FDPC Visoko: Susret sa živim Bogom
U ovu oazu mira i molitve dolaze pojedinci, parovi i obitelji s djecom na jednodnevne susrete, odnosno na duhovni razgovor, ispovijed i molitvu, euharistiju i adoraciju. Pojedinci ili parovi mogu ostati i više dana u molitvi i šutnji
Fra Josip Ikić – Svjetlorijeci.ba
Iako je svaki franjevački samostan centar za duhovnost i pastoral u širem smislu, ipak je uprava Bosne Srebrene 2019. godine osnovala Franjevački duhovno-pastoralni centar (FDPC) Visoko. Centar je smješten u prostorijama Sjemeništa i Postulature visočkog samostana Sv. Bonaventure, koji je preko 100 godina bio prvenstveno odgojno-obrazovni centar ove provincije.
Danas je situacija posve drukčija. Trenutno u Sjemeništu boravi samo jedan sjemeništarac, koji ujedno pohađa Franjevačku klasičnu gimnaziju u konviktu. U Postulaturi su dva postulanta, s tim da je jedan smješten u Mostaru, a drugi u Đakovici na Kosovu. Usput rečeno, dvojica novaka nalaze se u novicijatu na Humcu kod Ljubuškog. Dakle, naglo smanjenje broja sjemeništaraca, kojih je nekada bilo oko 120 iz obje provincije, utjecalo je, pored ostaloga, na odluku da se ovdje prije četiri godine osnuje duhovni centar. No, neslužbeno je ovaj Centar zapravo počeo djelovati još 2016., kad je broj sjemeništaraca pao na 16. U isto vrijeme, konvikt je bio pun vanjskih đaka. Budući da su sjemenišne prostorije bile poluprazne, fratri su počeli preuređivati đačke spavaonice da bi mogli primati razne goste. Tada su počeli dolaziti i vjernici, uglavnom iz Hercegovine i Dalmacije, na jednodnevnu duhovnu obnovu, odnosno na ispovijed, svetu misu i blagoslov kod fra Josipa Ikića, koji je te ljude najčešće upoznao ispovijedajući u Međugorju. Od 2017. u Centru su se počele održavati i organizirane trodnevne duhovne obnove. Dolazio je sve veći broj pojedinaca i grupa, pa je 26. lipnja 2019. i službeno osnovan ovaj Centar. Fra Josip Ikić imenovan je voditeljem Centra, a za njegova zamjenika fra Marinko Štrbac. U dekretu imenovanja piše: „Ovaj Centar zamišljen je tako da se u njemu organiziraju različiti duhovni susreti na kojim će se vjernicima ponuditi autentična katolička i franjevačka duhovnost. (…) Centar se također treba angažirati oko promicanja duhovnih zvanja na našim župama, organizirajući duhovne obnove te usko surađivati s provincijskim koordinatorom franjevačkih pučkih misija glede organiziranja pučkih misija na franjevačkim župama.” Dakle, ovaj je Centar, prije svega, mjesto u koje dolaze katolici (i ljudi dobre volje) na duhovne razgovore, temeljite ispovijedi, osobne i zajedničke molitve i meditacije, euharistijska slavlja, adoracije, duhovne obnove i vježbe te druge duhovne sadržaje potrebne pojedincima, obiteljima i skupinama vjernika. Ali isto tako iz ovoga Centra odlazi se na župe, samostane, misije po BiH, Hrvatskoj i Europi radi održavanja duhovnih obnova, pučkih misija, rekolekcija, duhovnih vježbi i promicanja duhovnih zvanja. Za sada su tri duhovna zvanja plod rada Centra. Rafaela Obučić i Nela Andrić pomažu u radu Centra, posebno kao urednice društvenih mreža.
