BiHPolitika

Fikret Mehović: Zašto Dodik pokušava da se predstavi kao prijatelj Izraela

Zašto Dodik pokušava da se predstavi kao prijatelj Izraela

Politički manevri Milorada Dodika, predsjednika entiteta Republika Srpska, sve češće uključuju pokušaje da se međunarodnoj javnosti predstavi kao saveznik Izraela. Ova retorička strategija ima jasne ciljeve: pridobijanje naklonosti zapadnih aktera koji imaju snažne veze s Izraelom, prebacivanje fokusa sa njegove destabilizirajuće politike unutar Bosne i Hercegovine, te prikrivanje sve izraženije zavisnosti o podršci Rusije.

Dodik u svojim izjavama sve više ističe “podršku pravu Izraela na samoodbranu”, nastojeći vlastite poteze prikazati kao dio šire globalne borbe protiv “ekstremizma”. Međutim, ovakav narativ nosi i dodatni politički cilj: pokušaj da se bošnjački narod, većinski u Bosni i Hercegovini, prikaže kao potencijalni protivnik Izraela. Ova teza ne stoji na realnim osnovama.

Historijski odnosi između Bošnjaka i Jevreja u Bosni i Hercegovini obilježeni su dugotrajnom solidarnošću, uzajamnim poštovanjem i miroljubivim suživotom. Tokom savremenih historijskih perioda, posebno u vrijeme najvećih globalnih kriza poput Drugog svjetskog rata, Bošnjaci su pokazali humanost i pružali pomoć Jevrejima suočenim s progonom. Ova tradicija međusobne podrške i uvažavanja ostala je trajna karakteristika odnosa između dviju zajednica sve do danas.Što se tiče odnosa s modernom državom Izrael, bošnjačke političke strukture nikada nisu pokazivale neprijateljski stav. Nema dokumentovanih sukoba niti institucionalnih napetosti između bošnjačkog naroda i izraelske države. Naprotiv, Bošnjaci su kroz svoj politički diskurs isticali potrebu za poštivanjem prava svih naroda i mirnim rješenjima konflikata, uključujući pravo Izraela na sigurnost i egzistenciju.

Historijska važnost Jevrejske zajednice za razvoj Bosne i Hercegovine dodatno potvrđuje dubinu ovih odnosa. Ličnosti poput Emerika Bluma, vizionara, gradonačelnika Sarajeva i osnivača Energoinvesta – jedne od najuspješnijih kompanija bivše Jugoslavije – svjedoče o neizbrisivom doprinosu Jevreja napretku Bosne i Hercegovine.Također, bošnjačka privrženost i prijateljski odnos prema Jevrejima ogleda se i u odnosu prema savremenim liderima: često se u Sarajevu šaljivo, ali iskreno kaže da “Bošnjaci ne bi dali Svena Alkalaja za cijeli Istanbul”, naglašavajući povjerenje i poštovanje koje Jevreji uživaju među Bošnjacima.

S druge strane, zvanični Izrael vodi pragmatičnu diplomatiju prema Balkanu, zasnovanu na poštovanju teritorijalnog integriteta država, uključujući Bosnu i Hercegovinu. Ne postoje indikacije da Izrael podržava političke aktere koji promovišu secesionizam i destabilizaciju međunarodno priznatih država.Dodikovo pozivanje na Izrael, stoga, više odražava pokušaj političke instrumentalizacije nego stvaran strateški odnos.Njegov cilj je stvoriti lažnu percepciju međunarodnog legitimiteta, prikazujući sebe kao dio “globalnog fronta” protiv navodnih prijetnji, dok se istovremeno pokušava zamagliti njegova povezanost s proruskim interesima i destabilizacijom Bosne i Hercegovine.

Milorad Dodik, u nedostatku stvarnih međunarodnih saveznika, medaljama nagrađuje penzionere svjetske politike, pretvarajući diplomatsku izolaciju u cirkus samohvale. Umjesto ozbiljne podrške, okružuje se političkim fosilima i starim uniformama, pokušavajući uvjeriti domaću javnost da je svjetski igrač – dok ga stvarni svijet već odavno ne shvata ozbiljno.Milorad Dodik ne gradi diplomatiju – on statira u sopstvenom političkom teatru, okružen bivšima koje niko više ne sluša.

Pokušaj Milorada Dodika da se prikaže kao prijatelj Izraela ne počiva na stvarnim historijskim vezama niti na aktuelnoj diplomatskoj realnosti. Historija odnosa Bošnjaka i Jevreja obilježena je solidarnošću, doprinosom i međusobnim povjerenjem.Savremeni odnosi bošnjačkog političkog faktora sa Izraelom nisu opterećeni konfliktima, već su utemeljeni na principima uzajamnog poštovanja.Ova Dodikova retorika predstavlja isključivo politički manevar sa ciljem unutrašnje i vanjske manipulacije percepcijom, a ne rezultat stvarnog strateškog savezništva.

Piše: Fikret MEHOVIĆ (doktorant na FPN UNSA, Sigurnosne i mirovne studije)

magazinplus.eu

Show More

Related Articles

Back to top button