Franjo Topić: Izbjeglička kriza je sistemski organizovano seljenje u Evropu

Prvenstveno želim reći da ljudima treba pomoći u nevolji. I mnogi od nas su bili izbjeglice. No, na sceni je sistemski organizovano seljenje. U ovim zemljama, kriza traje već četiri, pet godina. I ranije su se dešavala iseljavanja, ali se radilo o stotinu ljudi, a ne o hiljadama, poručio je u razgovoru za VIjesti.ba Franjo Topić, predsjednik HKD “Napredak”.

VIJESTI.BA: Bili ste sudionik Panevropske konferencije: Bosna i Hercegovina između Dejtona i Brisela: Od Dejtonskog sporazuma do Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. Kakvi su zaključci pomenutog skupa?

TOPIĆ: Generalno, BiH ima još mnogo problema, ali neosporna činjenica je da su se desili i određeni pomaci. Ako na stvari gledamo samo negativno, to nas nikuda neće odvesti. Stoga se treba fokusirati na pozitivne stvari. Recimo, 1996. godine bilo je 500.000 vojnika, danas ih ima oko 10.000, nekada se nije moglo putovati u brojne zemlje, danas možete putivati gdje god hoćete, plate su barem duplo povećane. Što se tiče političkog sistema, nigdje nije idealno. Prema mom mišljenju, bitno je da stvaramo pozitivnu klimu u stvarnosti u kojoj živimo, a politički sistemi se svakako mijenjaju. Stalne svađe političkih stranaka se putem medija prenose na sve ljude.

Osim toga, ljudi nam odlaze, što je ogroman problem. Nigdje nije lako živjeti, treba pogledati sve ostale uslove, a ne samo visinu plata.

VIJESTI.BA: Koliko je BiH daleko od Dejtona, a koliko smo blizu Briselu?

TOPIĆ: Prvenstveno smatram da bi bilo dobro kada bi se svi ljudi u BiH osjećali dobro na svakom pedlju ove zemlje, dakle da imaju sva prava na prostoru cijele države. Dakle, da se omogući da imaju sva nacionalna, individualna, kulturna prava u svakom dijelu BiH.

Ponavljam, nigdje nije idealno, a ne možemo reći da u BiH nije ostvaren određeni napredak, pa i u političkom smislu.

Briselu se polako približavamo. Smatram da bi za nas bilo bitnije politički, a ne ekonomski da uđemo u EU. Smatram da bi u tom kontekstu proces pomirenja tekao brže i jednostavnije, opuštenije. U BiH se, nažalost, sve gleda kroz politička prava. Ona jesu bitna, ali nisu jedina. naši ljudi kažu da ovdje ne valja državno uređenje i odsele se u Austriju, no tamo nemaju ni nacionalna ni politička prava, imaju građanska. To većina ljudi ne razumije. Šta bošnjačko, srpsko ili hrvatsko ima u Austriji?

VIJESTI.BA: Međunarodni predsjednik Panevropske unije izjavio kako Dejton ne bi trajao ovako dugo da je Evropa snažnija.

TOPIĆ: Ne bi ni rat trajao toliko dugo, da je tako htjela međunarodna zajednica. No, sigurno nije ni lako intervenisati. Ni tada, kao ni sada nije jednostavno i lako usaglasiti stavove 28 zemalja. BiH ima mnogo prijatelja, ja se čak pomekad čudim koliko strpljenje međunarodna zajednica ima sa BiH.

VIJESTI.BA: Neizostavno pitanje je i aktuelna izbjeglička kriza. Može li se iznaći evropsko rješenje za ovaj problem?

TOPIĆ: Prvenstveno želim reći da ljudima treba pomoći u nevolji. I mnogi od nas su bili izbjeglice. No, na sceni je sistemski organizovano seljenje. U ovim zemljama, kriza traje već četiri, pet godina. I ranije su se dešavala iseljavanja, ali se radilo o stotinu ljudi, a ne o hiljadama. Ovo je očito organizovano iseljavanje. Zaputite se u Siriju! Pa kako ja da znam koji put, koji brod ide za Siriju?

VIJESTI.BA: Ukoliko se radi o organizovanom iseljavanju, u kojem cilju se to radi?

TOPIĆ: Ne bih želio špekulisati. Nekako je to Amerika potakla. Predsjednik Obama izjavio je da će sljedeće godine primiti 10.000 izbjeglica, a radi se o stotinama hiljada ljudi. Neki pak tvrde da se radi o oslabljivanju Evrope, neki o tome kako Evropi trebaju radnici… Očito je da se radi o organizovanom iseljavanju, ali šta je pozadina toga, o tome ne mogu špekulisati.

VIJESTI.BA: Koliko će izbjeglička kriza dati vjetar u leđa jačanju desničara u Evropi?

TOPIĆ: Naravno da hoće. No, treba biti objektivan, nezavisno od desničara, jer sam protiv toga. Recimo, treba danas naći 10.000 tanjira, 10.000 obroka, 10.000 kreveta. To je teško pitanje. Svakako, ljudima treba pomoći u nevolji, ali ovo nije iseljavanje “tek – tako”. Ljudi godinama dolaze, ali se ne radi o ovolikom broju.

Osim toga, međunarodne organizacije objavljuju i određene podatke koji se tiču finansija. Za dolazak je potrebno 1.000 dolara za jednog čovjeka, 4.000 dolara za četvoročlanu porodicu. Postoji i avionska ruta koja košta 6.000 dolara za jednog čovjeka. Otkud toliki novci, ako se radi o sirotinji? Očito je da se u pozadini dešavaju neke velike igre.

Razgovarala: Nevena Šarenac

(Vijesti.ba)