Fikret Mehović: Kako Moskva koristi tišinu da ostane prisutna u Bosni i Hercegovini
Kako Moskva koristi tišinu da ostane prisutna u Bosni i Hercegovini
Izjava ruskog ambasadora Igora Kalabuhova da Rusija neće uložiti veto na produženje mandata EUFOR-a djeluje smirujuće ali upravo u toj smirenosti leži suština ruske strategije. Moskva više ne destabilizuje Balkan otvorenim sukobima, već kontrolisanom neizvjesnošću: dovoljno mira da se iluzija stabilnosti održi, ali i dovoljno tenzija da region nikada ne postane stvarno stabilan.
Kalabuhov je, zapravo, potvrdio ono što je Kremlj odavno naučio a to je da se moć na Balkanu ne mjeri brojem tenkova, nego sposobnošću da utičeš na raspoloženje elita i javnosti. Njegova “umirujuća” poruka dolazi u trenutku kada EUFOR pokazuje ograničen kapacitet i političku bliskost sa strukturama koje otvoreno zagovaraju proruske stavove, posebno u entitetu RS. Upravo ta nejasna pozicija EUFOR-a pretvara misiju koja bi trebala biti neutralna u de facto faktor održavanja statusa quo, koji najviše pogoduje Rusiji.
Zbog toga se pitanje sigurnosti Bosne i Hercegovine ne može više svesti na administrativno produženje mandata. EUFOR održava mir, ali ga ne garantuje. U trenutku kada Rusija vodi globalni rat narativa, samo NATO može donijeti ono što EUFOR ne može a to je jasne garancije, odvraćanje i političku volju da reaguje prije nego što kriza postane sukob.
Za BiH, “ruski veto koji se nije desio” zapravo je test zrelosti: hoće li se zadovoljiti simbolikom prisustva ili tražiti stvarnu sigurnost. Jer Moskva ne mora pritisnuti dugme u Vijeću sigurnosti da bi ostvarila svoj cilj, dovoljno je da zadrži prostor u kojem nesigurnost postaje nova normalnost. NATO, s druge strane, jedini može taj prostor zatvoriti i konačno pretvoriti Bosnu i Hercegovinu iz geopolitičke periferije u aktivnog člana evropske sigurnosne arhitekture.
Bošnjačko političko vodstvo, s druge strane, pokazuje hronični nedostatak strateške hrabrosti i sposobnosti da promišljeno testira granice ruskog uticaja u Bosni i Hercegovini. Umjesto da koriste diplomatske i sigurnosne instrumente kako bi doveli Moskvu do tačke otvorenog razotkrivanja svojih ambicija u BiH, domaći lideri ostaju pasivni, ograničeni strahom od reakcija i pogrešnim tumačenjem „balansa“. Takva politika samo produbljuje vakuum u kojem Rusija zadržava inicijativu. Nesposobnost da se NATO formalno i strateški “ubaci u igru” odražava nepostojanje jasne sigurnosne vizije, vizije koja bi Bosnu i Hercegovinu pozicionirala kao aktivnog, a ne defanzivnog subjekta evropske sigurnosne arhitekture.
Fikret Mehović
magazinplus.eu
