Pizduni licemjerni, molite pred Saborom i na Gazdinom imanju!
Pizduni licemjerni,
Zbilja mi je žao i kao čovjeku, na neki način i kao vjerniku, što toliko psujem. Mnogi od vas me percipiraju kao neurotična, nagla čovjeka, koji se iskali na tipkovnici i koji je bijesan. Nisam u naravi takav, tih sam i povučen, kao uostalom i velika većina vas koji ovo čitate, pristojna svijeta koji se užasne, ostane zatečen i jednostavno – opsuje. Psovka je jedino i prvo što pomislim kada ugledam špalir dušebrižnika koji organizirano, u „sačekuši“ čekaju pred bolnicom jednu mladu nesretnicu. Iskreno ne znam što je ponukalo tu mladu djevojku da se riješi fetusa u svojoj utrobi. Vjerojatno je to njeno okruženje, konzervativni roditelji kojima je važniji obraz i „što će susjedi reći“ od dobrobiti svog djeteta.
Ako mislite da smo se kao društvo odmakli od Kikaša i „Prosjaka i sinova“ grdno se varate, nesretnu Vrtirepku koju nam je u amanet ostavio besmrtni Ivan Raos možemo susresti svakodnevno pred vratima ginekoloških ordinacija. Vrtirepku koja se mlada i vrele krvi podala kakvom nadobudnom hajduku koji je svršio u nju i ostavio je da se sama jebe sa tim u sebi. Kraj svake te Vrtirepke stoji po jedan smrknuti Kikaš. Niti taj otac ili djed računa na to dijete, niti ga je posebno briga za uplakano dijete pored sebe. Taj jebeni Kikaš samo gleda sebe i svoj ugled u selu. U bunar ti je nesretnice, viče tako po bolnici i maše štapom časna starina, a djevojka skuplja hrabrost da se baci sa četvrtog kata i konačno riješi sramote i poniženja koji su je snašli.
Takvi Kikaši su se okupili na dočeku te nesretnice i danas. Monstrumi. Licemjeri koji bi da naša Vrtirepka rodi to dijete koje po njihovom mišljenju roditi treba i dati ga u ruke kakvom još luđem Kikašu nego su i oni da on to dijete prezire, maltretira i ostavi traumatičnim za cijeli njegov život. Ljubav. Zamislite, ti se licemjeri zaklinju u ljubav. Upravo to dijete biti će eutanazirano za ljubav. To će nesretno dijete odrasti uz prezir okoline, tom nesretnom djetetu vikat će da je „mulac“, da nema oca, da ga je napravio kakav američki mornar ili ne daj bože – Srbin.
Spodobe bez pametnijeg posla
Ljubav u koju se toliko zaklinju ti pizduni okupljeni na dojavu još većeg pizduna samo je sintagma i fraza koju uporno te i takve spodobe mantraju. Spodobe koje nemaju pametnijeg posla doli da u radno vrijeme, kada pošten svijet radi, privređuje ili se riješava sperme koju mu je kakva budala neoprezno uštrcala u maternicu, čekaju pred bolnicama nečiju djecu i tako ih istraumatiziraju, ponize i pokušaju naučiti svojim „ispravnim vrijednostima.“
Pizduni.
Imaju li ti pizduni, posebno onaj u habitu, djecu? Znaju li oni što je i kako donijeti dijete u zemlji kao što je Hrvatska na svijet? Znaju li oni koja je to trauma imati dijete u jednoj ovakvoj državi. u kojoj niste u stanju prehraniti niti sami sebe? Nisu li se te budale zapitale zašto toliko mladih ljudi odlazi iz ove zemlje? Mladih ljudi upravo sa malom djecom? Nisu, jer su budale. A da imaju iti malo pameti zapitali bi se ta važna pitanja. Zašto nam toliko mladih odlazi? Pa odlaze uglavnom radi vas, takvih koji danas stojite u sačekuši. Takvih jebenih licemjera koji nisu u stanju biti glasni kada poskupi mlijeko, ono za dojenčad u trgovačkim centrima obožavanog Gazde. Tada ti pizduni neće uzeti molitvenike, narameniti se transparentima i doći pred Sabor, na imanje od milijun kvadrata rečenog Gazde i čekati ga u sačekuši. Sa jebenim transparentima i krštenom vodom.
Znaju li ti pizduni koliko košta Nestleov „NAN“ ili koliko koštaju „Pampers“ pelene, kašice, bočice, kolica, krevetići, čajevi za grčeve, sve pizde materine koje kupiti treba da bi to nedonošče doveli do tri ili četiri kilograma?
Molite na Gazdinom imanju
Znaju li ti pizduni, a zamislite naša Vrtirepka, jebiga, vjerojatno ne radi, ako i radi Gazda će je šutnut jer je zatrudnjela, koliko koštaju vrtići u Hrvatskoj? Znaju li da u njima nema adekvatne količine hrane i voća? Znaju li da u njima nesretne tete dijele jednu bananu na troje djece?
