Studija pod nazivom “Genetička istorija Balkana od rimske granice doe migracija Slavena” objavljena je u decembru 2023.
Svaki narod na Balkanu tvrdi da je najstariji. Originalna verzija. Ali da li je on to zaista? Nedavno objavljena studija otkriva sličnosti balkanskih naroda. Prenosimo tekst objavljen u listu “NZZ am Sonntag”.
“Adam i Eva su bili Srbi. Ili Hrvati. Definitivno Albanci, Bugari ili Bošnjaci. Postoji jedno pitanje oko kojeg se današnji balkanski narodi slažu: Svuda preovladava vjerovanje da je baš taj jedan, vlastiti narod, najstariji narod južne Evrope.” Ovim rečenicama počinje tekst objavljen proteklog vikenda u listu “Neue Zürcher Zeitung (NZZ) am Sonntag“. Piše ga Adelheid Wölfl iz Sarajeva, a prenosimo ga skoro u cjelosti:
“Stav da se zajednički etnički identitet zasniva ne samo na zajedničkoj kulturi, jeziku ili religiji, već i na biološkom porijeklu, takođe je široko rasprostranjen. Ovaj etno- ili ‘genetski nacionalizam’ bio je i jedan od razloga što je u devedesetima došlo do krvavog grašanskog rata u republikama bivše Jugoslavije. Način razmišljanja tada je bio: Bili smo ovdje prvi, vrijedimo više od ostalih, posebni smo i zato možemo dominirati nad njima i protjerati ih. Ili se tvrdilo da su ostali zapravo dolazili iz vlastite etničke grupe, a ona je originalna.
Ovo razmišljanje je i danas uobičajeno:
Srpski novinar, koji je kasnije postao ministar za porodicu i demografiju, Ratko Dmitrović, izjavio je 2018. da su Srbi, Hrvati, Bošnjaci i Crnogorci svi istog porijekla: oni su svi Srbi. ‘Nije teško, priznati istinu. Ne boli’, tvitovao je on tada. Prema njegovim riječima, druge etničke grupe su zapravo Srbi koji su jednostavno izdali svoje srpstvo.
Bivši hrvatski ministar obrazovanja Dragan Primorac, doktor i genetičar, smatra da su ‘više od tri četvrtine današnjih hrvatskih muškaraca potomci starih Evropljana koji su živjeli u posljednjem ledenom dobu prije 20.000 godina na području današnje Hrvatske, Slovenije i Bosne i Hercegovine’.
Rezultati naučne studije
Te priče su naučna glupost, što dokazuje i nova studija sa Harvarda. ‘Kada biste mi dali DNK od neke osobe i da vam moram reći da li je ta osoba Hrvat ili Srbin, bilo bi izuzetno teško. Hrvati, Srbi i drugi su kulturni termini, ali ne odražavaju veoma staru diferencijaciju u njihovoj demografsko-genetskoj istoriji’, kaže arheogenetičar Iñigo Olalde, jedan od autora studije „Genetička istorija Balkana od rimske granice do migracija Slavena” , koji je objavljena u decembru 2023.
U studiji su analizirali DNK podatke 146 skeleta ljudi koji su živjeli u prvom milenijumu nove ere i iskopani su sa 20 različitih lokacija na Balkanu – u Hrvatskoj, Srbiji, Sjevernoj Makedoniji, Bugarskoj, Rumuniji, Grčkoj i Albaniji.
Rezultati otkrivaju sljedeće: prvo, genetski fond svih tih pojedinaca je sličan, a drugo, gotovo je identičan genetskom fondu današnjih Jugoistočnih Evropljana. ‘Bez obzira na moderne nacionalne granice, stanovništvo u našem području istraživanja oblikovano je kroz slične procese migracije i promjena’, objašnjava Olalde. Ovo sugeriše da su se važni demografski događaji koji su doprinijeli formiranju današnjih grupa dogodili već oko 1000. godine nove ere.