Oaza molitve i mira
Posebnost i privlačnost ovoga mjesta jest i u tome što se naglasak stavlja na „pastoral uha”, kako traži papa Franjo: pojedinačni razgovori, ispovijedi i molitve. Osim toga, ovdje se može dobiti odrješenje od najtežih grijeha u sakramentu ispovijedi. Naime, fra Josip, kao misionar milosrđa od 2016., ima trajnu papinsku ovlast otpuštati i one grijehe koji su pridržani jedino papi. Kao misionar milosrđa, također je dužan propagirati i pobožnost Milosrdnom Isusu koji se ukazao sv. Faustini Kowalskoj. Isto tako, od 2021. fra Josip je od nadbiskupa Tome Vukšića ovlašten da moli za osobe s najtežim duhovnim poteškoćama. Zato župnici naše nadbiskupije šalju ovamo pojedince na molitvu oslobođenja. Nadalje, kao bosanski fratri, vjerni svojoj tradiciji, zastupamo prvenstveno franjevačku duhovnost i pobožnosti (euharistija, adoracija, put križa, Gospine krunice, litanije, razmatranje evanđelja i franjevačkih spisa, duhovna glazba).
Dakle, u ovu oazu mira i molitve dolaze pojedinci, parovi i obitelji s djecom na jednodnevne susrete, odnosno na duhovni razgovor, ispovijed i molitvu, euharistiju i adoraciju. Pojedinci ili parovi mogu ostati i više dana u molitvi i šutnji. Ipak, ovaj Centar je poznatiji po trodnevnim duhovnim obnovama i višednevnim duhovnim vježbama za grupe do 40 osoba.
Na duhovne obnove dolaze osobe svih staleža i svih životnih dobi: članovi molitvenih zajednica, redovnici, branitelji, ovisnici, obitelji u krizi, učenici i studenti koji razmišljaju o duhovnom pozivu, mladi koji se nalaze pred životnim izazovima, neudane i neoženjene osobe, gospodarstvenici, političari, zdravstveni i prosvjetni djelatnici itd.
Tijek duhovne obnove
Duhovne obnove održavaju se uglavnom u razdoblju od petka u 17 sati do nedjelje u 13 sati. Kada se sudionici smjeste u jednokrevetne i višekrevetne sobe, dolaze u dvoranu na početak programa. Nakon pozdrava i općih uputa, obnavljaju se krsna obećanja i moli se za darove Duha Svetoga, polažući svećeničke ruke na glavu pojedinaca dok sjede. Zatim se podijele krunice i potakne sve sudionike da redovito mole razne krunice i litanije u svojim obiteljima. Potom ih se podsjeti kako je važno čitati i razmatrati Bibliju, Katekizam Katoličke Crkve, životopise svetaca i duhovno štivo. Poslije uvoda slijedi predavanje od 45 minuta o raznim duhovnim temama. Nakon kratke pauze slijedi glavna točka duhovne obnove – sveta misa s homilijom. Na koncu svete mise izloži se Presveti oltarski sakrament i ostane nekoliko minuta u adoraciji. Zatim slijedi večera u 19 sati. U 20 sati redovito se drži euharistijsko klanjanje, uz prikladne pjesme i meditacije, a u korizmi put križa i klanjanje križu. Nakon toga slijedi pojedinačni blagoslov i odlazak na spavanje oko 22 sata. Preko noći ostaju jedna ili dvije osobe u adoraciji od sat vremena do jutarnje molitve u 7:30.
Mnogi su nam svjedočili da su u noćnoj adoraciji i molitvi pred euharistijskim Isusom primili mnoge duhovne plodove. U subotu u 7:30 izmoli se zajednička jutarnja molitva uz pojedinačni svećenički blagoslov. Zatim slijedi doručak u 8 sati. Dok se pojedinci ispovijedaju od 9 sati do 12 sati, drugi mogu biti pred Presvetim sakramentom u molitvi, mogu čitati Sveto pismo ili neku prikladnu duhovnu knjigu. U 10 sati je zajednička molitva krunice i litanija za one koji nisu na ispovijedi. U 12 sati svi mole Anđeo Gospodnji te primaju pojedinačni svećenički blagoslov. Nakon ručka u 12:30 i pauze do 15 sati, nastavlja se s ispovijedanjem do 17:45. U međuvremenu voditelj grupe predvodi molitvu krunice i zazive Božjem milosrđu u 15 sati. Priprema za svetu misu je u 17:30 molitvom krunice Blažene Djevice Marije i prigodnih litanija. Sv. misa s propovijedi je u 18 sati. Pod svetim misama dijeli se sveta pričest pod obje prilike. Nakon večere u 19 sati i pauze slijedi euharistijsko klanjanje i pojedinačni svećenički blagoslov. Oko 22 sata je noćni mir, uz adoraciju tijekom cijele noći.
