Kako Srbi služe interesima Rusije u EU
Incidenti u Francuskoj, uključujući postavljanje svinjskih glava pred džamije i napade na židovske institucije, nisu izolirani kriminalni događaji. Postoji opravdana sumnja da su osobe uključene u ove akcije prethodno prošle obuke u kampovima u Srbiji i Bosni i Hercegovini, gdje su se pripremale za izvođenje nasilnih provokacija i destabilizacijskih planova, uključujući i Moldaviju. Takve aktivnosti spadaju u domen proxy operacija, gdje se nasilje i simbolički napadi koriste za izazivanje straha, društvene polarizacije i političke nestabilnosti, dok stvarni naručitelji ostaju prikriveni. Potrebno je jasno i stručno naglasiti da je od ključne važnosti utvrditi identitet osoba povezanih s ovim akcijama i precizno istražiti da li su one povezane s formalnim jedinicama npr. pripadnicima vojske, policije ili sigurnosnih službi Republike Srbijeili se radi o neformalnim, privatnim ili paravojnim grupama koje djeluju posredno. Ako bi se pokazalo da su počinitelji direktno ili indirektno vezani za državne strukture, to bi imalo dalekosežne pravno-političke posljedice po Srbiju.
Pred rat u Hrvatskoj, KOS je organizirao operacije “Labrador” i “Opera” tokom kojih je postavio eksplozivnenaprave na jevrejsko groblje u Zagrebu, što ukazuje na praksu korištenja obavještajnih i paramilitarnih kapaciteta kao odskočne daske za izvođenje destabilizacijskih operacija u regiji, s ciljem diskreditacije tadašnjeg hrvatskog režima i stvaranja narativa koji ga prikazuje kao fašistički. Ova taktika odgovara klasičnim obrascima psihološkog ratovanja, gdje se ciljane provokacije koriste za manipulaciju percepcijom međunarodne javnosti, povećanje političke polarizacije i opravdavanje vanjskih intervencija ili kritike režima.
Širi kontekst ovih aktivnosti ukazuje da se iza ovih akcija krije utjecaj jedne velike sile koja djeluje kroz posredničke strukture u regiji. Strategija uključuje obuke, logističku podršku, koordinaciju i psihološke provokacije, a cilj je slabljenje europske stabilnosti i podrivanje integracije država u EU. Time se stvara trajni prostor nesigurnosti, u kojem polarizacija društava i narušavanje demokratskih procesa postaju sredstvo ostvarivanja geopolitičkih ciljeva.
Posljedice ovakvih aktivnosti za Europu mogu biti dalekosežne. Prvo, destabilizacija unutar država članica povećava ranjivost kritične infrastrukture, sigurnosnih institucija i lokalnih zajednica. Drugo, kontinuirani psihološki pritisak i simbolički napadi potiču polarizaciju i širenje etničkih ili vjerskih napetosti, što otežava provođenje zajedničke sigurnosne i vanjskopolitičke strategije EU. Treće, posredno djelovanje kroz lokalne aktere omogućava skrivanje stvarnih geopolitičkih namjera, što otežava preventivne mjere i međunarodnu koordinaciju.
Jasno je da Srbija, formalno neutralna ili posredno uključena, služi kao odskočna daska za projiciranje interesa Rusije koja želi destabilizirati EU kroz mrežu lokalnih aktera i provokativnih operacija. Ovo je samo još ejdan dokaz. Takve aktivnosti zahtijevaju pažljivo praćenje, analizu i koordiniranu reakciju evropskih institucija kako bi se zaštitila sigurnost, unutarnja stabilnost i europske vrijednosti. Svaka neaktivnost ili podcjenjivanje ovakvih operacija povećava rizik od širenja destabilizacije i dugoročnog slabljenja evropske sigurnosne arhitekture.
Fikret Mehović
magazinplus.eu
