Općina Novi Grad Sarajevo nedavno je potpisala sporazum o saradnji sa palestinskim gradom Jerihonom, gradom sa simboličkom i historijskom težinom, ali i jasnim političkim kontekstom. Sporazum predviđa formalne kanale komunikacije, razmjenu studenata i znanja te infrastrukturne projekte, a načelnik Semir Efendić ističe kako ovaj potez „konkretno realizuje priznanje Palestine koje je BiH davno donijela“.
Na prvi pogled, inicijativa zvuči humanitarno i međunarodno, ali pažljivija analiza otkriva duboke strateške i političke pogreške koje odražavaju manjak jasno definisanih prioriteta i nesposobnost dugoročne političke vizije Bošnjaka. Umjesto da se fokus usmjeri na rješavanje egzistencijalnih problema građana kao što je administrativna neefikasnost, deficit budžeta, lošu infrastrukturu, nedostatak investicija … lokalne vlasti troše politički kapital na simbolične međunarodne geste koje nemaju mjerljiv efekat na život zajednice.Ovakvi sporazumi često služe kao instrumenti identitetske ili ideološke mobilizacije, prikazujući politiku Novog Grada kao progresivnu, dok stvarne koristi ostaju minimalne. U razvijenim evropskim regijama, lokalne međunarodne saradnje uključuju jasne mehanizme transfera tehnologije, grantova i obrazovnih programa, što u ovom slučaju potpuno izostaje.
Najopasnije, međutim, je što ovakvi simbolični potezi dolaze u trenutku ekspanzije evropske desnice, koja sistematski traži propuste kod Bošnjaka i koristi ih za propagandu. Bošnjaci su evropski narod, integrirani u evropski politički, obrazovni i kulturni kontekst, i svaki gest koji skreće fokus s domaćih prioriteta predstavlja sebičnu i kontraproduktivnu odluku. Problem Palestine, iako humanitarno značajan, nije politički ili strateški njihov. Bošnjaci su pomogli civilizacijski, kao svi odgovorni i civilizirani narodi, ali formalno i politički angažiranje kroz sporazume poput bratimljenja sa Jerihonom samo šteti njihovoj poziciji.
Svaki takav potez može biti instrumentaliziran da Bošnjaci budu prikazani kao nekompetentni ili podložni vanjskim utjecajima, dok regija ostaje izolovana od stvarnih evropskih procesa u kojima Bošnjaci svakodnevno žive i djeluju. To nije samo politički promašaj već to je strateški i sigurnosni rizik, jer oslabljuje poziciju Bošnjaka pred vanjskim pritiscima, jača stereotipe i legitimizira medijske i transnacionalne kampanje koje šire lažne narative.
Dok se lokalne općine po Hercegovini strateški vezuju uz njemačke i evropske obrazovne institucije, osiguravajući svojoj djeci siguran i konkurentan evropski put, općine poput Novog Grada Sarajevo šalju poruku da su prioriteti drugačiji. Bošnjaci sebi čine medvjeđu uslugu kada fokus s ključnih domaćih i evropskih projekata prebacuju na udaljene političke geste.Bošnjačka djeca nikada nisu trebala ići na Istok po obrazovanje. Umjesto toga, trebala su biti integrisana u razvijene evropske obrazovne sisteme, gdje bi stekla stvarno znanja i sigurnu budućnost. Svaka politika koja ih usmjerava na daleke i nesigurne geopolitičke prostore ugrožava razvoj, destabilizira Bošnjake i otvara prostor stranim i domaćim interesnim centrima da manipulišu njihovim odlukama i interesima.
Sve ove prazne političke geste služe isključivo da lider jedne marginalne i nesposobne stranke sebi kupi medijsku pozornost, stvarajući iluziju kompetencije dok u stvarnosti kompromitira interese Bošnjaka.
Fikret Mehović
magazinplus.eu
