Radosarajevo.ba / Razgovarao: Faruk Vele
Učite djecu da heroji nisu oni koji idu u rat, već oni koji sve čine da do rata ne dođe! Ovo je lekcija koju, čini mi se, uvijek iznova moramo ponavljati u Bosni i Hercegovini, a takve ljude, poput Diogena iz Sinope, “tražiti svijećom” i, nadasve, isticati.
Jedan od takvih velikana nesumnjivo jeste i fra Ivo Marković, bosanski franjevac, angažirani intelektualac, profesor na Franjevačkoj teologiji, osnivač Pontanime, hora koji upotrebljava duhovnost religija i kultura za “liječenje Bosne i za povezivanje ljudi”. Uprkos velikoj osobnoj drami, ostao je dosljedan čovjekoljublju, pomirenju, istini, pravdi, vjeri da možemo bolje, da tamo “gdje je očaj donosi nadu”.
U intervjuu za Radosarajevo.ba fra Ivo kaže kako trenutno svjedočimo ” predsmrtnim trzajima političkog ološa u BiH koji je istrošio sve resurse laži”.
Fra Marković u intervjuu, također, govori o “epohalnoj važnosti aktualne pandemije”, aktuelnim aferama, o političkim blokadama u našoj zemlji, saradnji Dragana Čovića i Rusije, velikosrpskom nacionalizmu, zabludama Herceg-Bosne koje i dalje žive, ali zašto smatra štetnom politiku SDA po interese države BiH.
Oni razaraju društvo
Radiosarajevo.ba: Kako vidite Bosnu i Hercegovinu, region i svijet nakon izbijanja pandemije koronavirusa?
MARKOVIĆ: Pandemija korona virusa epohalno je prevratnički događaj koji zacrtava novu budućnost brojnih područja života, dakle opravdano se po tome prevratu može usporediti s 68-škom, pa čak i s Drugim svjetskim i našim ratom 1992-1995. Čovječanstvo se bilo opustilo, najveće ljudsko iskušenje je linija manjeg otpora, čovječanstvo je bilo postalo previše neodgovorno, sebično, nepravedno, dekadentno. I onda se događaju katastrofe koje nas opamete. Kriza Covida-19 prije svega će sve čovječanstvo malo opametiti, dozvati samosvijesti i protresti da će ljudi koliko toliko shvatiti da ne možemo živjeti kao do sada, da moramo biti solidarniji, pravedniji, odgovorniji prema svemu životu.
Očekujem da će se rezultati toga zaokreta ubrzo pokazati u pojavama gladi, neimaštine, nezaposlenosti, očekujem da mali broj ekstremno bogatih neće moći zadržati svoje bogatstvo, svako veliko bogatstvo rezultat je nepravednih odnosa, dakle nepravde, ne bi bilo dobro da ga zadrže u svojoj sebičnosti, to bi moglo izazvati društvene eksplozije. Svakako se može očekivati da će se svjetski poredak uvelike reorganizirati, da će čovječanstvo stvoriti institucije na razini svijeta koje će moći odgovoriti izazovima globalizacije. Normalno uvijek postoji prijetnja da će netko drugi zagospodariti globalizacijom umjesto liberalnog kapitalizma, možda Kina, pa da svijet opet bude izložen sebičnom diktatu umjesto balansu interesa.
Kompletan razgovor OVDJE