Nedjeljni program započinje molitvom u 7:30 i doručkom u 8 sati. Od 9 do 10 sati održava se pojedinačni susret s bračnim parovima, zaručnicima i roditeljima s djecom. Nakon toga slijedi klanjanje i euharistijski blagoslov te sv. misa u 11 sati. Pod misom se potrebitima dijeli bolesničko pomazanje. Pri kraju mise blagoslovi se voda, sol, ulje i nabožne predmete. Nakon zajedničkoga fotografiranja sudionici odlaze na ručak u 12:30. S ručkom se završava program.
Osobna iskustva sudionika duhovnih vježbi
O dosadašnjem radu i duhovnim plodovima ovoga Centra najbolje svjedoče zapažanja i dojmovi nekoliko sudionika različitih staleža. Suradnica Franjevačkoga duhovno-pastoralnog centra Ana Vučić iz Ljubuškoga prva je počela dovoditi grupe na duhovnu obnovu. Za nju je ovaj Centar „izvor Božje milosti za mnoge ljude u potrebi koji su doživjeli Božju ljubav, obratili se i ozdravili od mnogih duhovnih i tjelesnih bolesti, a najveći plod jest duhovno zvanje dviju naših djevojaka koje su ušle u samostan klarisa u Brestovskom”. Otac i profesor (Š. D.) kaže: „Zahvalan sam Bogu što me doveo u Visoko. Osjećam se kao da me je prigrlio rukama svojih pastira fra Josipa i fra Marinka. Sve je započelo temeljitom (životnom) ispovijedi 2017. kod fra Josipa. Od tada redovito hodočastim u Visoko. Tri glavna mjesta moga duhovnog života su: moja župa, Međugorje i Visoko. U Visokom primam snagu i darove Duha Svetoga, u Međugorju zahvaljujem Majci, a u svojoj župi se trudim živjeti kao dobar suprug, otac i susjed.” Majka i pedagog (D. J.) veli: „Za mene su neprocjenjivi dar ispovijedi i razgovori za koje svećenici ovdje ne limitiraju vrijeme tako da mogu u miru, bez žurbe i stresa razgovarati. Tu je i neprekidno klanjanje u kojem na izvanredan način primam Isusovu ljubav i mnoga duhovna i tjelesna iscjeljenja. Poseban blagoslov donose mi misna slavlja, pjesme, zanimljive propovijedi i predavanja.” Djevojka (A. R.) uspoređuje duhovnu obnovu s „infuzijom Božje ljubavi, koja pokreće novi život, nadu i daje lijek nakon svakodnevnih bura i oluja”.
