Petnaest godina rada, tisuće (ne bilo kakvih) tekstova i jedna prosta činjenica: ljudski život se troši i ne može se sve nositi zauvijek
Nakon 15 godina i blizu sedam tisuća objavljenih članaka (ne bilo kakvih!), vrijeme je da se oprostimo. Kroz sve protekle godine Prometej je postojao kao luksuz u našim životima koji smo si nekako mogli priuštiti. Stvaran je s entuzijazmom i optimizmom, paralelno s poslom, u dinamičnim životnim okolnostima, nauštrb sna i slobodnog vremena, najvećim trajanjem kao jedna vrsta neplaćenog kućnog rada, s „putujućom“ redakcijom koja se dobrim dijelom zbivala ondje gdje bi glavni urednik sjeo i iz torbe izvadio laptop.
Kako bi se uopće moglo nastaviti dalje, nužno je jedan teret skinuti s leđa. Izbor je pao na Prometej.
Hvala svim suradnicima koji su objavljivali na Prometeju. Hvala povremenim donatorima koji su bili svjesni da to sve košta. Hvala čitateljima i svima koji su nas na bilo koji način podržavali. Nadajmo se da je sve ovo ipak imalo nekog smisla i da će imati tko nastaviti priču.
Franjo Šarčević
prometej.ba
