Svijet se u XXI stoljeću mijenja takvom brzinom da je mnogima koji su do jučer bili njegovi neprikosnoveni vladari to naprosto nemoguće pratiti. Naravno, govorimo o Sjedinjenim Američkim Državama i NATO paktu u vojnom smislu i sustavu međunarodne monetarne politike iz Bretton Woodsa koji je donedavno besprijekorno funkcionirao. Međutim, čini se da američki “Deep State” to polako počinje shvaćati, obzirom da su promjene toliko očigledne da ih ne moguće ne vidjeti.
Vjerojatno se iz tog razloga “Deep State” u posljednje vrijeme ponaša vrlo “čudno”. Bez obzira gdje dojučerašnji vladari svijeta pogledali, jedina im je zadaća da pokušaju očuvati svoje privilegirane pozicije, bilo da govorimo o ekonomiji, geopolitici ili vojsci. Na svim frontama gube kontrolu i ovo je veliki povijesni trenutak. S druge strane, nekada neupitna globalna, bolje rečeno globalistička, zbog svega toga je doslovno u panici.
Ekonomija i nafta
Kao što se i očekivalo, Šangajska međunarodna energetska burza (INE) je pokrenula sklapanje ugovora za isporuke nafte u juanima. Na burzi trguju već 23 velika vanjska posrednika. U samo tjedan dana je bilo ukupno 27 8234 transakcija, vrijednih 115,92 milijardi juana. Kina je trenutno glavni potrošač energije i od sada želi diktirati tokove valute koja će se koristiti za kupnju nafte. Naravno, ovo je jedan od najvećih udaraca za ratnu i naftnu industriju temeljenu na petrodolaru.
Međutim, ovo nije samo promjena između dva ključna čimbenika istog svjetskog poretka. To bi bilo apsolutno pogrešno tvrditi. Danas u Kini postoji 33 naprednih nuklearnih elektrana i srednjoročni cilj Pekinga je izvoz elektrana po modelu “ključ u ruke”, diljem svijeta i po cijeni koju samo Kina može ponuditi. Donald Trump je pokušao prisiliti Kinu da kupuje skuplje američke energente, a onda se iznenada odlučio Kini nametnuti carine.
No, Sjedinjene Države su ovim mjerama prerezale granu na kojoj sjede, budući da su kineski proizvodi, uključujući čelik, još uvijek puno jeftiniji od bilo koje druge zemlje u svijetu. Zašto? Kina ne igra gospodarsku utakmicu Zapada, na temelju nedostatka. Ona želi pokazati da na drugoj strani postoji bolji način planskog upravljanja za dobrobit svih. Kinezi su mudro shvatili kako je jedini način da se zaštiti osnažiti druge nacije, pomoći im s ogromnim razvojem i masovnim ulaganjima u slobodne energetske sustave i mirno korištenje nuklearne energije.
Svrgavanje “režima” je zaustavljeno
Britanska imperija nije bila zadovoljna porazom svojih terorističkih skupina u Siriji, posebno u Istočnoj Gouti. U prvom valu je oko 6000 terorista koje je regrutirala CIA položilo oružje i dobilo siguran prolaz do Idliba.
Jedan od sirijskih novinara se odlučio suočiti s jednim od njih i pitao ga za smisao njihovog besmislenog djelovanja. Teroristima je ponuđeno pomirenje sa sirijskom vladom i amnestija, ali su oni to odbili i izabrali odlazak u Idlib, gdje će se pridružiti ostalim skupinama koje vode CIA i obavještajne službe zapadnih i zemalja Perzijskog zaljeva. No, među drugima je od financiranja terorističkih skupina u Siriji odustao Katar, dok je i Turska napravila selekciju i odustala od podrške vehabijskim skupinama odanim Saudijskoj Arabiji.
Trump s druge strane vrlo jasno sugerira da će SAD uskoro odustati od Sirije. Ako to zaista učini, tu odluku treba pozdraviti, ali time neće popraviti štetu učinjenu Siriji. Osim toga, prije nekoliko tjedana je potpisao najveći proračun za Pentagona u povijesti. Čak i najnoviji britanski pokušaj protiv Trumpa pomoću Cambridge Analytica nije uspio i na kraju je “Deep State” u studio televizije CBS dovukao ocvalu porno “divu” Stormy Daniels, koja je u emisiji “60 Minutes” pričala kako je s američkim predsjednikom imala “aferu” 2006. i kako je njezinom odvjetniku navodno plaćeno 130 000 dolara da o šuti o svemu. Sve navedeno sugerira da globalistička elita više nema učinkovite alate da zaustavi svijet koji se mijenja, jer je pozvati umirovljenu porno “glumicu” kako bi pred svekolikim javnim mnijenjem priznala da je prije 12 godina “imala aferu” s Trumpom. Zaista očajnički.
