

GlobalX : Da li bi ste ikada bili zainteresovani da se samostalno kandidujete za predsjednika Bosne i Hercegovine?

 

Esad Bajtal: Mene to nikad nije zanimalo da budem vlast. Jedino što me zanima jest to da se zajedno s građanima (i to sam objasnio u Mostaru na javnoj sceni), borim za bolju vlast od ove koju imamo. I bolju državu od ove koju imamo. Ova zemlja, i najveći dio njenih poniženih i prevarenih građana, to zaslužuju. Dakle, ne želim biti ni vlast, niti uz vlast. Hoću samo bolju, ljudskiju i pošteniju vlast od ove. Ukratko, nisam nikada imao ni vlastodržačkih, niti bilo kakvih drugih karijerističkih ambicija.

 

Pretpostavljam da to pitate sa stanovišta činjenice da postoji fb stranica „Esad Bajtal za predsjednika“, ili tako nekako. Svojevremeno mi je ukazano na postojanje nekoliko sličnih stranica nastalih u BiH i izvan BiH. Pomenutu „predsjedničku“ stranicu je, koliko znam, otvorila Bosanka iz Banjaluke odakle je protjerana i sada živi  na kraj svijeta – u  Švedskoj.