Migracioni tokovi se takođe mogu pratiti putem DNK. Između 250. i 550. godine nove ere, ljudi iz srednje i sjeverne Evrope i Pontijsko-kaspijske stepe (ovo područje od sjevernih dijelova Crnog mora do Kaspijskog mora proteže se od današnje Bugarske do Kazahstana) stigli su u jugoistočnu Evropu. Nakon završetka rimske vladavine, odnosno između 6. i 10. vijeka, sve veći broj migranata koji su govorili slavenski dolazi iz sjeveroistočne Evrope. Prema studiji, njihov DNK se danas može pronaći kod 30 do 60 posto stanovništva na Balkanu.
Ovi migranti nisu zamijenili ljude koji su živjeli u regionu tokom bronzanog ili gvozdenog doba, već su se s njima miješali. Genetski materijal ljudi iz gvozdenog i bronzanog doba može se naći u oko 22 posto današnje populacije, a genetski materijal predaka iz Zapadne Anadolije u oko 23 posto, kaže Olal de u intervjuu za ‘NZZ am Sonntag‘.
‘Genetika’ kao razlog za podjele i rasizam
Pitanje je da li će studija naći i put do svijesti šire javnosti na Balkanu. Jer tamo neki ‘naučnici’ doprinose nacionalističkoj i rasističkoj historiografiji. U Hrvatskoj su to bile teorije Franje Račkog, koji je tvrdio je da su ‘Hrvati’ tokom seobe stigli u ‘djelomično praznu kuću’, tako da se nisu miješali, te da sadašnje stanovništvo vodi direktno porijeklo od doseljenika koji govore slavenski.
Direktor Centra za studije jugoistočne Evrope na Univerzitetu u Grazu Florian Bieber tvrdi da kritika podjele na etničke grupe nije uobičajena. ‘Postoji mnogo više prečišćenih istorijskih narativa koji zanemaruju mješavine i povezanosti’, kaže Bieber.”
[…]“Političarka radikalne desnice bosanskih Srba Biljana Plavšić, bivša potpredsjednica pseudo-republike Republike Srpske, izjavila je 1993. da ona i drugi srpski nacionalisti nisu u stanju da pregovaraju sa muslimanima iz genetskih razloga.
‘Bio je to genetski deformisani materijal koji je prihvatio islam. I sada, naravno, postaje sve koncentrisaniji sa svakom uzastopnom generacijom. Postaje sve gore i gore. Tokom vijekova, geni su nastavili da propadaju’, kaže ova biologinja po struci. Bosanski Srbi su bili etnički i rasno superiorniji od bosanskih Muslimana, smatrala je ona.
Arheolog Mario Gavranović iz Austrijske akademije nauka upozorava na pseudonaučnu teoriju o porijeklu koja se koristi u propagandne svrhe i ističe da se ta rasistička ideologija širi i danas.
Na primjer, srpsko udruženje ‘Porijeklo’ prikuplja DNK uzorke kako bi ušlo u trag ‘srpskom naslijeđu’. Iz ‘Porijekla’ tvrde da ‘Srbi’ sigurno nisu pomiješani sa ‘turskom krvlju’. Istoimeno crnogorsko udruženje tvrdi da ‘Srbi’ imaju potpuno drugačije gene od Albanaca.”
‘Nema genetske osnove za razlike’
[…]“Jedna od rasprostranjenih ideja je da su Srbi, Hrvati i Bošnjaci potekli direktno od doseljenih ‘Slavena’ iz sjeveroistočne Evrope u jednoj liniji i bez miješanja s drugima. Neki Albanci vjeruju da su direktni potomci Ilira, neki Grci vjeruju da vode porijeklo od starih Grka. Uzavrela čorba praznovjerja, rasizma i nadmoći.
‘Nema genetske osnove za razlike među etničkim grupama’, naglašava Naris Pojskić sa Instituta za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju Univerziteta u Sarajevu, miran čovjek koji kaže da je krajem 19. stoljeća, Austrijanac Augustin Weisbach pokušao ‘mjerenjima obima glave’ utvrditi da li postoji razlika između pravoslavnih, katoličkih ili muslimanskih Bosanaca. Weisbach nije našao nijednu.
‘Svi pripadamo istom genskom fondu. Uvijek smo duboko u sebi znali da nema razlike’, navodi Pojskić. Desničarski ideolozi koji ipak tvrde da su grupe biološki različite, ignoriraće istraživanje DNK, kaže on.”
dw.com