Propalo carstvo
Velika Britanija se pokazala kao nezrela da uopće sudjeluje u međunarodnim poslovima. To se vidi u amaterskom scenariju nekada vrlo opasne službe MI6, koja je pokrenula neuspjelu antirusku kampanju s navodnim trovanjem agenta Sergeja Skripala, za što je Rusiju okrivila za “počinjenje napada kemijskim oružjem na britanskom teritoriju”.
Tome je uslijedilo masovno protjerivanje ruskih diplomata iz SAD-a, Kanade, Australije i dijela europskih zemalja. Rusi su odgovorili razmjernim protjerivanjem zapadnih diplomata. Barem za sada.
Očaj Velike Britanije se nastavlja s neopravdanim napadom na ruski zrakoplov kompanije Aeroflot, koji je neovlašteno i neopravdano pretresen u međunarodnoj zračnoj luci u Londonu.
London i dalje provodi sustavno nasilje nad Julianom Assangeom. Švedska vlada je rekla kako više nema nikakvog slučaja protiv osnivača WikiLeaksa, Juliana Assangea, ali ga London i dalje proganja, a jedini njegov zločin je što čini ono što ozbiljni novinari trebaju činiti i što istražuje i objavljuje dokaze o kriminalu vladajuće elite. Dakle, vlade koje kontrolira “Deep State” žele ograničiti slobodu izražavanja i miješaju se u naše živote, ali to samo po sebi ne može nego stvoriti otpor i zgražanje javnosti.
Multipolarni svijet ide dalje, sa Zapadom ili bez njega
Zemlje koje žele i stvaraju multipolarni svijet iznose svoje prijedloge, ali druga strana odbacuje sve uvjete, iako su od obostrane koristi. Ni, kineski projekt obnove drevnog Puta svile se nastavlja, a afričke zemlje imaju koristi od masovnih infrastrukturnih projekata koje Kina financira sa 70%. Ovaj važan gospodarski uspon prati i prijenos tehnologija koje će imati značajan utjecaj na živote lokalnog stanovništva.
U usporedbi s farsom od rock koncerta za Afriku, kada su prihodi ušli u džepove onih koji su upravljali lažnim humanitarnim organizacijama, kineska ulaganja su stvarna, a samim time i pomoć ovim zemljama. Sve što zapadni kritičari mogu učiniti je promatrati takve događaje i ismijavati Kinu, te usput tvrditi kako Peking samo nastoji iskoristiti prirodne resurse Afrike, baš kao što je Zapad činio proteklih 500 godina.
Ali to nije istina i sudjelovanje Kine u izgradnji osnovne infrastrukture u Africi čini kontinent neovisnim o eksploataciji Zapada i to je ključ svega. Ina to čini bez svrgavanja “režima”, ratova i biokemijskih napada na Afrikance, kao što to čine zapadne zemlje. Sjetite se samo kako je “Deep State” kontrolirao Ujedinjene narode 1994. godine, reagirajući na genocid u Ruandi. Tko je isplanirao i pokrenuo taj događaj ako ne zapadne obavještajne službe u regiji?
Danas je Istok umoran od suočavanja s nezrelošću i navodne zapadne izuzetnosti i napreduje u razvoju multipolarnog svijeta, sa ili bez Zapada. Zapad više nikome ne može diktirati uvjete po kojima će čovječanstvo ići ka zajedničkom prosperitetu. Povlaštena zapadna parazitska elita uskoro će biti nevažna, jer će narodi u svijetu steći dovoljno znanja o tome kako dezinficirati i demontirati zidove imaginarnog zatvora u kojem su živjeli.
Nikad nisu postojala teorijski i fizička ograničenja onoga što ljudska bića mogu učiniti. Dogmatska ograničenja koja je utemeljila znanost su ono iz čega zapadna globalistička elita crpi moć. No, znanstvena postignuća u kombinaciji sa savezom između Rusije, Kine i Irana su učinkovito neutralizirali ove dogme i ovo su pravi uzroci panike u carstvu kojeg utjelovljuje “Deep State”, globalistička “elita” svjesna vlastitog izumiranja.
