Posljednjih dana mnogi se ljute zbog novih pravila pri ulasku u zemlje Evropske unije. Fotografisanje, uzimanje otisaka prstiju i duža čekanja na granicama izazvali su nezadovoljstvo, a dio političara pokušava stvoriti utisak da je za sve kriv Brisel.
Ali, budimo pošteni jer problem nije nastao jučer i nije nastao u Evropskoj uniji. Problem je nastao ovdje, u Bosni i Hercegovini.Godinama slušamo iste priče kako smo “nikad bliže Evropi”, kako “samo što nismo otvorili pregovore” i kako “Brisel cijeni naš napredak”. Istovremeno, reforme stoje, zakoni se ne usvajaju, političari se svađaju oko nadležnosti, a građani plaćaju cijenu.Evropska unija nije uvela sistem fotografisanja i uzimanja biometrijskih podataka zato da bi maltretirala građane Bosne i Hercegovine. Uvela ga je da zaštiti svoje granice, spriječi zloupotrebe, kontroliše ilegalne migracije i poveća sigurnost svojih građana. Svaka ozbiljna država radi upravo to.
A šta smo mi uradili?
Nismo završili ključne reforme koje smo sami obećali. Nismo izgradili efikasan sistem vladavine prava. Nismo uskladili veliki dio propisa sa evropskim standardima. Čak nismo u potpunosti uskladili ni viznu politiku sa Evropskom unijom. Dok gotovo sve zemlje kandidati prate evropsku vanjsku politiku, Bosna i Hercegovina i dalje nije uvela vizni režim za državljane Ruske Federacije i Turske. Sve to šalje poruku da BiH nije pouzdan partner kada je riječ o zaštiti evropskih granica.Zbog toga danas ne treba pitati zašto Evropska unija uvodi dodatne kontrole. Treba pitati zašto su domaći političari godinama tvrdili da odlično napredujemo, dok nas Evropa i dalje tretira kao zemlju izvan svog sigurnosnog prostora.
Još veći problem je novac.Bosna i Hercegovina rizikuje da izgubi stotine miliona eura iz evropskih fondova ako nastavi kasniti s reformama. Već smo svjedočili blokadama i odgađanju sredstava iz evropskog Plana rasta za Zapadni Balkan upravo zato što politički lideri nisu ispunili dogovorene obaveze. Taj novac nije bio namijenjen političarima, bio je namijenjen izgradnji puteva, željeznica, energetskih projekata, digitalizaciji, razvoju privrede i otvaranju novih radnih mjesta. Kada reforme stoje, stoji i evropski novac.Dok političari govore o evropskom putu, OLAF istražuje sumnje u dodjelu dodatnih 27 miliona eura na Koridoru Vc, projektu koji se finansira evropskim kreditima i grantovima. To je možda najbolja slika našeg stvarnog odnosa prema evropskim pravilima.
Na kraju, račun uvijek plaća običan čovjek.On čeka duže na granici. On plaća lošije puteve. On ostaje bez novih radnih mjesta. Njegova djeca odlaze u zemlje Evropske unije jer ovdje ne vide perspektivu. Političari nastavljaju primati iste plate i davati ista obećanja.Dok obični građani osjećaju posljedice čekanja, političari koji su ovu zemlju doveli u stanje stalnih blokada uglavnom ne dijele njihove probleme. Mnogi od njih putuju s diplomatskim pasošima, a njihove porodice često već imaju državljanstva zemalja Evropske unije. Za njih granice, čekanja i neizvjesnost nisu svakodnevni problem.
A ako se ovakav odnos prema reformama nastavi, građani Bosne i Hercegovine mogli bi se suočiti s još ozbiljnijim posljedicama. Evropska unija već godinama upozorava da bez usklađivanja vizne politike, jačanja sigurnosti granica i provođenja reformi bezvizni režim nije zagarantovan zauvijek. Ako u decembru ponovo budu uvedene vize za građane BiH, tada će biti kasno za međusobna optuživanja. Tada će svima biti jasno da problem nije bio u Briselu, nego u nama i onima koji su godinama obećavali Evropu, a isporučili političke svađe, blokade i izgubljeno vrijeme.Ne trebamo se iznenaditi ako neko od naših bošnjačkih političara, umjesto da prizna vlastitu odgovornost za propuštene reforme, blokade i moguće talove, pokuša pronaći izgovor u priči da nas Evropska unija ne želi zato što smo muslimani.
Fikret Mehović
magazi8nplus.eu
