Kolumne

Geopolitičke linije rascjepa: Istraživanje otkriva promjenjivost savezništava na Balkanu nakon posjete Xija

Nedavna posjeta predsjednika Xi Jinpinga Srbiji je geopolitički događaj koji se ne može ignorisati. Njegov dolazak u naše istočno susjedstvo posebno u kontekstu godišnjice bombardovanja kineske ambasade u Beogradu 1999. godine od strane NATO-a, snažan je simbol kineske namjere da se afirmiše kao ključni igrač u regionu gdje je evropski i američki uticaj posljednjih godina bio, u najboljem slučaju, nekonzistentan. Ova posjeta odražava širu priču o globalnim promjenama moći, gdje Kina, zajedno s Rusijom, sve više popunjava praznine koje ostavlja politički Zapad. Potpisivanje gotovo 30 sporazuma između Kine i Srbije ne samo da učvršćuje ovaj savez, već i pokazuje kinesku strategiju korištenja ekonomske moći za sticanje geopolitičkih uporišta u regiji.

Sead Turčalo, tacno.net

U Srbiji, Xi-jeva posjeta naglašava produbljivanje odnosa, s 14% ispitanika koji prepoznaju Kinu kao ključnog saveznika. Ovo je u oštrom kontrastu s percepcijom Zapada u Srbiji, gdje je nasljeđe NATO intervencije pogoršalo odnose, s 36% ispitanika koji vide Sjedinjene Države kao prijetnju, prema najnovijem istraživanju Međunarodnog republikanskog instituta. Ovo je značajna brojka u korist Kine kada se uporedi s 46% koji slično gledaju na Rusiju, i u oštrom kontrastu s tek 4% Srba koji imaju veoma pozitivno mišljenje o Sjedinjenim Državama, dok druge zapadne zemlje podržava samo 3% ili manje ispitanika. Nadalje, Mađarska, koju je Xi također posjetio tokom svoje evropske turneje, prepoznata je kao treći najvažniji strateški saveznik od strane 6% ispitanika, što ističe njenu ulogu u vanjskopolitičkim razmatranjima Srbije.

S druge strane, u Kosovu i Albaniji, Zapad, posebno Sjedinjene Države i EU, doživljavaju se kao zaštitnička i progresivna sila. Na Kosovu, čak 95% ispitanika gleda pozitivno na SAD što je u prvom redu posljedica američke podrške nezavisnosti. Albanija dijeli ovaj prozapadni stav, s 92% koji pozitivno gledaju na integraciju u EU i 85% koji podržavaju albanski status zemlje članice NATO-a. Ove brojke ilustriraju jasnu naklonost prema Zapadu u poređenju s istočnom orijentacijom Srbije.

Ova jasna razlika u vanjskopolitičkim orijentacijama unutar regiona ilustrira fragmentiranu geopolitičku sliku gdje se prepliću historijske veze, nacionalni interesi i vanjski uticaji. Uzmimo Sjevernu Makedoniju, gdje unutrašnji sporovi oko nacionalnog identiteta i historije s Bugarskom i Grčkom ometaju njene evropske integracione napore. Ove lokalne složenosti su mikrokosmos šire regionalne slagalice, gdje svaki dio slijedi svoju putanju pod uticajem unutrašnje politike i globalnih sila. Rastući kineski uticaj, stoga, mora biti promatran ne samo kao znak nekonzistentnosti Zapada, već kao dio složenog mozaika savezništava, historijskih nasljeđa i strateških proračuna.

U Sjevernoj Makedoniji 56% ispitanika gleda povoljno na Kinu, percepcija koja je podstaknuta očekivanjima ekonomskih koristi od investicija i infrastrukturnih projekata, poput onih predloženih u okviru kineske inicijative Pojas i put. Ovaj povoljni stav odražava širu regionalnu nadu da će kineski ekonomski angažman potaknuti razvoj. Bosna i Hercegovina, s druge strane, pokazuje oprezniji pristup prema Kini. Svijest o kineskim investicijama je relativno niska na 16%, a percepcija tih investicija je podijeljena; 28% ih vidi prvenstveno kao ekonomski korisne, dok značajniji dio ispitanika u njima vidi sredstvo vanjskog uticaja i kontrole.

Ove različite percepcije širom Zapadnog Balkana naglašavaju ne samo ekonomska razmatranja, već i dublje geopolitičke struje. Kineske investicije se često gledaju kroz prizmu strateškog uticaja, posebno u zemljama poput Bosne i Hercegovine i Kosova, gdje 51% odnosno 45% ispitanika, vidi kineske aktivnosti kao pokušaj ostvarivanja neke vrste kontrole. Dok njihove investicije obećavaju ekonomski rast, one također podižu zabrinutosti od dugoročne zavisnosti i upadanja u dužničku zamku. Na primjer, iskustvo Crne Gore s projektom auto-puta Bar-Boljari, gdje je 65% ispitanika svjesno kineski finansiranog projekta, ističe potencijalne zamke oslanjanja na kineske kredite, izazivajući debate o održivosti takvih finansijskih angažmana.

Za razliku od toga, Evropska unija i Sjedinjene Države moraju prilagoditi svoje strategije na Balkanu. Mješovite percepcije o rastu Kine – koje se kreću od dobrodošlog ekonomskog partnera do potencijalne neokolonijalne sile – naglašavaju potrebu za konzistentnijim i osjetljivijim zapadnim angažmanom. EU, posebno, treba da se pozabavi svojim često tehnokratskim pristupom, koji je zanemario složenu međusobnu igru lokalne politike i globalnih uticaja u regionu.

Dok politički Zapad razmatra svoju ulogu i strategiju na Balkanu, on mora uzeti u obzir da dosadašnji pristup više nije adekvatan za adresiranje različitih potreba i strateških ambicija zemalja regije. Uticaj rastuće kineske moći će nesumnjivo oblikovati buduće regionalne dinamike. Za zemlje zapadnog Balkana, njihove vanjskopolitičke odluke nisu samo pitanje usklađivanja s globalnim silama, već i nastojanje da se balansira između ekonomskih koristi i autonomije djelovanja. Izbori koje prave države regije kada su u pitanju savezništva će definirati ne samo njihove međunarodne odnose, već i njihovu buduću stabilnost i identitet u sve više multipolarnom svijetu.

tacno.net

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close