Nisam pizdune vidio kako mole i mašu krunicama ispred poglavarstva grada, kako kleče pred tim ustanovama u kojima jedna žena skrbi za otprilike dvadeset malih i gladnih usta koja piške, kake i stavljaju igračke u usta. Vidio sam samo bijesne Kikaše koji viču na njih jer im je pulen ugurao plastičnu žirafu u nos, dok je ona trčala za drugom dvojicom.
Znaju li ti licemjerni pizduni što su temperature, što su varičele, što su upale lijevog, desnog i srednjeg uha, koliko koštaju kapi za nos, kapi za uši, toplomjeri i svaka pizda materina koju moraš kupiti? I to ako si sretan da ti je dijete zdravo. Što pizduni kada je bolesno?
Nisam vas vidio pred povjerenstvima za skupe lijekove. Ni jednog od vas pizduna pred tim vratima kako klečite i molite. A ja sam klečao i molio sam. Lijek za epilepsiju plaćam mjesečno skoro tisuću kuna. I to ga nadoplaćujem. I molim se nebesima da ga ima, sam kao pas pred tim vratima. A plaća mi je mjesečno četiri tisuće. Pa zbrojite licemjeri koliko mi ostane i koliko mi je do pizdarija kao vama, do ispraznih okupljanja na krivim mjestima.
Znaju li kako je odgajati to dijete u Hrvatskoj?
Znaju li ti licemjerni pizduni kako je to dijete poslati u školu. Isprsiti treba svake godine nekoliko tisuća kuna za udžbenike u kojima isti i slični takvi licemjeri vašu djecu uče kako su ustaše bile heroji, veliki i hrabri ratnici i kako je zemlja ravna ploča koju drži milost božija koja je iznad znanosti, a koju znanost samo potvrđuje. Ta vam informacija fino stoji u udžbeniku Biologije. Napisao je pizdun, sličan onima koji danas čuče u sačekuši.
Znaju li kako je odgajati to dijete u Hrvatskoj? Kako je teško odgajati ga ispravno i pošteno u sustavu koji je namješten da dijete vidi svojim očima da jedini prosperitet ima ako je kriminalac ili ako je političar? Znaju li kako se mi crvenimo od stida kada im nemamo od čega dati za kino, kavu ili prvi izlazak sa djevojkom?
Znaju li ti jebivjetri koliko je to ponižavajuće, a radiš kao konj da ih prehraniš? Izvedeš na prvi put, učiniš ljude od njih uz toliku žrtvu, odricanje, samoprijegor i živce koji ti naravno popuste kada vidiš ovo.
Dalje, pizduni, od mojih jajnika
Znaju li ti pizduni kakvu su zemlju stvorili oni i njihova Crkva, kakvu licemjernu državu u kojoj se posao dobiva samo preko veze i ako si mali od ovoga ili onoga. Znaju li koliko žrtve treba da akademski školujete dijete? Ne znaju? Ja ću im reći. Za jednu godinu običnog, jebenog Kineziološkog fakulteta potrebno vam je izdvojiti dvadesetak tisuća kuna, ne računajući skripte, ispite i opremu. A ako vam je dijete sportaš, još toliko godišnje za treninge, putovanja, hladne dvorane i suce koji traže naknadu za svoje suđenje.
I kako onda čovjek da ne psuje? I kako da ne razumije tu nesretnicu od dvadesetak godina koja je toga svega svjesna? Kako da je sućutno ne pokuša shvatiti? Kako da joj lice u suzama ne uzme u ruke i ne zaplače zajedno sa njom i njenom nesrećom? Znate kako? Jedino tako ako je isti kao i oni pizduni besćutni pred vratima bolnice. Jedino ako ste takva pizda, ne čovjek. Jedino ako ste pravi i ispravni Hrvat, katolik i vjernik koji se bori da jedan pustolovni spermatozoid oplodi jedno nesretno jajašce i ta ga nesretna djevojka pošto – poto donese na vaš užasni svijet. Koji je vama naravno dobar. Vaša udruga, Crkva skrbe za vas. Vi imate sigurno kakve koristi od svog aktivizma, da nije toga teško da bi blejali samo iz čiste vjerske pobude. A možda i nemate. Možda ste jednostavno samo obična, izmanipulirana budala.
Ako je to naša budućnost, e jebem ti ja sve vjerske zajednice i cijelu ovu licemjernu zemlju. Ako je naša budućnost samo u sačekušama, a ne i u istinskoj borbi da ta djevojka odluči zadržati dijete jer će joj to omogućiti bogata i prosperitetna država, institucije koje će je skloniti od Kikaša, da sam žensko prvi bi se spucao noćas sa kakvim hajdukom i sutra stao pred te licemjere i pokazao im srednji prst.
Dalje pizduni od mojih jajnika. Ja ću sa njima raditi što ja želim. A vi se slobodno jebite. Ima dovoljno termina i za vas gore u bolnici.
Ma, odjelu psihijatrije.
Foto: Index, Facebook
*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala
