Kada se u javnosti pojavi još jedna „sigurnosna analiza“ Dodikovog stručnjaka za sve i ništa, bošnjačkog imena i prezimena, lako je bilo razumjeti da se radi o političkom pamfletu. Čovjek koji se godinama predstavlja kao stručnjak za terorizam zapravo je postao stalni komentator medija bliskih političkom krugu oko Milorada Dodika. Njegovi nastupi rijetko liče na ozbiljnu sigurnosnu analizu, a mnogo češće na propagandni narativ koji ima jedan cilj a to je delegitimizirati Bosnu i Hercegovinu i posebno bošnjačku političku zajednicu i priviđanje mudžahedina u svakom žbunu. Posebno je indikativno kada se takve poruke emitiraju na televiziji koja nosi naziv političkog projekta čije su ključne strukture u presudama Međunarodnog krivičnog tribunala za bivšu Jugoslaviju označene kao dio udruženog zločinačkog poduhvata.
Najnoviji primjer toga je tvrdnja da je Bosna i Hercegovina „iranska odskočna daska prema Evropi“ i čak „baza globalnog terorizma“. Takva formulacija zvuči dramatično i medijski atraktivno, ali u ozbiljnoj sigurnosnoj analizi dramatične rečenice nisu dokaz. Dokaz su činjenice, a njih u ovim izjavama gotovo da nema. Njegov narativ zapravo je reciklaža stare konstrukcije iz devedesetih godina koji se ogleda u pokušaju da se rat u Bosni i Hercegovini predstavi kao projekt „islamskog radikalizma“. Ta teza je više puta demantirana u međunarodnim analizama, izvještajima sigurnosnih agencija i akademskim radovima. Ipak, ona se povremeno ponovo pojavljuje jer ima jasnu političku funkciju. Ako se Bosna i Hercegovina predstavi kao sigurnosni problem, a Bošnjaci kao potencijalni nosioci radikalizma, onda je lakše opravdati političke projekte koji pokušavaju delegitimizirati državu. Zato nije slučajno da se u ovakvim nastupima stalno ponavljaju iste riječi mudžahedini, Iran, globalni terorizam, islamska mreža. Kada se takvi pojmovi konstantno ponavljaju bez ozbiljnih dokaza, cilj više nije analiza nego stvaranje percepcije. To je klasična propaganda koja pokušava proizvesti osjećaj prijetnje tamo gdje realni sigurnosni pokazatelji govore drugačije.
Stvarno stanje sigurnosti u Bosni i Hercegovini govori potpuno suprotno. Bosna i Hercegovina je već godinama dio evropskog sigurnosnog sistema kroz saradnju s NATO-om, Europolom i drugim međunarodnim institucijama. Državne agencije poput SIPA-e i Obavještajno-sigurnosne agencije redovno sarađuju sa zapadnim partnerima upravo na suzbijanju radikalizma i terorizma. U takvom sistemu teško je zamisliti da država istovremeno bude „baza globalnog terorizma“. Da je Bosna zaista ono što Dodikov korisni idiot tvrdi, evropske i američke sigurnosne službe bile bi prve koje bi na to reagirale.
Zato se pravo pitanje ne odnosi na sigurnosne činjenice nego na politički motiv ovakvih izjava. Narativ o „islamskoj Bosni“ godinama je dio političkog diskursa onih koji žele prikazati državu kao neuspješan projekt. Kada se Bosna predstavi kao sigurnosna prijetnja Evropi, tada se lakše opravdavaju ideje o njenom slabljenju, podjelama ili čak nestanku. U tom kontekstu Dodikov idiot ne djeluje kao nezavisni analitičar nego kao glasnik jedne političke agende.
Posebno je indikativno da Dodikov idiot gotovo nikada ne govori o stvarnim sigurnosnim izazovima u Bosni i Hercegovini. U njegovim analizama nema mjesta za pitanje ruskog sigurnosnog uticaja na Balkanu, iako je dobro poznato da je nakon rata značajan broj ruskih vojnih i obavještajnih kadrova ostao živjeti u regionu. Upravo takve mreže, povezane s bivšim vojnim strukturama, obavještajnim kanalima i političkim uticajem Moskve, u ozbiljnim sigurnosnim studijama često se navode kao potencijalni instrumenti hibridnog djelovanja. Međutim, o toj temi Dodikov idiot uporno šuti, jer bi svako ozbiljno otvaranje tog pitanja vodilo prema analizi ruskog uticaja na političke strukture s kojima je on godinama povezan.
U tom svjetlu ovakve tvrdnje više govore o političkim sukobima unutar Bosne i Hercegovine nego o stvarnim sigurnosnim rizicima. Kada kvazi-stručnjaci počnu govoriti o „globalnom terorizmu u Bosni“, oni zapravo ne opisuju sigurnosnu realnost. Oni pokušavaju proizvesti političku percepciju koja nema mnogo veze sa činjenicama.
„Bosne je bilo, Bosne ima i Bosne će biti“
Fikret Mehović
magazinplus.eu
