Na koji način roditelji “kvare” mlade fudbalere?!

EDIN RIDŽAL –  Kolumna: Na koji način roditelji “kvare” mlade fudbalere?!

sport24.ba

“Halooo kretenu!!! Trči što stojiš. E nema ekskurzije, ima samo da treniraš” – samo su neke od rečenica koje roditelji upućuju svojoj djeci za vrijeme fudbalskih utakmica mlađih kategorija..

Ako se roditelj tako ponaša pred ostalim roditeljima i drugarima svog djeteta, možemo samo naslutiti koju torturu isto dijete preživljava kod kuće. Treba samo zamisliti “mučenje” veče pred utakmicu i šta mu sve otac govori da radi ili da ne radi na terenu, a naslutite tek kako izgleda vožnja kolima oca i tog dijeteta..

Koje su to priče, savjeti.. Povratak kući? To je tek “ubitstvo” za njihov mozak i duše.. Često se događaju “smiješno tužne” situacije gdje trener savjetuje svog igrača “Utrči, utrči”. Mladi fudbaler, naravno, posluša trenera, a otac sa tribine urla: “Gdje ćeš mazgo j… ti sve po spisku!”. Da nisam sve to vidio sopstvenim očima i čuo ušima ne bih vjerovao da je moguće…

DIJAGNOZA: Ovo je bila prva i rekao bih najteže oboljela kategorija roditelja mladih fudbalera. Iskreno, protiv njih lijek ne postoji, osim da ih “na kvarno neko zaključa u podrom” ili im zabrani dolazak na utakmicu. Druga vrsta bolesno nerealnih ambicioznih roditelja počinju priču: “Kako je Edin Džeko u prvom timu! To su samo neke od rečenica roditelja koji u svom nasljedniku vide Ronalda, Messija, Xavija ili Iniestu.. Zvanje i nuđenje djeteta raznim menadžerima uz “realne” zahtjeve, počinje pričom: “Dijete može da mi ide samo u Romu, Liverpool ili PSG! To su mom sinu omiljeni timovi a objektivno u njima može i da igra jer kvalitetom to zaslužuje.”

Naravno, nezaobilazna kategorija je roditelj koji posesivno brine za svog “malog”, dok mu svi ostali smetaju. Njegove rečenice počunju ovako: “Trener mi ne voli dijete, pa gura onog malog tamo, pošto mora da igra.” Istine radi, u većini ekipa postoji dijete koje “mora” da igra i koje se šlepuje uz ekipu, ali potpisujem da nijedan trener ne bi talentovano dijete stavio na klupu već bi mu našao neko mjesto drugo u ekipi. Jednostavno, pojavi se neko iz vrha kluba i kaže bez uvijanja: “U interesu kluba je da to dijete igra i kraj”. Tebi kao treneru ostaje da poslušaš ili da odeš iz kluba. Naravno, nikako ne treba zaboraviti specifičnu kategoriju – majke. Meni su one najzanimljivija pojava, a beskrajno su simpatične dok se deru iz sveg glasa: “Ajdeeee, dodaj mom (pa kažu ime u deminutivu)”. Onda slijedi udaranje po čelu uz opasku: “Onaj namjerno neće da mu dobaci loptu.” A onda slijedi poneka psovka i rečenice: “Ofsajd, sudija! Da li si slijep?”. Naravno da su takve majke simpatične, pod uslovom da djeca ne obračaju pažnju na njih..

REZIME: Ili dovedite djecu stručnim licima da sa njima rade i da se usavršavaju i napreduju na svim poljima ili uzmite vaše dijete za ruku, kupite sebi fudbalski klub i sami ih trenirajte… Stvar izbora!”

 

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close