Gdje smo i kako smo 2013?

Na pitanje: Gdje smo i kako smo? teško bismo dobili oddgovor. Većina naroda/pučanstva je nezainteresovana. Jednostavno kazaće da ih ne interesuje politika.

Piše dr. Izudin Kešetović

Da posjetim, tako je bilo i 1991. godine kada smo bili u zabludi da se nama ništa neće desiti. I naravno, desilo se. Da smo se ponašali odgovornije možda bi se posljedice mogle umanjiti. Tok događanja nije se mogao promijeniti jer su uzroci bili duboki, a provalija neprelazna. Kako se na Bosni sve ravna, bukvalno smo kao društvo za ovih dvadeset godina,  izranjavani.
Danas  na kraju 2013. godine – opet je teško i sve teže.
Nama treba pomoć. Iskrena pomoć jer sami niti znamo niti možemo, po onoj narodnoj: “Niti zna hoditi, niti se da voditi”.
Zar nije licemjerno od onih koji su mentori Bosni i Hercegovini kada kažu da se pitanje para Elektroprenosa i ocjena ustavnosti odluka Unsko- Sanskog kantona moraju svesti u zakonske okvire. Zar se ne može reći da ovo šta se radi je po “leđima” naroda. Očito da smo u katastrofalnom ekonomskom- socijalnom i političkom stanju. Provalija je duboka, a mi smo mali i lahko u istu možemo potonuti. Nismo Grčka, Španija, Brazil, Ukrajina. Mi smo mala i napaćena Bosna koja je srcu civilizovane Evrope pretrpila, ni kriva ni dužna, džehenem koji se ostvario raspadom bivše države koja je bila četvrta vojna sila i koja je imala dobrih ali i loših djela. Sve je na kraju “poravnato” na Bosni i Hercegovini. Zbog toga Bosni treba pomoć jer je društveno i ekonomski osakaćena i iscrpljena.
Sva događanja u parlamentima BiH pokazuju nemoć vlasti da sama razriješi probleme. Mi smo pred bankrotstvom, ali prećutnim. Niko nije hrabar da kaže da smo propali “K'o Grčka”. I dok se Grčkoj otpisuju obaveze Bosna i Hercegovini se gomilaju dugovi sa lošom nakanom ili nijetom da plati “sitnišem” od onog što je ostalo. Stvarno, nije ostalo ništa. Može nam se uzeti samo duša i ovdje stvoriti socijalno-razoreno i nestabilno društvo što je dobar uslov za sve moguće scenarije od onih koji nisu dobronamjerni.
I dok nam se dužnosnici i državnici iz susjednih država “šeću”, mi se lažno nadamo da će oni riješiti probleme. Kao  probleme u Sarajevu i Tuzli će riješiti oni iz Turske ili Hrvatske . Isti je slučaj sa Banja Lukom , kao da će oni preko, sa istoka (Rusija i Srbija) riješiti naše probleme.
Naše probleme jedino možemo riješiti mi sami.
Stoga izgleda cinična izjava vođe najveće stranke iz Mostara koja eskluzivno zastupa interes hrvatskog naroda : “Da problemi nisu u Mostaru nego da su problemi u Bosni i Hercegovini”. Očito je da su svi problemi u budžetu BiH jer otplate i kamate od 850 miliona KM nije “napravila” država BiH nego njeni entiteti. Isto tako 950 miliona KM je cijena koju moramo platiti za postojanje institucija države uključujući i vojsku. Zar je bezbjednost i sigurnost bh. građana tako jeftina da ne mogu platiti članstvo u međunarodnim institucijama i prisustvo u NATO projektu. Oni koji se bave finansijama neka samo izračunaju kolika bi bila korist samo da postanemo članica NATO-a. To je prvi preduslov da dobijemo kredite, pristup međunarodnim institucionalnim investitorima i dolazak direktnih investicija iz potporu domaće akumulacije i naše dijaspore. Na finansijskom tržištu rejting zemlje bi narastao i koristi bi bili velike jer bi kamatne stope pale, cijena kapitala bi se smanjila, intezivirala bi se poslovna aktivnost, broj zaposlenih bi rastao, buđžeti i fondovi bi se punili, siromaštvo i odliv produktivnog stanovništva bi se smanjilo.
Drugi korak je članstvo u Evropskoj Uniji za Bosnu i Hercegovinu bez ikakvih uslovljavanja, jer kao država imamo bolje uslove kada se zajednica evropskih naroda proširivla sa 17 na 27 članica ( kojoj jeod ove godine pridodata, kao 28 i Hrvatska). Na taj način bi se sve tenzije “relaksirale” a ovom ” trpećivom” i teškom stanju bi došao kraj.
Bosna i Hercegovina kao i njeni narodi to zaslužuju i to je želja svih dobronamjernih, poštenih i napaćenih građana. U BiH ne postoji problem Srba, Hrvata, Bošnjaka  i ostalih (Sejdić – Finci), ovdje postoji problem vlasti i sistema koja želi da ovako ostane jer se samo u  ovakvom haosu može ” zakonito” krasti i pljačati (i to svoj vlastiti narod). Potvrda tome je još jedna oslobađajuća presuda, u nizu, za carinske prevare licima koji obnašaju visoke političke i državničke funkcije. Na kraju, i to je Bosna i Hercegovina, koja se zaplela u probleme “kao pile u kučine”, a sama ne zna kako sve raspetljati i kako izaći iz ovakvog, za građane, neodrživog stanja.
Stoga sasvim uzaludno izgleda napor vodeće političke stranke i njenom satelita da “progura” dva zakona  koja bi “riješila problem kriminala i korupcije”.
Nadam se da će i ovaj ” pokušaj” propasti jer je to obična “ubleha” i učinkovitije bi bilo da se sami, kao predlagači i nosioci vlasti, pozabave kriminalom u svojim vlastitim redovima.

indikator