Majka i supruga (D. M.) svjedoči ovo: „Prvi put sam u životu doživjela Božju ljubav na ispovijedi kod fra Josipa u Međugorju. Preko njegovih riječi i ruku Bog me privukao sebi. Zajedno s mužem dolazim na duhovne obnove u Visoko. Tamo nam je drugi dom. U Centru Gospodin preko ruku fra Josipa i fra Marinka izlijeva rijeke milosrđa i ljubavi na sve nas.” Starija redovnica zahvaljuje Bogu što ju je pozvao u Centar gdje je primila velike milosti: „Ovdje su probijene sve tvrde ljuske moga srca koje je čeznulo za čistoćom i ljubavlju. Ovdje sam prolila potoke suza pred Presvetim (posebno u noćnim adoracijama) koje su (o)prale moje tvrdokorno srce. Ovdje sam započela svoje redovničko obraćenje i shvatila da sam pozvana na potpuno predanje Gospodinu – na svetost. Hvala Isusu i Gospi za sve milosti.” Doktorica medicine (S. M.) svjedoči kako je uz pomoć ispovijedi kod fra Josipa 2017. doživjela „jako lijepo i vrlo ozbiljno iskustvo Božje milosti” koje će pamtiti cijeli život. Kad je 2020. doživjela veliki životni gubitak, duhovne obnove su joj pomogle da iziđe iz „oceana tuge, boli i nemoći”. Mlađa pak redovnica veli: „Kad pomislim na Visoko, odmah se sjetim svih onih milosti koje sam primila u molitvi predanja i zahvaljivanja. Raduje me otvorenost, strpljivost i ljubav svećenika koji vode duhovne obnove, a i svih drugih koji tu rade i pomažu. Neka ih sve Gospodin posvećuje i vodi.” Vlč. Anto Ledić tvrdi: „Duhovni centar u Visokom doživio sam kao milosno mjesto susreta sa živim Bogom. To je kutak u kojem imaš mogućnost susresti sebe i upoznati neka do tada neotkrivena područja vlastitoga duha. Znati da postoji mjesto u kojem možeš u svako doba dobiti duhovnu utjehu i blagoslov od naše braće redovnika – fratara jest isto kao biti siguran da ima liječnik koji liječi svaku nemoć i bolest. Hvala Gospodinu da u našoj domovini postoji takvo mjesto u koje kada jednom uđeš, s nestrpljenjem čekaš novi susret.”
Ovih nekoliko izjava pokazuje koliko su današnji ljudi nemirni i žedni Božje ljubavi i praštanja i koliko su potrebni ovakvi duhovni centri. Svoju zahvalnost ističu ne samo riječima nego i materijalnim darovima za Centar i samostan. Darovima naših dobročinitelja obnavljamo i uređujemo Centar. Ovom prigodom od srca zahvaljujemo svim našim dobročiniteljima i suradnicima.
Nekoliko podataka o radu Centra
Kad se osvrne na statističke podatke, može se reći da su u ovom razdoblju od pet godina (2017. – 2022.) održane 143 duhovne obnove ili vježbe. Od toga ih je 118 u Visokom, a 25 izvan države. Raspored po godinama izgledao bi ovako: 2017. – 1; 2018. – 8; 2019. – 21; 2020. – 27; 2021. – 39; 2022. – 46. „Smatramo da je do sada preko 3000 osoba prošlo kroz ovaj Centar. Dolaze nam i mnoge stručne osobe, kao što su liječnici, psiholozi, pedagozi i profesori, koji nam pomažu korisnim savjetima. Surađujemo s dr. Sandom Smoljo i Centrom za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije u Sarajevu i s poznatim svećenikom i psihologom isusovcem Mijom Nikićem iz Zagreba. Držimo se savjeta p. Nikića koji nam ovom prigodom poručuje: „Čovjek je – kaže sv. Pavao – duh, duša i tijelo, pa zato i prava pomoć čovjeku treba biti integralna i interdisciplinarna. Čovjeku u nevolji može i treba pomoći medicina, psihologija i psihoterapija, ali najviše mu je potrebna duhovna pomoć preko svetih sakramenata i molitve. Zato su važni i vrlo korisni duhovni seminari i obnove, na kojima osoba može sebe bolje upoznati i otvoriti se Božjoj ljubavi koja u konačnici liječi i spasava.”
Na koncu, zahvaljujemo Bogu za sve darove i milosti primljene i dijeljene tijekom ovoga vremena. Hvala i svim darovateljima i suradnicima. Neka sve ovo bude na veću slavu Božju i spasenje duša!
Javite nam se preko e-maila: [email protected]
Nađite nas i pratite na Facebook stranici: Franjevački duhovno-pastoralni centar Visoko i Instagram profilu: fdpc.visoko. Video reportažu o našemu Centru možete pogledati i na: https://lat.rtrs.tv/av/pusti.php?id=105159
Adresa Centra je: Bosne Srebrene 4, 71300 Visoko, BiH.
Ovaj članak je objavljen u reviji Svjetlo riječi
